Sudski predmet široj javnosti poznat kao „sex afera na pravnom fakultetu“, nastao je tako što studentica Pravnog fakulteta u Tuzli nije mogla položiti ispit kod prof. Bajre Golića, jer je on bio u nekoj vrsti zavadi sa njenim ocem, inače uglednim advokatom.
Na jednom od ispitnih rokova koji se polagao pismeno, asistentica je ‘alarmirala’ profesora i kazala kako je ova studentica položila, na što je prof. Golić reagirao: „E, neće moći!“ On je poništio cijeli ispit i upozorio asistenticu ‘da se pripazi da se ovakvo što ne ponovi’. Profesor Golić je, dakle, demonstrirao svoju moć na način da nije dozvoljavao ovoj studentici da položi ispit, mada se radilo o dobroj studentici kojoj nikakva intervencija nije trebala. Ali, nije trebao ni ‘kočničar’. Otac oštećene studentice će potaknuti ovu aferu.
“Najprije su tuzlanski portali u to vrijeme ‘načeli’ ovog profesora, koji se smatrao oklevetanim i radi čega je potražio mene radi pravnog savjeta i procjene kako se postaviti u ovoj situaciji. Da li reagovati sa tužbom za klevetu ili jednostavno ignorisati pisanja štampe koja su u to vrijeme bila na lokalnom nivou. Sjećam se, sjedio sam sa rahmetli Golićem u
cafeu hotela Holidej in u Sarajevu i sugerisao mu da spusti lopticu, da posredujem kod kolege advokata i ‘popeglamo’ stvari, a da u svakom slučaju djeca ne mogu biti predmetom ličnih razmirica. Golić nije prihvatio moje razmišljanje uz glasno izrečen stav „a šta mi on može“ pa on je samo advokat” – kaže prof.dr. Almin Dautbegović, advokat.
Bilo je to vrijeme kada su profesori inače, a pogotovo oni sa Pravnog fakulteta, bili na vrhu piramide društvene moći, časti i ugleda i važnosti. Nedodirljivi. Nisu još postojali privatni fakulteti, niti bilo šta drugo što bi dovelo u pitanje autoritet profesora u tom vremenu.
Dakle, ‘seks afera’ koja je započele bez seksa, davne 2009. godine, tako je i završila:
posljednjeg optuženog prof. Zdravka Lučića kojeg je Općinski sud u Tuzli je 16.04.2019. godine oslobodio optužbe. Optužba je, podsjećamo, tvrdila da je nekim studenticama omogućio da polože ispit bez da su na isti pristupili, ne navodeći motiv zbog čega bi to učinio.
Afera indeks u Hrvatskoj i njen uticaj na bosansku ‘seks aferu’
Procesuiranje profesora je naišlo na plodno tlo kod bh. javnosti, u vremenu netom zavšene slične afere u susjednoj Hrvatskoj (‘afera indeks’). Mediji su „razapela“ osumnjičene profesore na stub srama, i činilo se da će i BiH imati presuđene profesore koji su trgovali uticajem – bilo za seksualne usluge, bilo za novac. Hrvatsko pravosuđe je osuđenim profesorima izreklo uvjetne kazne, smatrajući da je to adekvatan odgovor države na njihovo nedopustivo ponašanje i narušavanje ugleda akademske zajednice.
Međutim razne okolnosti će dovesti da ovaj proces u Tuzlanskom propadne i da niko ne bude osuđen.
Najprije je 2011 godine umrla postupajuća tužiteljica Dijana Milić, pa će godinu kasnije umrijeti i dvojica optuženih profesora Golić i Saltaga. Advokat prof Lučića, 2013. godine će postati Glavnim tužiocem Kantonalnog tužilaštva u Tuzli i dobiti priliku da vidi slučaj iz druge perspektive.
Legenda kaže da je nakon izbora za glavnog tužioca, Ljubić, koji je do tad uspješno i agilno
branio Lučića, pozvao ga i rekao da treba angažovati novog advokata. Navodno je Lučić u nevjerici prigovorio i rekao: „Šta će mi advokat. Pa ti najbolje znaš stanje predmeta i da nisam kriv. Valjda ćeš povući optužnicu i staviti tačku na ovaj slučaj“. Ljubić, međutim, nije povukao optužnicu već se isključio iz rada na predmetu, u koji se navodno nije ‘petljao’, mada to po prirodi njegovog posla nije moguće jer je glavni tužilac. Zbog toga je odbrana tražila izuzeće tuzlanskog tužilaštva pa čak i delegiranje nadležnosti u neki drugi sud, kako
bi se stvorila atmosfera za relaksirano suđenje, ali se to nije desilo.
U prvoj presudi od 09.11.2015 godine Općinski sud je osudio prof Lučića i Durmiševića
uvjetno na 7 i 4 mjeseci, opet po uzoru na obrazloženje sudova u Hrvatskoj koji su izricali slične kazne.
Preokret u predmetu
Prof. dr. Almin Dautbegović kaže da su sudski predmeti iz ‘afere indeks’ u Hrvatskoj i dalje služili kao ‘urnek’ za prepisivanje.
“Kada je Vrhovni sud Hrvatske ukinuo jednu od presuda zbog bitnih povreda postupka,
to je otvorilo perspektivu i drugačijeg pogleda na aferu i predmet u Tuzli. Prvenstveno procesnog prava i prava na odbranu odnosno ocjene dokaza odbrane,” kaže advokat Dautbegović.
