Popularni bh. glumac Enis Bešlagić i direktor kompanije Klas d.d. Sarajevo Rusmir Hrvić izveli su jučer zanimljiv business performans pod naslovom «Inspirisani Bosnom» na prvom FMCG Summitu održanom u Sarajevu pred oko 400 učesnika događaja koji je okupio vodeće ljude u BiH i regiji iz oblasti proizvodnje hrane i pića, trgovačkih lanaca, distributera i marketing stručanjaka. Publika je bila oduševljena načinom na koji je Bešlagić vodio intervju s Hrvićem o poslovanju AS GROUP. U jednoj sasvim novoj formi i opuštenoj atmosferi Hrvić je u svom prvom javnom nastupu pričao o zanimljivim i do sada nepoznatim detaljima o razvoju ove, danas uspješne privatne bosanskohercegovačke kompanije, koja svoje proizvode izvozi u 25 zemalja svijeta.
Sve je počelo 1988. godine kada je Sulejman Hrvić, vlasnik AS GROUP, u svojoj kući otvorio prvu prodavnicu (granap). Po završetku rata, otvorili su još jednu trgovinu i proširili djelatnost na veleprodaju sa «tri zaposlena, moj amidža Suljo, njegova supruga Azra i ja», kazao je Hrvić, a koja danas zapošljava oko 3.000 radnika. Radili su tako do 2003. godine kada su od jednog prijatelja iz Tešnja otkupili mali pogon u kojem su pakovani šećer, riža i kafa. Povećali su za kratko vrijeme obim proizvodnje i stvorili uslove da samo tri godine kasnije hrabro uđu u novi poduhvat – proizvodnju keksa.
«I ja sam pakovao keks»
„U to vrijeme keks je bio uvozna roba, a mi smo tržištu željeli ponuditi nešto domaće. Izgradili smo objekat, instalirali novu italijansku opremu i otvorili nova radna mjesta. I ja sam pakovao keks. Dobro nam je išlo, ali nam je glavni konkurent bila turska firma Kent sa proizvodnim pogonima u Visokom. U junu 2007. godine saznali smo da se Kent prodaje. Nakon kratkih pregovora s Turcima uspjeli smo kupiti ovu tvornicu. Bio je to prvi slučaj da jedna domaća firma preuzme stranu“, ispričao je Hrvić, te dodao da je tom akvizicijom AS Jelah dobio dodatni vjetar u leđa u segmentu proizvodnje keksa.
Želeći se dalje razvijati i otvarati nova radna mjesta, porodica Hrvić se kasnije otisnula u tekstilnu industriju. Preuzeli su 2008. godine Napredak iz Tešnja koji je u to vrijeme bio pred stečajem. I tu su pokazali svoja poslovna umijeća, pa danas ova tekstilna industrija zapošljava 360 radnika i proizvodi mantile i kapute za jednu od najprestižnijih svjetskih brandova.
Prehrambena industrija je, ipak, bila prioritet AS Jelaha, pa se krajem 2009. godine rodila ideja o akviziciji visočkog Vispaka koji je tada poslovao s gubitkom. «Prvu dionicu smo kupili u februaru 2010. godine. U tom trenutku Vispak je imao čak 621 dioničara i devet fondova. Devet mjeseci smo kupovali dionicu po dionicu Vispaka, i u decembru 2010. preuzeli većinsko vlasništvo», kazao je Hrvić.
On je istakao da je nakon samo godinu dana Vispak preporođen zahvaljujući inovacijama i ulaganju u tržište. Lokomotiva Vispaka je svakako Zlatna džezva koja se uspješno plasira u 22 zemlje svijeta. Prošle godine prodato je više od 2.500 tona ove kafe koje se nakon BiH, najviše popije u Americi, a potom u Hrvatskoj. Samo u Švedskoj Zlatna džezva je prisutna u više od 1.000 trgovačkih objekata, kako u tzv. etno prodavnicama, tako i u švedskim nacionalnim lancima, istakao je Hrvić.
Za samo četiri godine, koliko AS GROUP upravlja Vispakom, ova kompanija je udvostručila prihod, tako da je u 2014. godini ostvaren promet u iznosu od oko 36 miliona KM.
Tokom svog 20-godišnjeg poslovanja AS GROUP državi nikada nije dugovala niti jednu marku. Plaće radnicima također nikada nisu zakasnile niti jednog dana, a svi porezi i doprinosi radnicima se uplaćuju istog dana kada i plaće.
