Adnan Mujanović, ljekar i istraživač, završio je
Medicinski fakultet na Univerzitetu u Tuzli, a trenutno se nalazi na
Univerzitetskom institutu za dijagnostičku i interventnu neuroradiologiju
Univerzitetskog kliničkog centra u Bernu. I ništa to ne bi bilo neobično da
Adnan nije sa svega 24 godine postao sedmi doktor u Evropi. Ovaj mladić je
pored svih osobina koje ga krase i uspjeha koji je postigao, ipak ostao
prizeman. Njegov životni put je itekako dinamičan, a dio svog putovanja je
ispričao za naš portal. Ovo je njegova priča!
Ljubav prema medicini
“Prije svega, zahvaljujem se na pozivu da govorim za vaš
portal, te ovim putem pozdravljam sve vaše čitatelje i čitateljice. Moje ime je
Adnan Mujanović, imam 24 godine, rođen sam i odrastao u Tuzli sa majkom
Mevlidom, ocem Saudom i sestrom Anelom. Vrlo rado istražujem različite stvari i
volim provoditi vrijeme upoznavajući ih”, priča nam.
Kao dječak nije sanjao da postane ljekar. Ljubav prema
medicini ne nosi iz djetinjstva već se ona javila u srednjoj školi.
“Kroz osnovno obrazovanje sam imao afinitet ka svim
oblastima, izuzev likovne i muzičke kulture s obzirom da nažalost nemam
“osjećaja” za te vrste umjetničkih izražaja. Mislim da je jedan od presudnih
trenutaka bio upis u Srednju medicinsku školu Tuzla, kada sam u toku svog
srednjoškolskog obrazovanja shvatio da je medicina dosta zanimljivija oblast
nego što sam to prethodno mislio. Međutim, ni tada nisam mogao biti 100%
siguran da je to ono čemu želim posvetiti svoj život. Tako da, u duhu
istraživača, naredni logički korak je bio upis na medicinski fakultet. Tek za
vrijeme visokoškolske naobrazbe sam počeo shvatati rasprostranjenost i širinu
koju medicina sa sobom nosi. Čak i danas, još uvijek iznova učim i budem
iznenađen koliko toga se u medicini zapravo krije. Mislim da je ta
avanturistička nit, zajedno sa svim filantropskim vrijednostima koje medicina
kao oblast nosi, ono što je zapravo najviše zaokupilo moj interes”, prisjeća
se Mujanović.
Na zadnjoj godini studija medicine uspio je pronaći jednu
užu oblast interesovanja koja se malo više izdvojila u odnosu na druge.Oblast
njegovog profesionalnog zanimanja je veoma uska i specifična. Na područiju
Zapadnog Balkana ne postoji ustanova i/ili tim koji se ovim bave.
“Najprostije rečeno, u pitanju je oblast minimalno invazivne
neurološke terapije za patologiju krvnih sudova na mozgu uz primjenu savremenih
tehnologija. Kada sam malo detaljnije istraživao, shvatio sam da se ovom uskom
oblasti u Europi bavi samo šest ljekara, te uz njih još četvorica u SAD-u i
dvojica profesora u Japanu. Stupio sam u kontakt sa profesorima iz Europe, te
nakon nekoliko razgovora i e-mailova, jedan profesor iz Švicarske mi je rekao
kako bi on volio da postanem dio njegovog tima u Bernu. Te sam tako spletom
okolnosti došao u Švicarsku”, kazao je.
Uvođenjem švicarskog protokola u BiH bi nestalo “Hodanje po
doktorima”
Švicarski i bosanskohercegovački zdravstveni sistem se
itekako razlikuju. Kada bi se švicarski protokol prenio u Bosnu i Hercegovinu
ne bi bilo “hodanja po doktorima”.
“Postojanje protokola olakšava rad i ljekaru i pacijentu, s
obzirom da se zna tačno u bilo kojem trenutku šta i pacijent i ljekar trebaju
da rade. Uz postojanje odgovarajućih protokola, pacijent u svakom trenutku zna
koji je naredni korak u njegovom tretmanu, kojem ljekaru se treba javiti, kada
i zašto. Ovim putem se izbjegava “hodanje po doktorima” i čekanje mjesecim
prije nego što pacijent sazna svoju dijagnozu i započne liječenje. S druge
strane, ljekari tačno znaju kada im pacijent dođe, zašto je taj pacijent baš
njima poslat, te šta oni trebaju dalje uraditi sa pacijentom. Ovim putem
štedimo ljekarevo vrijeme, bolničke resurse i omogućavamo svima usmjerenije
kretanje kroz zdravstveni sistem. Postojale bi određene adminstrativne
barijere, ali smatram da bi dugoročne dobiti bile veoma zadovoljavajuće”, pojašnjava
Adnan.
Život u Bernu i slobodno vrijeme
Nije mu bilo teško da se privikne na švicarski sistem rada,
jer je imao iskustva kroz rad na različitim projektima.
“Trenutno radim identičnim tempom kao što sam i radio za
vrijeme fakultetskih dana. S obzirom na to da sam i ranije radio na različitim
projektima, uključujći i projekte sa inostranim partnerima, otprilike sam bio
upoznat sa ritmom i tempom ove vrste rada”, rekao je.
Pored svih obaveza koje ima slobodnog vremena mu ne ostane
mnogo, a ono što ostane iskoristi za druženje sa kolegama.
“Švicarski administrativni sistem se pobrinuo da moje
slobodno vrijeme bude minimalno, s obzirom na svu papirologiju koju ja, kao
građanin Bosne i Hercegovine, moram završiti. Malo slobodnog vremena što imam
većinom odvajam za Internacionalni časopis studenata medicine (IJMS) gdje se
nalazim na poziciji junior urednika, te Harvardski časopis javnog zdravstva
(HPHR), gdje sam recenzent za kliničke studije. Također ovdje spadaju i
druženja sa veoma prijatnim i raznolikim kolegama iz svih dijelova svijeta koje
sam imao priliku ovdje upoznati”, ispričao nam je.
Voli sve vrste aktivnosti vezanih za more i putovanja, a
hobi mu je biciklarenje po planinama. Na pitanje koji je njegov moto sa
osmijehom odgovara: “Nisam siguran da ga imam. Postoje mnogo veći ljudi od
mene koji su rekli mnogo pametnije stvari. Obično se držim toga da kakve su nam
misli, takav nam bude i život”.
Dosadašnji uspjeh samo stepenica u istraživanju medicine
Na ono što je postigao ne gleda kao na ostvaren uspjeh.
“Više ovo vidim kao još jednu stepenicu na mom putu
istraživanja medicine kao oblasti. Moj savjet za mlade, iz kojeg god dijela
planete dolazili, je da uvijek rade ono što zaista žele i da ustraju u tome.
Najveća dijela zahtjevaju najviše vremena, a nema ničeg većeg od vlastite
budućnosti. I naravno, molim ih, da ne zaborave na svoje zdravlje dok pišu
svoje priče”, poručio je Adnan.
Ne voli govoriti o planovima u budućnosti, jer
nema konkretan odgovor.
“Trenutno sam angažovan na kliničkom centru u Bernu i svaki
dan se trudim da unaprijedim svoja znanja i vještine. Ne znam šta naredni dan
nosi, niti gdje će me odnijeti, ali sam svakako spreman razmotriti sve opcije”,
rekao je Adnan za Akta.ba.
Ovaj mladi ljekar je primjer da Bosna i Hercegovina, iako
mala država krije brojne talente. Pokazao je da se trudom snovi ostvaruju i da
granice ne postoje.
