Većina prosjaka zaista je siromašna, ali s vremena na vrijeme pojave se i oni koji prosjačenje shvataju kao posao u kom mogu dosta da zarade.
Takav je primjer i jednog Kineza koji od donacija mjesečno sakupi i 1.300 eura, što je oko četiri puta više od prosječne plate u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta.
Ovaj profesionalni prosjak „radi“ na zapadnoj željezničkoj stanici u Pekingu, a na kraju svakog mjeseca odlazi u obližnju poštu gde broji sakupljeni novac i šalje ga kući u provinciju Điangsu.
Prema riječima zaposlenih, mjesečno prosečno zaradi 10.000 juana (oko 1.300 eura), a tokom praznika prihod mu je dva ili tri puta veći. Primjera radi, početna mjesečna plata kineskih diplomaca je oko 2.400 juana (nešto više od 300 eura).
„Ponekad mu treba i dva do tri dana da prebroji sav novac zbog velikog broja malih apoena. Nerijetko nas časti ako mu pomognemo u brojanju“, kaže jedan od zaposlenih u pošti.
„Radeći“ kao prosjak dosad je zaradio dovoljno novca da napravi dvospratnu kuću i pošalje troje djece na fakultet. Ironično je to što ni njegova djeca nakon što diplomiraju vjerovatno neće zarađivati kao on.
Da on nije usamljen, svjedoči reporter Cuej Guanghua, koji je nedjelju dana pratio grupu od desetak prosjaka u gradu Žengžu.
Posmatrao ih je kako u smjenama mole prolaznike za novac do 23 sati, a onda prestaju da prose i odjednom se transformišu u imućne građane koji mogu da priušte skupe večere.
„Dnevno zarađuju oko 2.000 juana (250 eura), a sljedećeg dana samo se zamijene da bi na drugim lokacijama mogli da nastave po starom – da pričaju srceparajuće priče, kako bi od dobrih Samarićana izvukli novac“, kaže Cuej.
