Žene su kroz dugu ljudsku historiju mnogo morale raditi kako bi se izborile za svoja prava i ravnopravnost, o kojem se i danas govori – ima li ga? Međutim, raniji običaji koji su dolazili kroz tradiciju su joj automatski određivale položaj u društvu. Kao primjer za to teologinja Spahić-Šiljak navodi nošenje vela.
„Na položaj žene u islamu dosta se odrazilo nošenje vela. Veo je određivao njihovu seksualnost, a seksualnost je određivala položaj u društvu. Žene su u svakom društvu, skoro uvijek imale različit položaj, a samo neke su bile povlaštene. Neke od njih su bile izuzetno zapažene, participirale su u donošenju odluka unutar društva. Nažalost, vremenom se dosta toga izbrisalo pa je postalo marginalizirano. Slobodno možemo reći da prava emancipacija žena u Bosni i Hercegovini počinje u XX vijeku, a sve prije toga je bio ‘tihi feminizam'“, ističe docentica Zilka te dodaje kako su se „ratovi“ uvijek vodili preko ženskog tijela.
S druge strane, Šiljak-Jesenković smatra kako uspjeh svake žene ovisi od njene upornosti i želje da se dokaže u određenom polju.
Za neku ženu je uspjeh biti dobra kućanica, za neku je možda vrhunac uspjeha udati se, za neku dostići maksimum u karijeri, ili jednostavno – na svoj način, u skladu sa svojim mogućnostima učiniti svoj i život svijeta u kojem živi ljepšim. Naravno, društvene okolnosti, regionalna kultura, religija i njena interpretacija na datom prostoru i u datom odsječku vremena utječu na sam odnos žene (ili muškarca) prema sebi, svojim željama, sposobnostima. Mi sami sebi postavljamo ciljeve i granice. Svjesno ili nesvjesno pod utjecajem odgoja, kulture, sredine. Ljudsko biće se može osjećati realiziranim kad postigne neki sitni uspjeh, ali isto tako nerealiziranim kada ostvari sve što je u zemaljskom životu zamislivo. Dakle, valja upoznati vlastite mogućnosti, spoznati domete, postaviti cilj, i raditi kako bi se on ostvario“, naglašava.
zosradio.ba/http://ba.voanews.com
