Iznos prosječne plate često je u neskladu s ekonomskim
kretanjima u našoj zemlji. Brojni analitičari se slažu da je njen iznos kod nas
kontaminiran javnim sektorom te je kao indikator apsolutno neupotrebljiva u
smislu ocjene stanja u realnom sektoru.
Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom za
decembar 2019. godine u Federaciji BiH iznosila je 958 KM i nominalno je viša
za 2,8 posto, a realno za 3,2 posto u odnosu na prethodni mjesec.
Ipak, prema podacima istraživanja koja su dostupna, razlika u plaćama između
javnog i realnog sektora u BiH najviša je u Europi u korist javnog sektora.
Plaće u javnom sektoru u FBiH veće su za 49 posto od plaća u realnom.
Zastupnik SDP-a u Domu naroda FBiH i doktor ekonomskih nauka Aner Žuljević kaže
kako većina građana Bosne i Hercegovine preživljava s plaćom od oko 600 KM,
koliko iznose primanja zaposlenika u realnom sektoru.
“Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna plaća iznosi oko 900
KM, ali u taj prosjek uračunata su i primanja zaposlenih u javnom sektoru.
Krajem prošle godine u Federaciji Bosne i Hercegovine na neto plaću do 450 KM
bio je prijavljen 133.621 radnik, od ukupno 521.025 zaposlenih. Prosječna plaća
u javnoj upravi Federaciji BiH neslužbeno iznosi 1.250 maraka, a u realnom
sektoru, dakle proizvodnji, ona je oko 530 KM, premda to država odbija
potvrditi, pravdajući time da se podaci ne vode odvojeno za realni i javni
sektor”, smatra on.
Kod nas je neto plata mala, dodaje, između ostalog i zbog
činjenice da je država preskupa i kao takva poreznom presijom uzrokuje nizak
životni standard radnika u realnom sektoru. Najveći dio radnika u realnom
sektoru prima nešto malo više od minimalne plate koja s aspekta troškova života
ne može pokriti ni trećinu troškova potrošačke korpe koja danas iznosi preko
2000 KM.
“Upoređivati naše minimalne plate i one u razvijenim zemljama Evropske
unije je besmisleno, jer se tamo za par dana zaradi naša minimalna plata. Ono
što dodatno otežava situaciju životnog standarda u BiH je činjenica da su
cijene kod nas gotovo pa identične cijenama EU. Zbog toga je izuzetno važno da
država promjenama u poreznom pristupu dohotku napravi iskorak koji bi značio
mnogo za privredu, ali i za građane, jer bi se rasterećenjem poslovanja kroz
smanjenje cijene rada postigle najmanje tri dobre stvari”, navodi
Žuljević.
Pojašnjava kako bi se prvo trebalo omogućiti povećanje plaća, pa povećanje
zaposlenosti, a sve to dovelo bi do povećanja potrošnje i samim tim ekonomskog
rasta i kreiranja potrebe za otvaranje novih radnih mjesta. Tako bi se
osiguralo da porezno rasterećenje bude preusmjereno u rast minimalne plate,
Vlada isto mora garantovati usvajanjem zakona o minimalnoj plati.
“Porezna reforma je veoma značajan instrument koji stoji na raspolaganju
vlasti pri vođenju i razvojne i socijalne politike, a koji zbog stalnog rasta
javne potrošnje nije nikada adekvatno korišten”, zaključuje Žuljević.
zosradio.ba/klix.ba
