U Bosni i Hercegovini, prema podacima, u zajednici sa
roditeljima živi oko 250 hiljada mladih, najviše u dobi do 30 godina. Razlozi
za ovakvo stanje nisu samo loša finansijska situacija, već i drugi faktori,
poput tradicije, ali i sigurnosti koju roditelji pružaju.
U većini razvijenih svjetskih zemalja mladi već nakon
punoljetstva počinju samostalan život, u Bosni i Hercegovini to nije slučaj.
Prema popisu stanovništva, u našoj zemlji ima 772 hiljade mladih, ali
stručnjaci dodaju da se od popisa taj broj značajno smanjio migriranjem. Ipak,
naglašavaju, može se konstatovati da svaka druga mlada osoba u našoj zemlji
živi sa roditeljima. Prestanak života sa roditeljima obično označava ulazak u
brak.
“Imamo dakako i drugih primjera osamostaljivanja koje je
prinudno, zbog obrazovanja. Dakle, oni svake sedmice, mejsečno sve obaveze koje
se tiču da kažemo, nekih domaćinskih obaveza, tipa pranja, kuhanja, peglanja,
kreoz istraživanja uviđamo da to prepuštaju svojim majkama. Komfor koji su
mnogi istraživači definirali kao hotel mama je u BiH jako prisutan”, kazao je
doc. dr. Amer Osmić, autor Studije o mladima u BiH.
Jedan od razloga za život sa roditeljima je i sama briga za
njih, ali, stručnjaci naglašavaju, sve treba imati mjeru.
“Da mladi ljudi mogu da ostvaruju na jednoj strani i svoj
privatni život i da se osamostale, a na drugoj da roditelji imaju balans između
svoga privatnog života i svoje djece. Taj kulturološki kod koji je specifičan
za bh. društvo je nešto što se može slobodno reći da nije neka vrednota nekih
univerzalnih postignuća”, istakao je sociolog, Srđan Vukadinović.
Psiholozi podsjećaju da su mladi sa naših prostora dugo
živjeli u negativnoj klimi, stoga mnogi samostalan život vide tek u
inostranstvu.
“Jedan novi faktor je svejtska migracija takođe je jedan od
katalizatora ili animatora migracije i na našim prostorima. Veliki broj mladih
ljudi potpada pod ponašanje mase, grupe”, dodao je psiholog Čedomir Novaković.
Mladi smatraju da krivicu za nesamostalnost snose jednim
dijelom roditelji, jednim političari.
“To je donekle i krivica roditelja. Dosta mladih tretiraju
kao djecu, ono ne moraš ti sine, evo ja ću i tako to. Tu je i politička
situacija koja je izazvala određenu dozu pasivnosti kod mladih”, riječi su
studentice, Emine Kazaz.
“Ja sam otišla mnogo mlada od svoje kuće, od roditelja,
tačnije u osnovnoj školi. Tako da tačno osjetim razliku između sebe i mojih
vršnjaka koji žive čitav život sa roditeljima”, dodala je Hana Muratović,
također studentica.
Stariji isključivo krive loše socio-ekonomsko stanje. Koliko
god socio-ekonomski uslovi u našoj zemlji bili loši, nisu jedini razlog
nesamostalnosti mladih, jer nerijetko roditelji izgube osjećaj da su njihovi
mališani odavno odrasli.
