U užurbanom životu koji sa sobom nosi i dosta negativnih i
teških stvari, čovjeku je potrebno mjesto gdje će pronaći mir i uraditi nešto
samo za sebe.
Tako su i heroine s područja Sarajeva koje su preživjele rak
odlučile učiniti nešto za sebe i uljepšati život drugima.
Osnovale su udruženje kreArtivci u kojem uče razne tehnike umjetnost i stvaraju
svojim rukama različite predmete i umjetničke slike, ali se druže i pomažu
jedna drugoj da vode normalan život. Kada uđete u prostorije koje se nalaze na
Skenderiji nemoguće je da ne osjetite pozitivnu energiju koja dolazi od
nasmijanih žena dok rade uz laganu muziku. Predsjednica udruženja Lejla Popara
kazala je kako imaju samo jedno pravilo, a to je da nema razgovora o bolesti i
politici.
“Ideja je rođena prije tri godine, a druženje smo
registrovale 2016. godine. Na početku smo se okupljale po kućama i radile, jer
se skoro sve znamo od ranije s kurseva. Ali shvatile smo da smo drugačije i da
želimo nešto drugačije. Radimo na reciklaži i očuvanju tradicije. Ništa ne
morate baciti i od svega se može napraviti nešto drugačije, da izgleda kao novo
i bude unikatno”, kazala nam je Popara.
Ništa ne bacaju
U njihovom udruženju žene mogu naučiti zlatovez, slikanje na
svili, slikanje olovkom, pastelom, uljem, akrilom, foliju, dekupaž, vezove, a
planiraju raditi i šivanje, za što su im potrebne mašine.
“Moj unuk je bio u fazi kada je volio Noddyja i imao je
bijele starke. Nacrtali smo mu Noddyja i bio je jedini koji je tada imao takve
tene. Sada se uvoze s printom, ali ovo su ručno oslikane. Od trakica i
isporenih stora mogu se napraviti predivni ukrasi za vjenčanje koji će biti
unikatni. Iz spoja Istoka i Zapada izvlačimo najbolje i spajamo tradicionalno i
moderno. Glavna svrha je da prestanemo biti sebični, prenesemo znanje jedni
drugima i pomognemo”, kazala je Popara.
Pozitivna energija i prijateljstvo
Otvoreni su za sve žene, bez obzira na to da li su bolesne i
od čega ili nisu, te koliko godina imaju i čime se bave. Za one koje rade
kurseve organizuju i u poslijepodnevnim satima. Vrata su svima otvorena.
“Ne ulazimo ni u to ko je koje vjere. Bitno je koliki je
čiji osmijeh i koliko nam te nove članice dozvoljavaju da im pružimo pozitivnu
energiju i budemo prijatelji. Svrha je i da mimo ovoga nazovemo telefonom jedni
druge, pitamo kako su, pomognemo… Okidač nastanka udruženja bilo je kada su
počele dolaziti porodice iz Sirije. Tada smo se okupile i svaka je dala ono što
je i koliko je mogla. Ovdje nema samo ‘daj meni, a briga me kako je tebi’. Ako
uspijemo to ovdje naučiti lako je prenijeti u kući, komšiluk i porodicu. Treba
nam pozitivnosti. Zabavite se o sebi i radite svojim rukama”, istakla je.
Svaka od njih ostavlja dva slobodna mjesta, jedno za žene iz
Sigurne kuće, jedno za žene koje su na tretmanu. Cilj je da im pruže moralnu
podršku i pokažu kako su i one živa bića koja su prošla istu borbu i uspjela.
“Dođu tmurni, a odavde svi izađu nasmijani”, kazala je.
Posebno zadovoljstvo kada završe rad
Članica Zuhra Lagumdžija bavi se raznim tehnikama već šest
godina. Od kaligrafije je prešla na tehnike slikanja. Imala je predznanje, a
sada se usavršava. Sa širokim osmijehom je kazala kako je prezadovoljna u ovom
udruženju, ženama i ponudom.
“Kada radim nešto, ja u tom momentu ne mislim ni na šta jer
nemam vremena. Uđem u taj predmet koji radim i tri sata, koliko traje čas,
prođe mi brzo. I jedva čekam opet. Imamo sve što želimo da napravimo ili
uradimo. Posebno je zadovoljstvo kada završimo rad i vidimo šta smo uradile, a
nismo imale pojma da imamo osjećaj za takvo nešto”, kazala je Lagumždija.
Kazala je kako joj je ovo promijenilo život nabolje i da se
sa članicama redovno čuje. Razgovaraju o radovima i druže se.
“Otišla sam u penziju, a imala sam aktivan život. Sada imam
druge obaveze, ali ovim sam sebi ispunila, dan, godinu i sve stignem. Nikada mi
nije dosadno”, rekla je.
Povratak u normalan život
Hajra Idrizović se već pet godina bavi raznim vrstama
umjetnosti. Ranije nije mogla stizati zbog posla koji je radila.
“Radila sam na foliji, na svili, dekupaž, nakit, a sada
slikam. Jedna slika nastala je za dva druženja. Uživamo zaista. Na samom
početku nigdje se ne vidite, jer ne znate koji talent imate, a onda otkrijete.
Ovo je odlično za živce”, istakla je Idrizović.
Anisa Mustafić je izborila bitku s nekoliko jakih bolesti, a
u normalan život vratilo je upravo druženje u ovom udruženju i kreativni rad.
“Dolazim da bih se lijepo osjećala, da imam jedan dan za
sebe. Danas je sve ostalo kući. Ovo je moj dan i fantastično mi je, Ne
razmišljam ni o čemu, opustim se i uživam. Trenutno radim za svoju dušu, za
svoju kuhinju nekoliko teglica koje će uljepšati ambijent u mojoj kući. Ovo me
je vratilo i svaka žena sebi treba ovo priuštiti”, kazala je Mustafić.
Radovi zlatoveza vrijedni i 100.000 KM
Dženana Ćatić je edukator zlatoveza u udruženju i veza s
metalnim žicama. Kurs zlatoveza završila je u edukacionom centru Yunus Emre
gdje im je predavala žena iz Turske koja je jedna od tri žene koje se
profesionalno bave ovom tehnikom. Jedan njen rad zaradi i do 100.000 KM na
sergijama.
“Bila sam apotekarka, a onda je ovo došlo kao hobi, ali i
terapija nakon karcinoma. To me je dovelo u normalan život. Zlatovezom se bavim
četiri godine, a ostalim kursevima osam godina. Sada sam došla u situaciju da
prenosim znanje drugim ženama i sretna sam”, rekla je Ćatić.
Jedna od njenih učenica je Senka Hadžisulejmanović koja je
uvijek željela naučiti nešto ovakvo. Prošla je više kurseva u drugim
udruženjima i sretna je što može od nekoga naučiti nešto novo.
“Ovo se u svijetu plaća velikim svotama, a mi to imamo na
tanjiru uz druženje. Svaka žena može unovčiti svoje znanje ukoliko vrijedno radi”,
naglasila je.
U udruženju smo zatekli i Almu Adilović kojoj je bio prvi
dan druženja u prostorijama kreArtivaca. Danima je prolazila pored prostorija
kada je išla na posao, pronašla ih je na Facebooku i kontaktirala.
“Nisam bila sigurna šta želim. Došla sam i odabrala
zlatovez. Atmosfera je lijepa i ugodna. Imam namjeru nastaviti dolaziti jer je
lijepa atmosfera”, kazala je.
zosradio.ba/gracanicki.ba
