Prvi recepti za sladoled potječu još iz drevne Kine gdje je bio običaj da se na dvoru miješaju led i mlijeko, a u Rimu je jedna od omiljenih poslastica bila mješavina leda i snijega s različitim vrstama usitnjenog voća.
Evropljani su za ovu poslasticu saznali malo kasnije, tek u 17. vijeku i to od Arapa koji su na Sicilijanskom dvoru učili Italijane kako da zamrznu slatku kremu što je u to vrijeme bilo potpuno nevjerovatno.
Postoje legende da je enleski kralj Charles II toliko volio ovaj recept da je platio svom kuharu veliku sumu novca kako bi ga držao u tajnosti.
Iako je sve do 18. vijeka bio poslastica rezervisana samo za više slojeve, masovna proizvodnja sladoleda počinje u 19. vijeku kada se pojavila prva mašina za pravljenje sladoleda, međutim dostupni su bili samo neki oblici i ukusi.
Tek razvojem tehnologija, javljaju se novi ukusi i oblici kao što su sladoled u kornetu ili na štapiću koji su i danas najbrže osvježenje mnogih ljudi u ljetnjim danima.
Ta masovna proizvodnja, u 19. vijeku najbrže počinje u SAD-u, a CNN piše da niko sa sigurnošću ne može tvrditi u kojem tačno periodu je sladoled postao toliko popularan u ovoj državi, ali da se zna za nekoliko njegovih “osnivača” koji su bili ovisni o njemu.
Tako je Thomas Jefferson napisao uputstvo od 18 koraka i to je prvi recept za sladoled koji je zabilježio jedan Amerikanac. S druge strane, George Washington je navodno jednog ljeta potrošio 200 dolara na uživanje u ovoj poslastici. U današnjim dolarima to je mnogo novca.
Zahvaljujući predsjedniku SAD-a Ronaldu Reaganu, proglašen je svjetski dan sladoleda. On je 1984. godine potpisao dekret kojim je juli proglašen mjesecom sladoleda. Treća nedjelja u njemu je službeno postala vrijeme kada se slavi postojanje ove ukusne poslastice.
U dekretu je sladoled opisan kao “hranjiva i zdrava hrana” u kojoj uživa 90 posto Amerikanaca.
Ono što je posebno zanimljivo istaći jeste da se najčudnija kombinacija ukusa za sladoled pravi u Japanu i sadrži komadiće živog konjskog mesa, a u Italiji toliko njeguju tradiciju ove poslastice da su čak osnovali Univerzitet sladoleda.
Prema posljednim istraživanjima, utvrđeno je da je vanilija ipak najpopularniji ukus sladoleda u SAD-u i pored brojnih drugih zanimljivih opcija.
Iako je donedavno za pravljenje sladoleda bilo potrebno vrijeme, jer je priprema podrazumijevala i odlaganje u zamrzivač bar na nekoliko sati, danas se sladoled sve više koristi i kao atrakcija za mušterije.
Tako na internetu često možemo naći videosnimke na kojima poslastičari miješajući razne ukuse pred očima mušterija prave sladoled na hladnoj ploči za samo nekoliko minuta.
Evropljani su za ovu poslasticu saznali malo kasnije, tek u 17. vijeku i to od Arapa koji su na Sicilijanskom dvoru učili Italijane kako da zamrznu slatku kremu što je u to vrijeme bilo potpuno nevjerovatno.
Postoje legende da je enleski kralj Charles II toliko volio ovaj recept da je platio svom kuharu veliku sumu novca kako bi ga držao u tajnosti.
Iako je sve do 18. vijeka bio poslastica rezervisana samo za više slojeve, masovna proizvodnja sladoleda počinje u 19. vijeku kada se pojavila prva mašina za pravljenje sladoleda, međutim dostupni su bili samo neki oblici i ukusi.
Tek razvojem tehnologija, javljaju se novi ukusi i oblici kao što su sladoled u kornetu ili na štapiću koji su i danas najbrže osvježenje mnogih ljudi u ljetnjim danima.
Ta masovna proizvodnja, u 19. vijeku najbrže počinje u SAD-u, a CNN piše da niko sa sigurnošću ne može tvrditi u kojem tačno periodu je sladoled postao toliko popularan u ovoj državi, ali da se zna za nekoliko njegovih “osnivača” koji su bili ovisni o njemu.
Tako je Thomas Jefferson napisao uputstvo od 18 koraka i to je prvi recept za sladoled koji je zabilježio jedan Amerikanac. S druge strane, George Washington je navodno jednog ljeta potrošio 200 dolara na uživanje u ovoj poslastici. U današnjim dolarima to je mnogo novca.
Zahvaljujući predsjedniku SAD-a Ronaldu Reaganu, proglašen je svjetski dan sladoleda. On je 1984. godine potpisao dekret kojim je juli proglašen mjesecom sladoleda. Treća nedjelja u njemu je službeno postala vrijeme kada se slavi postojanje ove ukusne poslastice.
U dekretu je sladoled opisan kao “hranjiva i zdrava hrana” u kojoj uživa 90 posto Amerikanaca.
Ono što je posebno zanimljivo istaći jeste da se najčudnija kombinacija ukusa za sladoled pravi u Japanu i sadrži komadiće živog konjskog mesa, a u Italiji toliko njeguju tradiciju ove poslastice da su čak osnovali Univerzitet sladoleda.
Prema posljednim istraživanjima, utvrđeno je da je vanilija ipak najpopularniji ukus sladoleda u SAD-u i pored brojnih drugih zanimljivih opcija.
Iako je donedavno za pravljenje sladoleda bilo potrebno vrijeme, jer je priprema podrazumijevala i odlaganje u zamrzivač bar na nekoliko sati, danas se sladoled sve više koristi i kao atrakcija za mušterije.
Tako na internetu često možemo naći videosnimke na kojima poslastičari miješajući razne ukuse pred očima mušterija prave sladoled na hladnoj ploči za samo nekoliko minuta.
klix.ba/zosradio.ba