SUBAŠIĆI – TEŠANJSKI STAROSJEDIOCI

 

Za autohtone Subašiće historičari tvrde da porodične korijene vuku još od bosanskih bogumila. S dolaskom Osmanskog carstva u Bosnu prihvatili su islam, ali su još ranije posjede imali u Logobarama i Tešnju. Prezime Subašić dobili su po nekome svome davnom pretku koji je nosio titulu subaše. A za riječ subaša Nerkez Smailagić u “Leksikonu islama” navodi da je označavala staru vojnu titulu (vojnog zapovjednika) u turskim zemljama.

 

Prvi tešanjski subaša koji se u literaturi spominje 1530. godine bio je Iskender, otac Ferhad-bega. Ko je potomak Iskendera i ko je nakon njega nosio ovu titulu, historičari nisu utvrdili, ali se pouzdano zna da je neko od njegovih nasljednika (ali ne i kada) dobio prezime po ovoj tituli. Zapravo, na riječ subaša, uz prethodno odbacivanje posljednjeg slova (a) dodat je sufiks -ić te je nastalo njihovo prezime. Prvi član ovog roda s prezimenom Subašić bio je već spomenuti Smail (skraćeno Smajo) koji je živio u Tešnju, u mahali Guvna, a ljeto provodio na imanju u Logobarama. Da je ovo objašnjenje istinito, svjedoči i postojanje kule tešanjskih kapetana u Logobarama, udaljenim tri kilometra od Tešnja. 

 

 “Sve evidencije o posjedima i vlasništvu nad nekretninama od osnivanja zemljišnih knjiga i ranije zemljišnih tapija potvrđuju da je ova porodica zauzimala područje Logobara i grad Tešanj. Otuda im je i mezarje, u koje se i danas kopaju, u predjelu Krndije, lokacija Lanište, kao i u mjestu Logobare”, zapisao je u knjizi Hasan Subašić (1941–2012), jedan od članova ovog roda koji je bio i načelnik općine Tešanj krajem devete decenije 20. stoljeća. On je istražio svoje korijene i rezultate tog istraživanja objavio u knjizi “Subašići – rodoslovlje porodice Subašić iz Tešnja”, zapisavši podatke iz 19. stoljeća, jer se pretpostavlja da je njegov pradjed hadži Smajo Subašić rođen početkom toga stoljeća. No, na osnovu postojećih i dostupnih izvora nije mogao sa sigurnošću utvrditi ko su bili roditelji hadži Smaje Subašića, kao ni tačnu godinu njegovog rođenja i smrti. Smajo se dva puta ženio i njegovo potomstvo potiče iz ta dva braka. Po zanimanju je bio veliki zemljoposjednik s imanjima u Tešnju, Logobarama i Medakovu. Direktni potomci hadži Smajini bila su četiri sina i četiri kćeri, svi rođeni u Tešnju. Ostali njegovi potomci rođeni su u Logobarama ili Dugobradi, kako su se ranije zvale Logobare, i u Tešnju.

 

Hadži Smajo Subašić rođen je u Tešnju (1825–1904) i pradjed je (po očevoj lozi) Hasanov, autora web stranice o porodici Subašić. Hadži Smajo je imao braću Osmana i Huseina te sestre Ajku, udatu za Sulejmana Hasandžića, i Hasibu, udatu za Hamida Bećara (1863–1933). Smajin brat Husein umro je mlad, a od potomstva je ostavio samo sina Mustafu, dok je drugi brat Osman (sa ženom Džehvom, rođenom Begić iz Tešnja) imao sina Adema, i dvije kćeri: Dudu, udatu Hadžiahmetović, i Nizu, udatu Durkalić.

 

* * * * * 

Porijeklo i značenje prezimena Subašić dolazi od riječi subaša, o čijem značenju ima različitih tumačenja. Izvori ukazuju da je riječ o tituli i da je iz naziva titule došlo do formiranja prezimena Subašić, koje se pojavljuje u svim konfesijama. U katoličkoj vjeri ovo prezime se javlja kao Šubašić.

 

Titula subaša objašnjena je u “Leksikonu islama“ Nerkeza Smailagića, izdanje “Svjetlost” Sarajevo 1990. godine, ovako: „Subaša (t. Su-basi), stara vojna titula u zemljama turske civilizacije. Na starom istočno-turskom jeziku su znači vojska, a prema tome, su-basi ‘vojni zapovjednik’. U kasnijoj narodnoj etimologiji uvijek se riječ su vezivala uz značenje voda, što ne treba čuditi, jer se, ustvari, nadzor nad raspodjelom vode u svrhe navodnjavanja često povjeravao vrlo utjecajnom službeniku. No ti službenici su se uvijek zvali mir-ab, a nikada su-basi. (…) U glavnom gradu je subaša postao jedan od visokih redarstvenih časnika, koji stoji uz bok čaušbaši, čija je služba predstavljala ministra unutrašnjih poslova.“ 

 

(Odlomak iz knjige “Naši korijeni – od rodonačelnika do savremenika”, autora Raifa Čehajića)

zosradio.ba/rodoslov.ba