Pravilna prehrana podrazumijeva uravnotežen unos namirnica u organizam. Svakako da najviše računa treba voditi o prehrani djeci, jer zdrava prehrana je preduslov zdravlja. Pravo na zdravlje je jedno od zagarantiranih prava Konvencijom o dječijim pravima čija je potpisnica i naša zemlje.
Koliko djeca znaju o pravilnoj prehrani i svom pravu na zdravlje provjerili smo posjetom OŠ ”Rešad Kadić”. Iz odgovara koje smo dobili bilo je jasno da su najmlađi upućeni u to što je pravilna prehrana i da se većina njih hrani nezdravo za vrijeme boravka u školi, a da se kući kako su to rekli” moraju” hraniti zdravo, jer tako roditelji zahtijevaju.
Primjeri drugih zemlja pokazuju da je neophodno djecu od malih nogu učiti da usvoje zdrave prehrambene navike kako bi prevenirali mnoge bolesti koje mogu doprinijeti raznim bolestima. Poveznice između prehrane u djetinjstvu i kasnijih
sklonosti bolestima su brojne te iz godine u godinu sve bolje istražene. Važni faktori koji imaju utjecaj na formiranje pravilnih
prehrambenih navika djece uključuju roditelje, vrtiće, škole, medije, reklamne
poruke u okolini i okolinu općenito. U tom utjecaju na prehrambene navike
nikako ne treba zanemariti ni okruženje u kojem dijete jede.
Dnevna prehrana djeteta treba uključivati tri glavna obroka i
dva do tri međuobroka. Glavni obrok trebao bi sadržavati lako probavljivo meso,
ribu ili jaja, žitarice i povrće. Za međuobrok djetetu je najbolje ponuditi
svježe ili suho voće, povrće, sir, namaz od mahunarki ili ribe, manji komad
kolača i sl. Također je vrlo važan unos tekućine. Kontinuirana edukacija koju sprovodi nastavno osoblje u OŠ ”Rešad Kadić” ali i uposlenici Instituta za zdravlje i sigurnost hrane doprinijeli su da učenici ove škole jasno razaznaju šta je dobro i poželjno za njih a šta loše.
Na naše pitanje šta najčešće jedu kao zdravu hranu naveli su povrće i voće, bijelo meso, kuhanu hranu dok su sa druge strane bili svjesni da hamburger, čips i slične namirnice su štetne ali ipak prisutne u njihovoj ishrani.
Zdrav način življenja trajna je zadaća održivog razvoja i
možemo reći da ne postoji dobna granica za početak takvog načina života.
Započinje se odmah po rođenju, a briga o zdravlju i kvaliteti života traje
cijeli život.
Rifa Vilašević/zosradio.ba
