Strah, panika, nesanica, neizvjesnost…, koje je donijela
pandemija koronavirusa, učinila je da sve više Bosanaca i Hercegovaca poteže za
tabletama za smirenje.
No, malo je onih koji u takvim trenucima razmišljaju o
posljedicama dugotrajnog i pretjeranog korištenja apaurina, lexilliuma
(lexaurin), xanaxa, tranexa…, tableta koje nisu u sastavu malo koje kućne
apoteke u našoj zemlji.
Uzimanje tableta za smirenje (benzodiazepin) na svoju ruku
nikako nije preporučljivo, kaže prof. dr. Abdulah Kučukalić, specijalista
neurospihijatar i subspecijalista forenzičke psihijatrije.
– Ovo je situacija koja kod većine ljudi izaziva napetost,
nelagodu, strah, anksioznost, što su sasvim normalna osjećanja. Tokom tih dva,
tri, pet dana može se uzeti persen ili alora, može čak i apaurin, ali ne više i
ne češće. To su privremena stanja, koja prolaze za nekoliko dana i u takvim
situacijama nije potrebno javljati se psihijatru – ističe Kučukalić.
S druge strane, ljudi koji su predisponirani za anksiozne
poremećaje, trenutnu situaciju, navodi Kučukalić, doživljavaju kao atak na
njihovo zdravlje, nešto što dovodi njihov i život njihovih članova porodice, u
opasnost, pa reaguju strahom, panikom i epizodama paroksizmalne anksioznosti.
– To su poremećaji koje je veoma teško podnositi i takve
osobe trebaju profesionalnu pomoć psihijatra koji će prepisati adekvatnu
terapiju i nadzirati je. S obzirom da je većina ljudi u izolaciji, važno je da
oni koji konstantno imaju takva psihička stanja putem telefona kontaktiraju
svog psihijatra koji će im obrazložiti trenutnu situaciju i objasniti kako da
se ponašaju, reducirati im strah i savjetovati kako da uzimaju anksiolitike,
ako ih već uzimaju, te kako da ih postepeno reduciraju ili zamijene za neke
druge tablete koje ne stvaraju ovisnost – objašnjava Kučukalić.
Godinama se u našoj zemlji kaže Kučukalić, pravila greška sa
ordiniranjem lijekova za reduciranje anksioznosti, nelagode, straha,
najprisutnijih stanja koja se javljaju kod onih koji su izloženi stalnom
stresu.
– Nažalost nije se dovoljno vodilo računa, pa su se lijekovi
koji imaju efekta za redukciju takvih simptoma prepisivali neograničeno, bez
kontrole i davanja određenih uputstava, pa su ljudi, bez recepta i preporuke
psihijatra, mogli otići u apoteku i uzeti ih. To je rezultiralo teškim
posljedicama u smislu navikavanja na takve lijekove i pojave apstinencijalnih
simptoma ovisnosti kada bi neko pokušao reducirati ili prekinuti njihovo
uzimanje. Ti poremećaji ovisnosti izuzetno su teški za liječenje i traže jako
dugo vremena postepenog odvikavanja koje je praćeno tegobama zbog nedostatka
tog lijeka, kako psihičkih, tako i fizičkih, a to onda negativno utječe na
funkcionalnost, socijalnu aktivnost i emocionalnu stabilnost takvih osoba. Na
sreću situacija se od prije godinu promijenila, pa u većini apoteka danas više
ne možete kupiti ove tablete bez recepta – ističe Kučukalić.
Na pitanje, koja je razlika između benzodiazepina i
antidepresiva, Kučukalić odgovara kako većina lijekova koja se danas koriste za
“smirivanje živaca”, spadaju u prvu grupu.
– Razlika je velika. Po mehanizmu djelovanja benzodiazepini
djeluju na jednu vrstu neurotransmitera, odnosno receptora, a antidepresivi na
sasvim drugu vrstu neurotransmiterskih sistema. Najčešći simptomi na koje
djeluju su: nesanica, strah, strepnja, napadi panike, zabrinutost, osjećaj
unutrašnjeg nemira, uznemirenosti, nervoze, tuge, opsesivne misli i prisilne
radnje. Propisuju se i za bolove u mišićima, glavobolju i visok pritisak.
Benzodiazepini imaju lošu osobinu što, ukoliko se uzimaju duže vrijeme, dovode
do ovisnosti i tolerancije, a to znači da se doza mora povećavati. Rezultat
toga su – ovisnost, apstinencijalne tegobe, a kasnije i niza drugih negativnih
efekata na somatskom planu. S druge strane anstidepresivi djeluju na
serotonergički, noradrinergički i adrenergički sistem sa ciljem da balansiraju
i dovedu u normalno stanje narušenu neurotransmitersku transmisiju u mozgu. Tu
dolazi do izražaja umijeće psihijatra koji mora biti dobro obrazovan da
pojedinim antridepresivima, koji mogu djelovati samo na jedan, dva ili više
neurotransmiterskih sistema, dovedu do korekcije tog disbalansa u aktivnosti
neurotransmitera u mozgu. Time se reduciraju simptomi depresije i anksioznih
poremećaja – dodaje Kučukalić.
Kako bi izbjegli strah, paniku, osjećaj bespomoćnosti i
beznadežnosti Kučukalić navodi da ne treba pretjerivati sa gledanjem vijesti.
– Nemojte da vam se dan svodi na stalno praćenje
informativnih emisija. To možete uraditi jednom dnevno kako biste bili
informisani. Ako ste kod kuće radite nešto što volite i što vas opušta i čini
sretnim. Sad imate vremena pročitati knjigu, pogledati film, slušati muziku dok
pospremate kuću ili kuhate omiljeno jelo. Ne dozvolite da vas obuzmu crne misli
da će se nešto loše desiti vama ili članovima vaše porodice i prijatelja. Svima
nam je potreban optimizam i da slušamo upute nadležnih institucija – zaključio
je Kučukalić.
