Ferida Šuvalić iz Zenice samohrana je majka petero djece. Od dječijeg dodatka može platiti tek jedan jedini račun i ništa više. Pritom, njena 12-godišnja kćerka je bolesna.Dječiji dodatak i ne donesem kući. Samo struje mi dođe 86 KM i s tim dječijim dodatkom mogu platiti ili struju ili kiriju. Da ne govorim koliko mi je to nedovoljno za potrebe djece. Živimo u sobičku. Moja curica sa svojih 12 godina ima samo 18 kila. Ima problem s crijevima i stalno smo po bolnicama – kazuje nam ova nesretna majka.
Njen najstariji sin ima 15 godina, a najmlađa kćerka nepunu godinu. Tek uz pomoć Udruženja “Pomirenje” iz Zenice i Evangelističke crkve Šuvalići uspijevaju preživjeti.
Nažalost, ovakvih slučajeva u BiH ima mnogo, a u skorije vrijeme nema izgleda da se išta promijeni nabolje. U federalnom budžetu nema novca za izdvajanje veće pomoći, iako je odavno najavljivano donošenje novog zakona o zaštiti porodica s djecom, koji je trebao visinu dječijeg dodatka izjednačiti za sve u Federaciji.
Ideja je bila da se otkloni diskriminacija s obzirom na to da sada najugroženije porodice koje imaju pravo na dječiji dodatak, u tri kantona uopće i ne primaju tu crkavicu, a u dva su tek prošle godine počele isplate. Tamo gdje se ovaj doplatak isplaćuje, njegovi su iznosi različiti od kantona do kantona, ali svakako mizerni i nedovoljni čak i za kupovinu pelena!
Čak je niži od dnevnice za službeno putovanje federalnih službenika – a to je 25 KM za putovanje unutar BiH.
Nažalost, iz Ministarstva finansija FBiH stigla je sramna odluka da nije odobrilo zakon koji je tri godine pripremalo Federalno ministarstvo rada i socijalne politike.
Obrazloženje koje je dato iz finansijskog resora Federacije BiH bilo je da u budžetu nema novca da se za dječiji dodatak izdvajaju 42 KM, koliko je predlagano, a što opet nije ni blizu dovoljnog, ali bi barem bio isti za sve i svi bi ga imali, kako dijete iz ugrožene porodice u Sarajevu tako i ono u Bihaću koje sada ne dobiva ni marku.
Pritom, kantoni bi imali mogućnost da iz svojih budžeta izdvajaju dodatne iznose na ove 42 marke. No, ni od toga za sada nema ništa.Treba 35 miliona
Žarko Papić, direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju, naglašava da je košmar koji se dešava s ovim zakonom dokaz da su aktuelne vlasti iracionalne i ne vode nikakvu politiku.
– U BiH vlada bijela kuga. Djeca se ne rađaju, mladi odlaze i zato što nemaju sigurnost da zasnuju porodicu. Ako se nastavi taj proces, Sarajevo će biti grad duhova za 20 godina. Zemlje u okruženju posljednjih godina poduzimaju cijelu seriju demografskih politika. Kod nas je suprotno – upozorava Papić.
Ističe da je Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH uložilo ogromne napore te je u saradnji s nevladinim sektorom i međunarodnim organizacijama čak postignut i dogovor s kantonima, što je inače teško izvodljivo. Ali, onda je stigao odgovor Ministarstva finansija FBiH, koji Papić smatra nevjerovatnim.
– Rekli su da je sve u redu sa zakonom, ali da nađemo izvore za dodatnih 35 miliona KM. Apsurdna je situacija da se Ministarstvo finansija, umjesto da traže sredstva, ponaša kao šalterski službenik, zanemarujući da bi prije nekoliko mandata trebali krivično odgovarati jer nisu učinili ništa da naplate 2,5 milijardi KM dugova javnih i privatnih preduzeća za poreze i doprinose – naglašava Papić i dodaje kako je objašnjenje Ministarstva finansija da su rezervne pare otišle na boračku populaciju „netačno i neprimjereno”.
Iznosi koji se za djecu (ne)isplaćuju po kantonima
0 KM – Zapadnohercegovački
0 KM – Unsko-sanski
0 KM – Livanjski
14,60 KM – Zeničko-dobojski
20 KM – Tuzlanski, a za porodicu s dvoje i više djece 40 KM
25 KM – Hercegovačko-neretvanski
29 KM – Bosanskopodrinjski
30,50 KM – Srednjobosanski
35 KM – Posavski
42 KM – Kanton Sarajevo (do novembra prošle godine bio 33 KM)
Drljača: To mi je najveći žal
Komentar na činjenicu da je trogodišnji trud bio uzalud zatražili smo i od federalnog ministra rada i socijalne politike.
– To mi je najveći žal – kratko je prokomentirao ministar Vesko Drljača.
S druge strane, ministrica finansija FBiH Jelka Milićević odgovorila nam je da je „zakon puno lakše usvojiti nego implementirati”. Pravdajući odbijanje zakona o zaštiti porodica s djecom, odgovornost prebacuje na ministarstva i parlamentarce koji predlažu „zakone za koje ne postoji analiza fiskalne održivosti”.
zosradio.ba/http://avaz.ba
