Gluhe i nagluhe osobe u našoj državi suočavaju se s
diskriminacijom i nemaju ravnopravan položaj s ostalim članovima društva, o
čemu svjedoče i brojna kršenja zakonskih i drugih propisa.
Svakodnevni problemi
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, u okviru
reforme socijalne politike, pokrenulo je inicijativu za donošenje zakona o
znakovnom jeziku, koji bi se primjenjivao u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Predsjednik udruženja Saveza za gluhe i nagluhe FBiH
Sulejman Čaković, koji je i sam suočen s problemima gluhih i nagluhih osoba,
ističe da su skoro svakodnevno suočeni s diskriminacijom, da u teoriji i na
papiru imaju sva prava, a u životu…
– Davno smo podnijeli inicijativu za donošenje zakona o
znakovnom jeziku, mislim još prije 15 godina. No, Parlament prelazi preko toga,
ne priznaje zaštitu naših prava. Ujedinjeni narodi davno su to uradili, ali ne
i država Bosna i Hercegovina. Nedostatak zakona umanjuje naša prava na
zdravstvenu zaštitu, socijalnu politiku te mnoga druga. Insistiramo na zakonu
samo za našu populaciju – navodi Čaković.
U praksi, to bi značilo da bi znakovni jezik bio obavezan u
institucijama, posebno kada su u pitanju procedure i način stjecanja statusa
gluhog lica, evidencije i iskaznice za gluha lica, evidencije i tumačenja
znakovnog jezika te posebna prava za tumače znakovnog jezika za đake i
studente, kao i druga brojna pitanja vezana uz prava gluhih i nagluhih osoba u
Federaciji BiH
Čaković navodi da je niz problema s kojima se susreću gluhe
i nagluhe osobe. Za početak, njihova invalidnina iznosi samo 109 KM. To je
znatno manje nego što imaju ostale osobe s invaliditetom.
S druge strane, gluhima i nagluhima potrebni su znakovni
tumači, čiji status također nije riješen.
Loše opravdanje
U svakodnevnom životu njihova se prava ne prepoznaju. Možda
zvuči kao loše opravdanje, ali osobe s ovim invaliditetom teško se prepoznaju
„na prvu“. Zato je i empatija prema njihovim pravima, budimo iskreni, i znatno
rjeđa.
– Eto, banalan je primjer, ali i to je život. Na parkingu
svi imaju prednost osim nas, jer se naš invaliditet ne vidi. Da ne nabrajam
dalje, nije lako živjeti s našim problemima. Sve nadležne institucije reći će
da imamo sva prava, ali nema toga u zakonu, ništa nema u praksi. Ostaje nam
samo da pratimo novine i tako dobivamo informacije šta nam se može desiti –
kaže Čaković.
