Izložba u povodu 25 godina agremana i prvog ambasadora Bosne i Hercegovine u Njemačkoj Envera Ajanovića, otvorena je sinoć u multimedijalnoj sali Opće biblioteke Tešanj.
Ova izložba je dio manifestacije “Tešanjsko proljeće”.
Otvaranje izložbe je moderirala dr. sci. Almina Alagić, direktorica Opće biblioteke Tešanj, dok su o rahmetli Enveru Ajanoviću govorili Husein Galijašević i Esmir Subašić koji su jako nadahnuto prenijeli svoja sjećanja o Enveru Ajanoviću.
Prema riječima direktorice Opće biblioteke Tešanj Almina Alagić, ogroman doprinos izložbi je dala Emina Ajanović koja je sačuvala veliki broj dokumenata iz tog perioda, kao i poklone koje je rahmetli Enver Ajanović dobio kao ambasador, te ih je ustupila Općoj biblioteci Tešanj za ovu izložbu.
da unutra gori. Nekad je taj osjećaj mogao prikriti, a nekada i nije. Kasnije
sam se uvjerio da je on, unatoč svom
ozbiljnom izgledu, u stvari bio veliki
emotivac i da je iz saosjećanja sa drugim, čini mi se, mogao zaplakati samo
vidjevši nekog da plače, a da i ne pita zašto taj neko plače. Nađe borce bez
cigara, on im podijeli do zadnje koje ima. Vidi borca bez jakne, skine mu svoju
jaknu. Vidi borca bez puške, da mu svoju pušku. Svakom bi prije napravio nego
sebi. Branko Ćopić je takvog jednog sličnog
svog junaka nazvao “vitez golubijeg srca”.
I baš takav je bio Enver. Svakom bi volio
udovoljiiti više nego sebi, ali naravno to često nije bio u mogućnosti. Osjećaj
nemoći da nešto riješi ga je izjedao, a nikad se nije predavao i odustajao.
Jednom mi je rekao: “Za sve postoji rješenje, samo ga treba pronaći”
i ta njegova rečenica mi je kao mladom oficiru i čovjeku stalno odzvanjala u
glavi i bila kapitalna za moje formacijske poslove u ratu, a rekao bih i kasnije
u životu. Ona mi je bila vodilja u najtežim trenucima koji su kasnije došli, a
nije ih bilo malo.”
Na kraju se prisutnima obratila i Emina Ajanović, Enverova supruga.
Enver Ajanović
1943-1998
Enver Ajanović je nakon završetka gimnazije i Mašinskog fakulteta u Sarajevu počeo da radi u Pobjedi 28.02.1968.godine. Poslije dolaska iz JNA vraća se u Pobjedu i radi poslove samostalnog konstruktora, zatim glavnog konstruktora, šefa službe razvoja. Sa ove dužnosti odlazi na mjesto šefa sektora Markertinga i razvoja, a nakon formiranja OOUR-a za direktora Marketinga i razvoja. Pred rat postavljen je za direktora Poslovne cjeline Marketing.
Odmah na početku rata angažovan je Opštinskom štabu teritorijalne odbrane kao pomočnik komadanta štaba. Od 1993. godine radi kao ambasador BiH u Njemačkoj.
Rat je sam po sebi veliki teret, ali je Enver teško preživljavao prve smrti boraca jer mu je bila dužnost da posjeti njihove porodice. Zatim je doživio teške trenutke bolesti i smrti kćerke Elme. Funkcija ambasadora u veoma teškom vremenu za BiH u jednoj od najjačih evropskih država nije nimalo jednostavna. Poznavajući ga da se sav predao borbi za pravedan odnos Zapada prema BiH. Na kraju je i sam teško obolio i umro 24.11.1998. godine.
Ono u čemu je Enver bio prvi na tešanjskom prostoru je pristup prodaji i razvoju za evropske kupce u automobilskoj industriji. Govorio je njemački jezik i bio odličan poznavalac poslovne filozofije velikih evropskih firmi. To je bio temelj za Pobjedine odnose sa velikim evropskim firmama kao što su Mecedes, MAN, VW, Mann und Hummel i dr. U Pobjedinom timu bio je važna pogonska osovina napretka sa svojim pristupom tržištu i razvoju.
Redakcija/zosradio.ba
