Oko 5.000 ljudi u našoj zemlji i dalje, iako je od rata
prošlo 25 godina, žive u kolektivnim centrima širom Bosne i Hercegovine,
potvrdila je za “Avaz” Mirhunisa Zukić-Komarica, predsjednica Unije za održivi
povratak i integracije BiH.
Loše žive
Svakoga od njih je, tvrdi Zukić-Komarica, lično obišla.
– Radi se o ljudima koji žive vrlo loše. Uglavnom je riječ o
socijalnim slučajevima druge kategorije i onima koji nisu dobili stambene
jedinice u mjestima povratka – kaže ona.
Zukić-Komarica ističe i da postoje slučajevi, poput onog u
Živinicama, da su još poslije rata napravljene kuće u kojima su živjele
izbjeglice iz istočne Bosne, koje su se kasnije vratile na svoje ili otišle
dalje.
Zukić-Komarica – Avaz
– U njihove privremene domove došli su da žive drugi
socijalni slučajevi – pojašnjava Zukić-Komarica.
Ističe da se o stanarima kolektivnih centara brinu nadležna
entitetska ministarstva, a da se država kreditno zadužila i preuzela
odgovornost da riješi njihova stambena pitanja i egzistenciju.
– Postoji i Kolektivni centar kod Srebrenika, koji će uskoro
biti zatvoren. Ali, budimo iskreni, ima ljudi koji žive u šupama. Poražavajuće
je da ih, prema posljednjim podacima, još oko 5.000 živi u centrima – zaključuje
ona.
Davno su prošli rokovi za zatvaranje
Ipak, potpunije podatke o tačnom broju ljudi koji žive u
kolektivnim centrima na području Federacije BiH i Republike Srpske, napominje
Zukić-Komarica, imaju nadležno federalno ministarstvo i Sekretarijat za
izbjeglice i migracije RS. Prema informacijama iz Sekretarijata za raseljena
lica i migracije RS, na području ovog entiteta postoji pet kolektivnih naselja.
U Federaciji BiH, navode iz Ministarstva raseljenih osoba,
postoje još 93 kolektivna smještaja.
– Tu je smješteno oko 1.500 porodica, odnosno 4.600 osoba.
Među njima su i oni koji su bez stambenog smještaja, lošeg su zdravlja, niskih
primana, odnosno osobe bez ikakvog primanja, a koje nisu mogle osigurati
stambeno pitanje na drugi način – pojašnjavaju iz Ministarstva.
135 porodica
– I to u Bosanskoj Gradišci, Zvorniku, Trebinju, Višegradu i
Doboju, u kojima je smješteno 135 porodica. U toku je realizacija projekta
CEB2, koji ima za cilj zatvaranje centara. Riječ je o najhumanijem projektu,
koji će zbrinuti najugroženije kategorije – kažu iz Sekretarijata.
Porodice ne žele povratak
Osim ljudi koji su prinuđeni živjeti u kolektivnim centrima,
postoje i oni koji centre ne žele napustiti.
– Neke porodice ne žele se vratiti u mjesto povratka, pa im
se prave zgrade socijalnog stanovanja gdje mogu živjeti do određenog roka s
minimalnim plaćanjima – pojašnjava Zukić-Komarica.
avaz.ba/zosradio.ba
