Da je nogomet najljepša, a Boga mi i najvažnija sporedna stvar na svijetu
pokazao je i meč zadnjeg kola prve federalne lige, a u kome je u Doboju padala
odluka o prvaku i novom Premijer ligašu. Susret između Mladosti i Goška ponudio
je više od igre, hičkokovsku završnicu, a u kojoj su nogometni „pjesnici“ iz
Doboja u sudijskoj nadoknadi, euro golom Harisa Dilavera pobijedili. E to je trebalo
doživjeti, vidjeti, osjetiti… U gledalištu „ludnica“, delirijum, euforija do
neba… Tresu su tribine dobojskog nogometnog „hrama“, ali i brijegovi oko
stadiona koji su takođe u nedjelju bili obojeni u crveno-bojom Mladosti, na
kojima je takođe bilo preko hiljadu zaljubljenika u Mladost. Preko četiri
hiljada vatrenih navijača, popularne
„Crvene Legije“ je u transu, šoku, ushićenju… Gori Doboj, ali i cijeli
Kakanj, svi pjevaju, skaču, “plaču“ od sreće, radosti, ponosa… Svi, ama baš
svi, od navijača, igrača, stručnog štaba, uprave kluba Mladosti su na
travnjaku, ne zna se ko koga grli, ljubi, ko kome čestita, ko je sretniji, veseliji,
radosniji… Igrači su na rukama i ramenima navijača, svi žele dodirniti
dobojske nogometne „vanzemaljce“ ,skinuti sa njih i prigrliti dres, šorc, kopačke,
štucne za uspomenu i vječito sjećanje na 7. juni, dan koji sigurno ulazi u
anale i istoriju dobojskog, kakanjskog, BiH nogometa. “Crvena Legija“ skandira,
tepa, šapuće imena svojih junaka, ne
zaboravlja ni šefa Nijaza Kapu, trenere Bistrivodu i Ziru, “Grofa“ Begića, a u
centru pažnje su dva prva čovjeka kluba, Edin Begovac i Mensur Mušija. Svi bi
htjeli da ih bar „dodirnu“,z agrle, stisnu im ruku, i navijači i igrači zajedno
pjevaju i aplaudiraju svom vodečem dvojcu, jer svi u Doboju znaju ko su oni, koliko
vole svoj klub, koliko vremena, novca, zdravlja, su uložili i to sa „halalom“da
bi nogometni „pjesnici“ iz Doboja napravili rezultat za „naučna“ istraživanja, divljenje,
respekt, poštovanje.
Predsjednik kluba, čovjek koji je, za sve što je učino za Mladost,
zaslužio za da mu se za života napravi spomenik, visok ko munara, neumorni i
nezaustavljivi Edin Begovac, kaže:
-Ovo je ispunjenje sna svakog čovjeka naše male, ali časne i ponosne, čaršije.
Vidite tu sreću na licu, od djece od 7, do deda i nana od 77 godina. Svi oni su
i danas sa zastavama, šalovima, dresovima, obučeni u crveno, pokazali šta svima
nama klub znači, koliko ga volimo, u Doboju se ne navija nego živi za našu
MLADOST. Ovo je rezultat koji, vjerojatno, niko ni u svijetu nije ostvario u
tako kratkom vremenskom periodu, pa prije tačno 2 godine (1.juna 2013.god.) mi
smo tek postali prvaci druge lige, a sada smo Premijer ligaši, u društvu
Sarajeva, Širokog, Čelika, Borca, Želje, Slobode. Sigurno da smo svojim igrama,
zalaganjem, borbenošću, ljubavlju prema klubu, zaslužili ovaj rezultat. Nismo
se puno obazirali na brojne priče, špekulacije,
nagađanja, mnogobrojnih nogometnih „sveznalica“, mešetara, kvazi „menađera“, a
kojih je bilo dosta, pa čak i u našem Kaknju. Od prvog trenutka vjerovali smo u
sebe, svoje igrače, stručni štab, a posebno u naše navijače, koji su nas nosili
u svakom meču, bili naš dvanesti igrač na travnjaku i kojima upučujem veliku
zahvalnost za sve što su učinili za klub, da svi zajedno slavimo ovaj
fenomenalan rezultat. Biće vremena za priču, analizu, naredne planove, sada hoćemo
da slavimo, radujemo se, eselimo… Jer smo to zaslužili.Pa vidite te srećne
ljude svuda po terenu, tribinama, čaršiji, njihova lica sve govore-MLADOST je
gigant, institucija, šampion!!!
Dilaver: Najsretniji sam na svijetu
Ovu pobjedu i oba pogotka posvečujem našim vjernim navijačima, frenetičnoj
„Crvenoj Legiji“ koja nas je nosila do velikog trijumfa. Zasluženo smo
pobijedili, ijelo prvenstvo odigrali smo dobro i svima smo pokazali, a bilo ih
je puno koji su sumnjali u nas, da smo izuzetno jaka ekipa, puna samopouzdanja,
znanja, borbenosti… Sa odličnim trenerima i sjajnom upravom kluba-rekao je
Haris Dilaver, najbolji igrač derbija.