Sam Bešlagić na njemu svojstven način u ovakvim prilikama, ispričao je publici dio razgovora sa vlasnikom komanije Sulejmanom Hrvićem, upitavši ga jednom prilikom da li im je država pomogla u njihovom razvoju, na što je Sulejman odgovorio:„Kad smo mi bili mala firma država je pomagala velikima, a sada kada smo velika firma država pomaže malima“, što je izazvalo aplauz i oduševljenje publike.
Bešlagić i Hrvić su u opuštenoj atmosferi ispričali kako je nastala kupovina dijela tekstilne industrije Borac iz Travnika, kada je nastao Fortitudo d.d.o. «Kako se to desilo? Stranci koji su sarađivali s Napretkom imali su zahtjeve za većom proizvodnjom, ali kapaciteti ove firme su bili ograničeni, pa je jedno od rješenja bilo da se dodatna proizvodnja pokrene u nekom drugom pogonu. U to vrijeme travnički Borac je bio u velikim problemima. Imali su mašine, radnu snagu, kapacitete, ali nisu imali posla», kazao je Bešlagić.
Nakon dugotrajnih pregovora s Vladom FBiH o rješenju nagomilanih problema ovog preduzeća, proizvodnja je pokrenuta u novembru 2012. godine. «Tada se šilo 100 odijela dnevno, a već danas je to 650 odijela dnevno. Zahvaljujući investiciji, koju smo realizirali prije nekoliko mjeseci, Borac će moći proizvoditi 850 odijela na dan», pojasnio je Hrvić.
«Nakon Travnika vratili su se ponovo u Tešanj, i investirali u tvornicu vode. To im je, kažu, bila dugogodišnja želja koju su eto uspjeli ostvariti 2013. godine, uz mukotrpne pregovore s tadašnjim vlasnikom Salkom», kazao je dalje Enis, na što je Rusmir odgovorio: „Za devet mjeseci smo kupili dionice od 621 vlasnika Vispaka, a trebalo nam je nekoliko godina da se dogovorimo sa Salkom za preuzimanje Oaze“, izazvavši smijeh u publici.
Oaza je odmah počela raditi punim kapacitetom i osvajati svjetske nagrade za kvalitet.
Spašavanje Klasa
Samo godinu kasnije, ulazi se u najveću investiciju – akviziciju Klasa. Na Enisovo pitanje kako se desilo da su ljudi iz Tešnja kupili Klas, zar nije bilo Sarajlija kojima je Klas trebao zapasti za oko, Rusmir je odgovorio: «Prvi put smo akvizirali jednu grupaciju, jer Klas je vlasnik kompanija Sprind d.d. Sarajevo, te Mlina i pekare Ljubače. Pregovori s porodicom Selimović trajali su devet mjeseci i za to vrijeme AS GROUP je bila jedini kandidat za kupovinu ovog prehrambenog giganta. Niko drugi nije iskazao interes za kupovinu Klasa. Klas se u to vrijeme nalazio na koljenima, i bilo je pitanje trenutka kada će zatvoriti pogone. Bila su upitna radna mjesta ne samo radnika Klasa nego i povezanih društava Sprind i MIP Ljubače. Nije bilo zaliha pšenice, ali je 26 vagona pšenice odmah sa novim vlasnikom ušlo u Klas, u martu 2014. godine». Upravo ta pšenica je bila spas za BiH, tokom majskih poplava.
Prije performansa prikazan je showreel AS GROUP sa najzanimljivijim brandovima i detaljima iz tv spotova, proizvodnje, obaranja Guinnessovog rekorda u Mostaru prije 10 i po godina, te odlaska «džezve» u Brazil, a tokom performansa na ekranu se «vrtila» prezentacija sa pjesmom Mehmedalije Maka Dizdara «Zapis o zemlji», i porukama zbog kojih su u AS GROUP inspirisani Bosnom i Hercegovinom, ali i vizijom ove kompanije.
«Naše vrijeme tek dolazi. U to smo sigurni. U tom smislu na pomolu je i realizacija velikih regionalnih projekata, o kojima će uskoro biti više riječi. Međutim, priča o Bosni i Hercegovini još nije ispričana. Mi vjerujemo da nismo sami u toj priči. Uvjereni smo da inspirisani Bosnom svi zajedno u ovoj zemlji imamo “materijala” za prvih 100 godina. U tom smislu voljeli bismo vidjeti više bosanskohercegovačkih kompanija koje će na svoj način pričati uspješnu priču o Bosni i Hercegovini. Mi smo dokaz da je uspjeh moguć. Ovo je naša šansa i mi je nećemo ako Bog da propustiti!»
Kupuj domaće, gradi BiH!
