Davne 1961. godine Novopazarac Ibrahim Šabanić služio je vojni rok u Tuzli. U tom gradu sprijateljio se sa poznatim taksistom Mithatom Husejinefendićem sa kojim je nakon odsluženja vojnog roka i krenuo put Meke i Medine.
Put od Tuzle je vodio preko Novog Pazara, Niša, Bugarske, Turske, Sirije, Jordana, Iraka do Saudijske Arabije.
U to vrijeme nijesu bili izgrađeni putevi preko pustinja, niti su postojale navigacije. Služili su se samo jednim kompasom, kojeg je Ibrahim donio iz armije. Na galeriji automobila bili su koferi puni odjeće i prostirki, koje su morali nositi jer su dosta često noćijevali u pustinji.
Za taj vakat to je bila neviđena avantura. Put je trajao cijelih 32 dana, do odredišta, dok bi se vremenske prilike mijenjale na svakih 3-4 dana. Temperature su varirale od 10-45 stepeni celzijusa. Na samom putovanju doživjeli su nekoliko neželjenih situacija i to većinom kroz Bugarsku (pljačke), dok se Mercedes nijednom nije pokvario.
Nakon obavljenog hadža oni su u Bosnu i Hercegovinu, uz pomoć nekoliko hadžija koje su tamo upoznali, dovezli još tri kombija, kupljenih negdje u okolini Niša, a sve sa ciljem da sljedeće godine njima voze ostale koji budu zainteresovani za odlazak na hadž.
Tako je i bilo. Već 1962. godine put Saudijske Arabije iz Bosne je krenulo dvadeset ljudi a iz Sandžaka četvoro.
Ibrahim je ostao živjeti u Tuzli i raditi svoj posao sve do 1968. godine, kada je u Istanbulu, zbog bolesti preselio na ahiret. Njegovi potomci i danas žive u Turskoj pod prezimenom Sandžakli. Njima se i zahvaljujemo na fotografijama.
