U prostorijama općine Vareš održana je
promocija knjige Naima Logića – “Svih 7 najviših vrhova Kontinenata”, a kojoj su
nazočili brojni planinari i ljubitelji
prirode iz Vareša, Breze, Visokog, Viteza, Zenice, Novog Travnika, Kaknja, Sarajeva…Naim
Logić je prvi državljanin BiH koji je uspio izaći na najviše planine svih 7
kontinenata svijeta i time kompletirao, među planinarima veoma cijenjeni izazov
“Sedam vrhova” (“Seven Summits Challenge”). O kolikom
podvigu, uspjehu, rekordu…se radi, govori podatak da je ovaj izazov ustanovljen
1985. godine, a za ovih 30 godina uspjelo ga je kompletirati svega oko 400
ljudi, iz cijelog Svijeta.
Godine 1974. Naim je bio polaznik
Sarajevske škole alpinizma, a 1976. je stekao zvanje registrovanog alpiniste.
Dobitnik je Zlatne značke Planinarskog saveza BiH i specijalnog priznanja
Sportskog saveza BiH. Osim što je istaknuti planinar i alpinista, Naim Logić je
i doktor elektrotehničkih nauka. Trenutno živi i radi u Feniksu u Arizoni.
Na put, po krovovima kontinenata svijeta, dug
9 godina i 11 dana krenuo je od Akonkagve (6.962 m – Južna Amerika) i
Kilimandžara (5.895 m – Afrika), te na skijama od Elbrusa (5.642 m – Evropa) i
Denalija (6.194 m – Sjeverna Amerika) stigao 2012. godine i do Mt. Everesta
(8.850 m – Azija) najviše planine svijeta.
Svoj put iz srca Bosne i planine Perun, na
koju je izašao kao šestogodišnjak, opisao je u knjizi “Od Peruna do Everesta” i
koju je objavio prije dvije godine. Međutim, na vrh planine se ne može ’pasti s
neba’. Za kompletan ugođaj osvajanja vrha planine, pristup vrhu i povratak s
vrha izuzetno su važni. Kako Naim u knjizi kaže: “Osvajanjem vrhova čovjek
hrani vlastiti ego, a putovanjima do vrhova hrani svoju dušu”. Dok je fokus
prve knjige bio na prednostima koje donosi aktivnost u planini, knjiga “Svih 7
Najviših Vrhova Kontinentata” pojašnjava šta u kompletnom doživljaju planine
predstavlja pristup vrhu.
Slijedio je uspon na Piramidu Karstens (4.884
m – Australaija) u srcu džungle Papue naseljene poludivljim plemenima sa
posjetom mjestima za koja mnogi od nas nisu ni čuli da postoje. Kulminacija je
bila ovogodišnji izlazak na Mt. Vinson (4.897 m – Antarktik) u ambijentu iskonske ljepote netaknute prirode
sa nepreglednim zaleđenim prostranstvima na koje ljudska noga još nije ni
kročila.
Dr.
Logiću, šta nam mozete reći sada nakon što su se utisci sa ovog grandioznog
projekta malo sredili?
Možda je najbolje dati par statističkih
podataka koji govore o velicini ovog projekta. Za kompletiranje ovog projekta obavio
sam 57 letova avionom i tom prilikom u zraku boravio 273 sata, odnosno blizu 12
dana. Tom prilikom sam preletio 193.706 km što je ekvivalentno oblijetanju Zemlje
blizu 5 puta (tačnije 4,83 puta). Ili – zbog ovih razloga van kuće sam boravio
174 noći (uglavnom pod šatorom – na ledu), što je blizu pola godine.
Šta vas toliko ’vuće’ u planinu?
Svakodnevni život postaje sve brži i vodi
nas u jedno donedavno nepoznato stanje – stanje napetosti i stresa. Mnogi su
pravilno uočili da fizička aktivnost dovodi do psihičke relaksacije. Da ne
ulazim u medicinska i fizioloska pojašnjenja, ali je poznato da fizička
aktivnost popravlja raspoloženje, bistri um i stvara osjećaj sreće. Ako se, uz
to, ta aktivnost obavlja u prirodi i planini na čistom zraku uz cvrkut ptica i
huk planinskih potoka, svi pobrojani pozitivni efekti se još multipliciraju.Planina
je već odavno postala dio mene. Planina je stil i način mog života!
Kako uskladiti ovu aktivnost sa radnim obavezama?
Mislim da
odlazak u planinu i rad na radnom mjestu nisu uopšte u koliziji – čak bih rekao
da jedno drugog upotpunjuju. U svemu što radim, ja dajem maksimum od sebe. Na
primjer, intenzivno i efikasno radim i vise od 40 radnih sati sedmično, i nakon
nekog vremena se zamorim i uželim odlaska u planinu da ponovo ‘napunim svoje
baterije’. U planini se osvježim i mentalno pročistim od stresa i pun radnog
elana vratim na posao gdje sam nakon toga znatno efikasniji i kreativniji. Dakle,
teško da mogu bez jednog ili drugog! Jer izabrao sam i profesiju gdje mi rad
predstavlja zadovoljstvo, profesiju koja je puna izazova i neriješenih tehničkih
problema.Uspijete li naći optimalan balans između ovih aktivnosti, možete
dosta postići na oba polja: i u struci i u planini. Ja sam, na primjer, stekao
doktorat nauka, napisao dvije stručne knjige i blizu 70 naučnih i stručnih
radova, a u isto vrijeme izašao na najvišu tačku svijeta i krovove svih
kontinenata svijeta.
Sve ovo izgleda isuviše jednostavno. Ima li tu jos ‘nešto’ što nam
niste spomenuli?
Da, bitna karakteristika
vašeg karaktera trebala bi da bude radoznalost! Usudio bih se reći da je
radoznalost definisala cijeli moj život: od obrazovanja i naučno-istraživačkog
rada do aktivnosti u planini.Dozvolite mi da i ovo dodam: U prirodi
vladaju prirodni zakoni. To su jednostavni i stabilni zakoni. Tu nema mjesta za
laži, dvoličnost, nedosljednost, podmetanju, zlobi, zavisti,licemjerju,… Čestim
odlascima u planinu čovjek neosjetno poprima te osobine prirode i time
izgrađuje pozitivne crte svog karatera kao što su: postojanost,
širokogrudnost, druželjubivost, smirenost, plemenitost, samokontrola,
samopouzdanje i vjera u vlastite snage i mogućnosti. Time planinari postaju
snažne i postojane ličnosti, ljudi svjesni svojih vrijednosti.
Piše; Rešad MAMELA
