Četiri mjeseca prošla su otkako je rijeka Bosna poharala Doboj. U samom centru tog grada danas je ostalo malo znakova kataklizme, ali kada se zađe u naselja poput Usore ili Starog Grada, odmah u oči upadaju otvoreni prozori i vrata u brojnim stanovima i kućama, utučeni ljudi koji u njima još, iako je zima na pragu, ne žive, već navraćaju i razbijaju glavu kako dalje, gdje dočekati snijeg i minuse.
S pet hiljada maraka, kolika je vrijednost podijeljenih vaučera, mogu samo započeti obnovu domova i stati.
Svi dobili isto
U zgradi sagrađenoj prije 70 godina ekipa “Avaza” zatekla je Anicu Peulić kako sama struže ubuđali malter s cigle koja se nožem i mistrijom može sjeći kao sir.
“Zeta, kćerku i dvije unuke, koji su živjeli sa mnom u stanu, poslala sam kod njegovih u Karanovac, opština Petrovo. Djeca su morala promijeniti mjesto boravka i školu. Dobila sam vaučer, ali njime mogu kupiti prozore i vrata i zatvoriti stan. Nepravda je što su svi dobili vaučere iste vrijednosti, i oni kojima je voda ušla dva centimetra u stan i oni koji su bili poplavljeni s tri metra vode” – kaže Peulić.
Ekipa “Avaza” posjetila je i graditelja violina, dobojskog “Stradivarija” Mirka Vukeljića. Četiri mjeseca se borio da osposobi svoj umjetnički atelje, ali ne uz pomoć političara, već uz svoje prijatelje. Kako kaže, priskočili su mu u pomoć Refik Deljkić s dobojske čaršije, mesar Sabrija Mujkić…
Može li gore
“Doći će vrijeme kada ću političarima kazati ono što mislim o njima. “Pomogli” su mi tako što su mi za 30 posto podigli cijenu registracije automobila. Ljudi u Doboju, posebno oni koji su ostali bez doma i svega što su imali, žive u potpunoj neizvjesnosti. Da nije bilo ljudske solidarnosti, stanje bi bilo hiljadu puta gore, ako od ovoga gore biti može” – govori Vukeljić.
Hajrulahović: Niko nije došao ni da me šta upita
U naselju Usora, koje je u majskim poplavama prvo bilo na udaru vodene stihije, živi Fahrudin Hajrulahović, od čije je kuće rijeka Bosna udaljena tridesetak metara. Prisjeća se 15. maja, kada je u naletu vodene bujice uspio prvo spasiti stoku pa onda s porodicom pobjeći na sprat. Prvi se, nakon što se voda počela povlačiti, probio do centra Doboja. Ogorčen je na sve – državu, Federaciju, RS.
“Voda mi je uništila stolarsku radnju i dvije mašine, mlin za mljevenje stočne hrane, sprat kuće, ali, hvala Bogu, niko nije stradao. S pet hiljada KM ne može se ništa posebno uraditi. Niko nije došao da me šta upita, a kamoli da donese vreću stočne hrane za krave niti vreću gnojiva”- priča Hajrulahović.
avaz.ba
