Prošlo je punih osam godina od kako nas je napustio Omer Pobrić, maestro bosanske sevdalinke i jedan od njenih najznačajnijih kompozitora naše zemlje.
Rođen je u Tešnju 8. septembra (neki izvori navode i 8. august) 1945. godine, gdje je završio osnovnu školu i proveo svoje djetinjstvo. Srednju školu završava na Ilidži, pored Sarajeva. U Sarajevu je apsolvirao na Prirodno-matematičkom fakultetu, odsjek biologija-hemija.
Ljubav prema muzici naslijedio je od majke Zlate i brata Rušte. Na pitanje kada je počeo svirati, uvijek je odgovarao: “Ne znam, ja sam zajedno s harmonikom rastao u majčinom krilu”. Bio je osnivač i direktor Instituta sevdaha koji se nalazi u Mulićima, Visoko, gdje je i živio. U svojim knjigama je zabilježio skoro 1.000 sevdalinki.
Preminuo je 20. januara 2010. od posljedica srčanog udara u toku vožnje, na putu Sarajevo – Visoko.
Produkcijska kuća „Magazin plus“ u svom 738. izdanju sedmične TV hronike, koja se emituje na Hayatu i drugim TV kućama, donosi dio arhivske građe zabilježene u višegodišnjoj suradnji sa Institutom sevdaha Omera Pobrića, tako i izjave njegovih prijatelja sa posljednjeg ispraćaja u Gradskom groblju Visoko, te sada već daleke 2010. godine.
O Omeru Pobriću govore Josip Pejaković, Muharem Serbezovski, Ibrica Jusić i Armin Muzaferija.
Osim toga, iz mnogobrojnih razgovora sa Omerom Pobrićem izdvojili smo nekoliko njegovih razmišljanja koja su i danas aktuelna i bez adekvatnog odgovora.
ZOS Redakcija
