Raznovrsna i pravilna ishrana postala je trend i u Bosni i Hercegovini. Kvalitetna i zdrava hrana je dostupna svima, samo je pitanje koliko se svi mi potrudimo da dođemo do iste.
Svake godine 16. oktobra Organizacija za hranu i polјoprivredu (FAO) pri Ujedinjenim narodima obilježava Svjetski dan hrane. Ovogodišnji slogan je “Socijalna zaštita i polјoprivreda – prekidanje ciklusa ruralnog siromaštva”, a u skladu sa ovim datumom, mjesec oktobar je proglašen Mjesecom pravilne ishrane.
U ovogodišnjem izvještaju Stanja prehrambene nesigurnosti u svijetu (SOFI), koji objavljuje Organizacija za hranu i poljoprivredu, navodi se da programi socijalne zaštite igraju ključnu ulogu u napretku zemalja, a samim tim i u postizanju milenijumskog razvojnog cilja Ujedinjenih naroda – da se glad u svijetu iskorijeni.
Ipak, oko 73 posto svjetske populacije, prema ovoj organizaciji, nema pristup adekvatnoj socijalnoj zaštiti i većina tih ljudi živi u ruralnim područjima zemalja u razvoju, gdje opstanak mnogih zavisi od poljoprivrede.
“Moramo hitno djelovati i pomoći najugroženijima kako bi svijet riješili gladi”, kazao je direktor FAO-a Jose Graziano da Silva povodom obilježavanja Dana hrane, te dodao da programi socijalne zaštite trebaju omogućiti domaćinstvima bolji pristup hrani, često kroz pomoć u njenom uzgoju te učiniti da ona bude što raznovrsnija i zdravija.
– Žene u poljoprivredi ključ smanjenja broja gladnih –
Ovi programi mogu imati pozitivan uticaj na ishranu novorođenčadi i majki, smanjiti dječiji rad i povećati broj učenika u školskim klupama, što bi povećalo produktivnost u svakoj zemlji, poručio je da Silva.
Ove godine znatno se više govori o omogućavanju ženama-farmerima jednak pristup resursima što bi, navode iz Svjetskog programa za hranu (WFP), dovelo do toga da u svijetu bude do 150 miliona manje gladnih ljudi, jer aktuelni podaci govore da 795 miliona ljudi, nema dovoljno hrane da vodi aktivan i zdrav život.
“Žene su temelj ruralne ekonomije, posebno u zemljama u razvoju. One snose najveću odgovornost za proizvodnju hrane i igraju ključnu ulogu u okončanju gladi. Ukoliko bi žene-farmeri imale isti pristup kreditima, zemljištima i prodavale svoje žetve na tržištima, mislimo da bi u svijetu bilo 100 do 150 miliona manje gladnih ljudi”, ističu iz WFP-a.
Osim o kvantitetu, mora se više povesti računa i o kvalitetu hrane, poručuju iz FAO-a, jer od manjka mikronutritivnih elemenata u ishrani pati više od milijardu odraslih ljudi u svijetu, što je uzrok raznih bolesti vezanih za ishranu, uključujući i gojaznost.
– Bosnu i Hercegovinu ne zaobilazi trend povećanja pretilosti –
Raznovrsna i pravilna ishrana postala je trend i u Bosni i Hercegovini. Kvalitetna i zdrava hrana je dostupna svima, samo je pitanje koliko se svi mi potrudimo da dođemo do nje. Međutim, navike u ishrani našeg stanovništva nisu na zadovoljavajućem nivou, mišljenja je nutricionistkinja Amela Ivković O'Reilly.
“Svjedoci smo svojevrsne epidemije povećanja tjelesne mase u ljudskoj populaciji. Tokom posljednjih dvadeset godina učestalost pretilosti se u razvijenom svijetu utrostručila, a naša zemlja nažalost prati taj trend. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da se po broju pretilnih ljudi BiH nalazi na šestom mjestu u svijetu, a na drugom u Evropi”, kazala je Ivković O'Reilly, članica Udruženja nutricionista Irske, Velike Britanije i Kraljevskog medicinskog udruženja Velike Britanije.
Prosječni stanovnik BiH kupuje hranu ne misleći o zdravlju, siromašni su prinuđeni jesti ono što je izadašno i sito, a velikom broju građana je nedostupna kvalitetna i skupa hrana. Na pitanje da li je u tom kontekstu paradoksalno govoriti o zdravoj ishrani, Ivković O'Reilly ističe kako izborom da jedemo lokalnu i sezonsku hranu, smanjujemo trošak hrane i ujedno podržavamo naše poljoprivrednike, podstičemo ih na proizvodnju kvalitetnije hrane.
“Svi mi odlučujemo gdje ćemo potrošiti našu konvertibilnu marku, i moramo biti svjesni značaja potrošenog novca, tj. na koje namirnice trošimo novac. Zdravlje nije skupo, skupa je bolest”, poručila je Ivković O'Reilly u razgovoru za Anadolu Agency (AA)
– Loša ishrana pogađa i djecu –
Loša ishrana izaziva gotovo polovinu ukupnog broja smrtnih slučajeva kod djece mlađe od pet godina – što je oko 3,1 miliona djece svake godine, još jedan je zabrinjavajuću podatak nedavno objavljenog izvještaja Svjetskog programa za hranu (WFP).
Ivković O'Reilly smatra da se kroz predavanja mogu predstaviti različite tematske cjeline obuhvatajući štetnosti zdravstveno neispravne hrane, značaja redovnog unosa nutritivno obogaćene hrane, koje nudi organska poljoprivreda do pozitivnog uticaja iste na očuvanje zdravlja i doprinosa ka očuvanju okoliša.
“Djeca su naša budućnost. Vjerujem da sa obrazovanjem trebamo krenuti što ranije, još u vrtićima i nastavimo do kraja obrazovanja i tokom čitavog života. Odnos nas roditelja i staratelja prema hrani je krucijalan, i našim zdravim ili nezdravim navikama kreiramo ogledalo u kojem se oni ogledaju”, poručila je.
Podsjetila je na podatke UNICEF-a BiH iz 2011. godine koji pokazuju da zbog loše ishrane oko tri odsto mališana nije dovoljno fizički razvijeno, te da svako četvrto dijete pati od prekomjerne težine.
– BiH zemlja neiskorištenih zelenih površina –
BiH je zemlja sa neiskorištenim zelenim površinama te može intenzivirati proizvodnju eko hrane, one koja se na Zapadu višestruko cijeni. O tome kakva nam je ponuda na tržištu i da li su standardi njene zaštite za sada dobri, ova bh. nutricionistkinja ističe da su zbog neuređenosti domaćeg tržišta kupci, a često i sami proizvođači zbunjeni i nedovoljno informisani.
“Bosna i Hercegovina je četvrta najruralnija zemlja u Evropi, jer čak 60 posto stanovništva živi u ruralnim opštinama. Organska proizvodnja predstavlja važnu komparativnu prednost i potencijal za razvoj poljoprivrede i ruralnih krajeva u BiH, ali trenutačno ne postoji planski pristup razvoju tog područja kao ni zakonska regulativa koja bi prethodila razvoju bilo kakvog pristupa u ovoj oblasti”, kazala je.
Na kraju je dodala da svijetlu tačku u sektoru organske proizvodnje predstavljaju prirodni potencijali, bio-raznolikost, ali posebno inicijative poljoprivrednih proizvođača koji istinski vjeruju u dobrobit organske hrane i koji se educiraju u cilju dostizanja zahtjevnih standarda potrebnih za certifikaciju, a bez institucionalne, pravne i finansijske podrške u državi.
