Dehidracija se odnosi na deficit tečnosti u tijelu, odnosno
manjak tjelesne vode i elektrolita. Voda čini više od 70% zdravog
ljudskog tijela. Dovoljna količina vode i dobra hidratacija su neophodne za
probavu, izbacivanje toksina te ostalih otpada, kao i održavanje zdrave kože.
Ljudsko tijelo gubi vodu tokom cijelog dana, (znojenje i mokrenje), ali je
obično nadoknadi jelom i pićem.
Dehidracija nastaje kada količina gubitka tekućine iz
tijela postane veća od količine tečnosti koju tijelo dobiva. Kada tijelo
izgubi previše tečnosti gubi sposobnost normalnog funkcioniranja. Dehidracijom
se poremeti ravnoteža minerala u tjelesnim tekućinama.
Bilo ko može biti dehidriran, ali u povećanom riziku su novorođenčad,
mala djeca i stariji odrasli ljudi. Osobe koje imaju dijabetes tipa 2 su
također u riziku zbog učestalog mokrenja, kao i osobe koje često uzimaju
diuretike. No, može utjecati na osobe svih životnih dobi, posebno u ljetnim
mjesecima.
U nastavku saznajte više o uzrocima, simptomima i
liječenju dehidracije te kako je možete spriječiti.
Dehidracija – uzroci
Tijelo normalno gubi tečnost na dnevnoj bazi kroz disanje,
znoj, suze, slinu, mokrenje i stolicu. Ta tečnost se nadomješta vodom i
hranom koju konzumiramo. Ako osoba izgubi previše tečnosti, a ne
nadomjesti je, dolazi do dehidracije.
Veća količina vode gubi se kada osoba ima: povišenu tjelesnu
temperature, proljev, povraća, previše se znoji (tijelo se pokušava ohladiti), visoki šećer
u krvi (osobe s dijabetesom) koji uzrokuje učestalo mokrenje, previše
urinira (ponekad potaknuto diureticima), velika konzumacija alkohola.
Ljudi često ne nadomjeste izgubljenu tečnost jer ne osjećaju
žeđ ili zaborave piti.
Simptomi dehidracije
Simptomi dehidracije razlikuju se ovisno o njenoj težini.
Klasificirana je kao blaga, umjerena ili teška (koliko
je tjelesne tekućine izgubljeno). Blaga dehidracija se događa kada tijelo
izgubi 1 – 2% od ukupne tjelesne tečnosti.
Umjerena dehidracija se događa kada tijelo izgubi oko
5% od ukupne tečnosti, a teška dehidracija kada tijelo izgubi oko
10%. Simptomi blage dehidracije kod odraslih osoba su: povećana žeđ, suha usta,
pospanost, smanjeno znojenje, smanjeno uriniranje, urin intenzivnije žute boje
od normalne, glavobolja, suha koža, moguća blaga vrtoglavica.
Ovi simptomi se mogu pogoršati i ukazivati na ozbiljnu
dehidraciju. Simptomi teške dehidracije mogu biti: ozbiljno smanjenje
izlučivanja urina ili prestanak izlučivanja urina, tamnožuti ili narančasti
urin, vrtoglavica od koje osoba ne može stajati, smanjeni krvni pritisak kada
osoba pokuša stajati, grčevi u rukama i nogama, mučnina i/ili povraćanje, brzi
otkucaji srca, povišena tjelesna temperatura, napadaj.
Dehidracija kod djece
Bebe i djeca su u najvećem riziku od proljeva i povraćanja
pa su zbog toga i u povećanom riziku od dehidracije. Manja djeca ponekad
ne znaju kada su žedna ili ne znaju sama dovoljno popiti. Dehidracija kod djece
je drugačija od dehidracije kod odraslih osoba. Simptomi dehidracije kod
beba i djece se ponešto razlikuju, a oni su: suha usta i jezik, izostanak
suza kod plakanja, pelene suhe (duže od 4 sata), pospanost i nedostatak
energije, letargija, grčevi u rukama i/ili nogama, iritabilnost.
Najčešći uzrok dehidracije kod djece su ozbiljan proljev i
povraćanje.
Dehidracija kod proljeva, povraćanja ili temperature kod
beba i djece liječi se otopinom za rehidraciju (rehidromix) koju
možete kupiti u apoteci. Počnite s jednom čajnom kašikom otopine svakih 2 – 5
minuta dok ne vidite kako dijete reagira na nju. Postepeno povećavajte količinu
ovisno o toleranciji. Ako se radi o teškoj dehidraciji, potražite hitnu pomoć
za bebu ili dijete.
Dehidracija kod starijih osoba
Starije osobe imaju manje tečnosti u tijelu i
često ne primjećuju da su žedne pa su iz tog razloga izloženi povećanom riziku
od dehidracije. Starije osobe često uzimaju i lijekove koji povećavaju
rizik od dehidracije. Ponekad ih dehidraciji izlažu i problemi kao što su
ograničena mobilnost ili određene bolesti (dijabetes, demencija). Kod odraslih,
ako dođe do nedovoljnog stvaranja sline, može doći do prekomjernog rasta
bakterija čija je jedna od nuspojava zadah iz usta (kronična dehidracija).
Liječnik često može dijagnosticirati dehidraciju temeljem
fizičkog pregleda i simptoma. Dehidrirane osobe često imaju niži
krvni pritisak, ubrzane otkucaje srca i smanjeni protok krvi u
ekstremitete (slaba cirkulacija). Za potvrdu dijagnoze liječnik može
zatražiti vađenje krvi za testiranje razine elektrolita i dobar rad
bubrega. Još jedna pretraga koju liječnik može zatražiti za potvrdu dijagnoze
je analiza mokraće koja pokazuje i do koje mjere je osoba dehidrirana.
Jedini način liječenja dehidracije je nadomještanjem
izgubljene tekućine i elektrolita. Za većinu odraslih koji su blago
dehidrirani zbog proljeva, povišene tjelesne temperature ili povraćanja,
dovoljno je piti vodu ili neku drugu tekućinu u malim količinama. Ako
osoba ima visoku tjelesnu temperaturu, poželjno bi bilo i pokušati sniziti
temperature. Najbolje je da se osoba nalazi u ohlađenoj prostoriji i da ima što
manje odjeće na sebi.
Za osobe koje su blago dehidrirane zbog vježbanja od pomoći
mogu biti sportski napitci koji sadrže elektrolite. Djeca i odrasli koji su
teško dehidrirani trebaju se hitno liječiti, intravenoznim unosom tekućine i
soli u tijelo. Potrebno je izbjegavati vrućine i vježbanje ili rad na suncu ako
je došlo do dehidracije.
zosradio.ba/krenizdravo.hr