Svojevrstan preokret u sudskom procesu desio se uvažavanjem žalbe branilaca od strane Kantonalnog suda u Tuzli 14.09.2016 godine. Kantonalni sud je tada naložio prvostepenom sudu da u ponovljenom suđenju razmotri sve prigovore i dokazne prijedloge odbrane koje prvostepeni sud do tad nije uvažavao.
“Sve se preokrenulo nakon što se sud počeo baviti pravom a ne mahalanjem rekla-kazala. Suštinsko pitanje predmeta jeste kakvim dokazima raspolaže tužilaštvo, jesu li oni zakoniti i jesu li dovoljni za presudu sa standardom „izvan razumne sumnje“. Oštećene svjedokinje koje su saslušavane više puta u nekim od iskaza su priznavale navode optužnice u cijelosti i djelomično. Dakle, one su se samoinkriminirale. Zašto bi to učinile ako nisu na neki način
natjerane?” – objašnjava prof.dr. Almin Dautbegović.
Dautbegović dodaje da su oštećene svjedokinje morale imati pravnog savjetnika, te dobro procijeniti hoće li priznanjem dovesti sebe u poziciju da i sami odgovaraju, što je inače zabranjeno Evropskom konvencijom.
Iznuđuju li tužilaštva iskaze od svjedoka?
Branioci često tvrde da tužilaštva znaju ‘štimati dokaze i iznuđivati iskaze’. Zaista, da li je to moguće? Rade li to tužilaštva? U krivičnim predmetima ponekad se čak mogu čuti prigovori da je policija tjerala nekog na davanje iskaza. To se ne događa samo u filmovima, tvrde pravni branioci. Advokat, prof.dr. Almin Dautbegović tvrdi da se rijetko takvi prigovori
stavljaju tužilaštvu, ‘jer to onda poprima druge dimenzije’.
“Ako se policiji može progledati kroz prste jer se stvari mogu popraviti u kasnijim fazama postupka, tužilaštvo nikada niti pod bilo kojim okolnostima ne smije frizirati dokaze. A to se u Tuzlanskom tužilaštvu radilo i u drugim predmetima. Branioci predlažu dokaz krivični spis optužnica protiv Dijane Milić, tužiteljice tog tužilaštva i jedne od tužilaca koja je radila na ovom slučaju. Zamislite koliko je pretjerala ova tužiteljica sa iznuđivanjem iskaza svjedokinja da je to bilo previše čak i za njene kolege u tužilaštvu pa su je radi toga i procesuirale. Optužnica protiv Dijane Milić je potvrđena i pravni znalci su prognozirali osudu koju je spriječila prerana i iznenadna smrt tužiteljice. Stoga je prihvatljiva teza branilaca
da su i u ovom predmetu svjedokinje tjerane na iskaz koji bi potvrđivao tezu optužnice” – objašnjava dalje advokat Dautbegović.
Svjedokinje su neuobičajeno puno puta saslušavane o istim okolnostima. Najprije su bile
osumnjičene. Pa su onda postale svjedocima tako što su sebe optužili da su ispit položile na kriminalan način. Izmjene iskaza je plastično opisala jedna od svjedokinja koja je na pretresu kazala ‘da je kod tužiteljice odlazila bez pismenog poziva uz upute posrednika
šta tačno treba da kaže’.
Svjedok Jasmin Mašić, inače vozač profesora koji je i sam optužen ali u predmetu koji se vodi posebno, ispitan je kao svjedok u ovom predmetu. Jednom prilikom je izjavio da je toliko puta bio u tužilaštvu da je razmišljao da traži ‘topli obrok’ koji pripada uposlenicima. On je jasno i nedvosmisleno izjavio da se od njega tražilo ‘da lažno svjedoči protiv
profesora i da će to riješiti njegov slučaj i njegovu optužbu’.
Sud je, konačno, rekao svoje. Posljednji optuženi Zdravko Lučić nije kriv. Dokazi tužilaštva su pribavljeni na nezakonit način. Čak je i pretres prostorija Fakulteta obavljen nezakonito kao i propuštena obavezna faza postupka otvaranja predmeta kojom se identifikuje privremeno oduzeti dokumenti.
Dogodio se potpuni krah dugogodišnjeg sudskog procesa. Seksa u ‘seks aferi’ nije bilo. „I da ga je bilo, tužilaštvo to nije dokazalo“, kaže Dautbegović.
Kakva se društvena poruka šalje javnosti iz ovog slučaja?
“Ako je u početku ovaj proces imao društvenu opravdanost jer se tad sa sigurnošću nije moglo tvrditi ovo ili ono, nakon svega je potpuno nejasno čemu taj proces: treba stalno podgrijavati i ustrajavati na nemogućem optuženju. Studentkinje koje su po optužnici po pet puta polagale ispit ‘rimsko pravo’, te prije toga bile na nastavi i svim drugim obaveznim aktivnostima koje propisuje Bolonja, sigurno su odmah bile osposobljene da taj ispit ‘predaju’ na nekim od privatnih fakulteta koji su se u međuvremenu izrodile kao pečurke nakon kiše. Javna je tajna da je na mnogim privatnim fakultetima moguće doći do diplome skoro bez ikakvog znanja. Jesu li istražitelji pogubili kompas u procjeni društvene opasnosti po pitanju šta narušava akademsku zajednicu i zbog čega je naše obrazovanje takvo kakvo jeste? –kaže na kraju prof.dr. Almin Dautbegović.
