Improvizovani šatori, jedan do drugog, poredani su na
Autobuskoj stanici u Tuzli, na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine. U njima
mjesecima borave migranti iz različitih dijelova svijeta. Ljudi koji su tu samo
privremeno i koji žele nastaviti put prema nekoj drugoj zemlji, uglavnom
Njemačkoj, Italiji, Belgiji… Prešli su dug put iz Afganistana, Maroka,
Alžira, Pakistana i drugih zemalja. Neki putuju godinama i prošli su hiljade
kilometara. Trenutno su zaglavljeni u Tuzli.
U ovim hladnim danima, pokušavaju se ugrijati uz vatru koju
lože u “šatorskom naselju”. Okruženi su prljavštinom, jer nemaju
toalete, tuševe i osnovne uslove za život. Sve što im preostaje su volonteri
koji im pokušavaju pomoći dok čekaju proljeće.
Mohammed Hassan iz Pakistana već mjesec dana je na stanici u
Tuzli.
– Teško je ovdje, ima mnogo problema, ali daju nam hranu i
odjeću. I mi smo ljudi i potrebni su nam uslovi za život dostojni čovjeka.
Trenutno nemam planove za dalje, gdje otići – ispričao je Hassan.
Ovaj Pakistanac trenutno samo želi da preživi zimu i hladne
dane i noći.
– Pakistan sam napustio prije godinu dana. Jedno vrijeme sam
živio u Turskoj, zatim u Grčkoj, a onda Makedonija, Srbija pa sad sam ovdje –
izjavio je Hassan.
Maroka.
– Život želim nastaviti u Njmeačkoj, Italiji, Belgiji i
možda Engleskoj. Bilo kojoj od tih zemalja. U BiH ne želim nikako ostati.
Vidite gdje smo. Zar mislite da neko želi ostati ovdje? Ovdje je jako loša
situacija. Samo želim nastaviti put. Tu ću možda biti još mjesec dana – poručio
je Amin.
Uslovi na stanici u Tuzli nisu ni za životinje
Senad Pirić, novinar i već dvije godine volonter na
Autobuskoj stanici u Tuzli, svakodnevno je s migrantima kojima pokušava pomoći
i olakšati njihov put prema nekim drugim evropskim zemljama.
– Svaki dan sam ovdje. S njima pijem kafu, saslušam sve
njihove probleme. Pomognemo gdje možemo. Vrlo važna i mislim najveća podrška
jeste taj psiho-socijalni rad s njima. Naši volonteri se druže s njima, vodimo
ih na kafu, koncert i nastojimo da na jedan način senzibiliramo zajednicu, da
ljudi vide da su to ljudi kao što smo i mi, sa svim manama i vrlinama –
ispričao je Pirić za Anadoliju.
Smatra da je jako teško dati tačan podatak o broju migranata
na stanici i na području Grada Tuzle.
– Prema spiskovima, kada dijelimo hranu, ovdje se nalazi do
200 ljudi iako mislim da ih ima više, jer ne borave svi na Autobuskoj stanici,
ima ih i u napuštenim zgradama, kućama, parkovima… Svaki dan dolaze novi,
stari se vraćaju… Ti ljudi su zaglavljeni u BiH i traže samo sigurno mjesto –
rekao je Pirić.
Kako je kazao, 18 mjeseci od vlasti traže pomoć, pokretali
su i neke inicijative, ali do sada nisu našli rješenje.
– Sistem ignoriše ovaj problem. Onda smo se mi okrenuli sami
sebi i nevladinim organizacijama. U sklopu naših aktivnosti, prije pet-šest
mjeseci, pokrenuli smo ‘Free shop’. To nam je vrlo značajna aktivnost, jer
građani Tuzle, Tuzlanskog kantona i šire pokazuju veliku solidarnost, donose
nam stvari, obuću, odjeću i potrepštine za higijenu – pojasnio je Pirić
navodeći da u shopu mogu dobiti sve što im je potrebno.
Prije nekih mjesec dana, do “Free shopa”, otvorili
su i improvizovanu ambulantu.
– Tu se pruža prva pomoć. Imamo jednog ljekara koji dolazi
nekoliko puta sedmično. Sve je neka improvizacija, ali nekako uspijevamo da
pružimo ono najosnovnije. Da nema nas, ovdje bi prvenstveno bila humanitarna
katastrofa, a nakon toga i sigurnosna, jer zamislite da 200 ljudi nema šta da
jede, a to se desilo dan nakon Nove godine. Najveći problem je što ovi ljudi
borave vani. Uslovi su nikakvi. Ovo nisu uslovi ni za životinju, a kamoli za
čovjeka – poručio je Pirić.
Smatra da im šatori ne pomažu nimalo, jer minusi u BiH i
spavanje pod otvorenim nebom, ne idu zajedno.
– I iz takvih situacija se razvijaju i različita psihička
stanja. To se dešava, jer su oni ovdje prepušteni sami sebi, bez ikakvog
nadzora i kontrole. Nama ovdje samo, od svih institucija, pomaže policija –
izjavio je Pirić.
Građani Tuzle, kako je kazao, različito reaguju na migrante
i volontere.
– Ima ljudi koji nas podržavaju, koji nas ne podržavaju i
onih koji ovaj problem u potpunosti ignorišu. Ima dosta rasizma,
diskriminacije… – dodao je Pirić.
Tri obroka dnevno
Jedan od obroka za migrante na stanici u Tuzli obezbjeđuje
Međunarodni forum solidarnosti – EMMAUS, a preostala dva Merhamet.
Mirela Ahmetbegović iz MFS-Emmausa izjavila je za Anadoliju
da su tu svakodnevno, uključujući i vikend.
– Tu smo od početka oktobra, mada smo se i prije uključivali
s vremena na vrijeme, kada je bilo manje ljudi na stanici. Međutim, od oktobra
smo svakodnevno tu s podjelom obroka. Dokle god bude potrebe, mi smo tu. Pored
hrane, imamo i medicinski tim koji radi intervencije prve pomoći. Organizujemo
i tuširanje za grupe migranata u prostorijama Baptističke crkve u Tuzli –
pojasnila je Ahmetbegović.
Dodala je da svakodnevno dijele između 150 i 200 obroka.
Tokom boravke ekipe Anadolije na stanicu je stigla Amra
Šaljo. Ona je dovezla pomoć od žena iz Gradačca.
– Ovo je prvi put da uručujemo pomoć ovog tipa. Tu je sve
ono što je potrebno u ovim hladnim danima – posteljine, džemperi, obuća… Tu
je nešto i novčane pomoći. To je tek početak. Pomoć su sakupile žene s područja
općine Gradačac. Svako ovaj problem doživljava na svoj način. Ljudski je pomoći
ljudima u nevolji – poručila je Šaljo.
