Prof.dr
Mirko Stanetić povodom ove tematike na svojoj FB stanici dao je svoje stručno
mišljenje, navodeći da za bilo koju malignu bolest, aktivna bolest, donosi
značajno povećan rizik od ozbiljnog COVID-19 oboljenja. Međutim, veća incidencija
i težina COVID-19 kod pacijenata s karcinomom, za razliku od onih bez
karcinoma, su zasnovani na nekomparativnim retrospektivnim studijama.
“U
svakodnevnoj praksi se veoma često od strane bolesnika sa malignim bolestima
postavlja pitanje o potrebi vakcinacije protiv COVID-19. Vlastitih iskustava
još nemamo, a stav gradimo na osnovu ESMO i NCCN smjernica, koje su vodeće
svjetske smjernice za dijagnostikovanje i liječenje bolesnika ss malignim
bolestima. U doba pandemije u ovim smjernicama se nalaze i stavovi oko
vakcinacije bolesnika sa malignim bolestima protiv COVID-19”, navodi
Stanetić.
Prema
NCCN smjernicama, pojašnjava, pacijenti
s dijagnostikovanim karcinomom i oni koji se liječe trebaju biti prioritet za
vakcinaciju i trebaju biti vakcinisani kada im je dostupna bilo koja vakcina
koju je odobrila FDA (američka agencija za lijekove) i EMA /evropska agencija
za lijekove/. Imunizacija se preporučuje svim pacijentima koji primaju
citotoksičnu terapiju, ciljanu terapiju, imunološku terapiju sa inhibitorima
PD-L1 receptora, terapiju zračenjem, uz naglašavanje da podaci o sigurnosti i
djelotvornosti kod ovih pacijenata su ograničeni.
Kod
bolesnika koji su liječeni operativnim putem, vakcinisanje treba odložiti samo
u ranom postoperativnom dobu. NCCN podržava upotrebu bilo koje dostupne vakcine
Pfizer/BioNTech [BNT162b2 mRNA vakcina], Moderna [mRNA-1273 SARS-CoV-2 vakcina]
i Janssen/Johnson&Johnson [Ad26.COV2.S adenovirusna vektorska vakcina]. U
grupu adenovirusnih vektorskih vakcina pripada i Sputnik V, koji nije naveden u
NCCN smjernicama, jer još nije odobren u EU. U cilju suzbijanja mogućnosti
zaraze bolesnika sa malignom bolešću, naglašave se potreba vakcinacije
njegovatelja i članova domaćinstva bolesnika.
“Iako
su dokazi o vakcinaciji protiv COVID-19 pacijenata sa karcinomom ograničeni,
ima dovoljno dokaza koji podržavaju vakcinisanje čak i kod pacijenata s rakom
koji su podvrgnuti imunosupresivnoj terapiji. Smanjeni zaštitni efekti
vakcinacije mogu se javiti kod pacijenata koji se liječe lijekovima koja
uništavaju B ćelije (anti-CD19, anti-CD20, anti-CD10 monoklonska antitela i
CD19 CAR-T ćelije) obzirom na neoptimalni imunološki odgovor. Međutim, na
osnovu ekstrapolacije podataka od drugih vakcina i mehanizma djelovanja
COVID-19 vakcine, moguće je procijeniti da je djelotvornost i sigurnost
vakcinacije protiv COVID-19 slična onima kod pacijenata bez karcinom, iako
nedostaju podaci iz velikih kliničkih ispitivanja. Iako efikasnost COVID-19
vakcine može varirati kod pacijenata sa različitim malignim bolestima (tip
tumora, stepen proširenosti bolesti, suštinska ili terapijski indukovana
imunosupresija), sve ukazuje da blagodati vakcinacije znatno premašuju
rizike”, navodi Stanetić.
Što
se tiče vremena vakcinisanja ističe ono zavisi o pojedinačnim scenarijima
terapije i idealno je kada se može dogoditi prije početka sistemske, ciljane
ili imunološke terapije; međutim, ako je pacijent već započeo sistemsku
terapiju, razumno je vakcinisati se tokom terapije. Dodaje i da je vakcinisanje
zdravstvenih profesionalaca koji se brinu o bolesnicima sa karcinomom među
prioritetima.
“Mjere
fizičkog udaljavanja, maske, štitnici za lice, sredstva za dezinfekciju i druge
higijenske mjere i dalje su potrebne tokom pandemije, uključujući i pacijente s
rakom i svakako bi trebale pratiti strategije vakcinacije”, zaključuje
Stanetić.
zosradio.ba/ Buka.com
