Na obavezno dezinficiranje ruku prije ulaska u trgovine,
banke, benzinske pumpe, pošte, a uskoro i kafiće i restorane, već smo navikli.
Gotovo bez razmišljanja zgrabimo pumpicu ili bocu s
dezinficijensom, navlažimo ruke, protrljamo ih i nastavimo svojim poslom.
Međutim, dezinficijensi su postali ozbiljan trošak trgovcima i čini se da su
neki posegnuli za jeftinijim, ali i potencijalno opasnim sredstvima. Uz to još
uvijek nema dovoljno dezinfekcijskog alkohola na tržištu pa mnogi traže
alternativu i zaobilaze propise.
Mirisalo po kloru, počele ga peći ruke
“Kada sam poprskao ruke, osjetio sam jaki miris po
kloru, a ubrzo nakon toga me je jako počela peći koža na rukama”, rekao je
Indexu jedan čitatelj iz Zagreba. Čini se, ako ga nos nije varao, da je u toj
trgovini ruke dezinficirao manje ili više razrijeđenom varikinom ili nekim
sličnim jeftinim sredstvom koje, istina, ubija viruse, ali i oštećuje kožu, a u
dodiru sa sluznicom može izazvati i ozbiljne zdravstvene probleme.
Dr. Natko Beck: U banci sam se susreo s dezinficijensom koji
je nevjerojatno smrdio
“Vaši čitatelji sigurno ne fantaziraju. I sam sam se u
banci susreo s dezinficijensom koji je nevjerojatno smrdio. Kao liječnik
isprobao sam i osjetio sve moguće vrste dezinficijensa, ali ovako nešto nikada
nisam osjetio”, rekao je za Index dr. Natko Beck.
Otkako se u banci susreo s nepoznatom kemikalijom, dr.
Beck se pouzdaje samo u vlastiti dezinficijens koji stalno nosi sa sobom te u
rukavice koje navlači prije ulaska u trgovinu ili banku.
Liječnik nosi svoj dezinficijens
“Ne znam što bih drugo preporučio vašim čitateljima,
ovo je ono što ja mislim da je najbolje. Vlastite rukavice i vlastiti
provjereni dezinficijens”, rekao je dr. Beck. Posebno su sumnjivi
dezinficijensi koji se na ulazu u trgovine nalaze u neoriginalnoj ambalaži,
običnim bocama s pumpicom, pa se ni na koji način ne može znati što nam se nudi
za pranje ruku. Naravno, ni ambalaža s deklaracijom i sastavom nije potpuno
sigurna jer se lako otvori i u nju ulije tko zna kakva kemikalija.
“Ne živimo u savršenom svijetu i sigurno ima onih koji
pokušavaju uštedjeti”, zaključio je dr. Beck.
Stožer samo preporučio alkohol, zakon kaže da mora imati
deklaraciju
Prema preporukama Nacionalnog stožera civilne zaštite
dezinficijens za ruke trebao bi sadržavati najmanje 70 posto etilnog
alkohola. I to je sve što kažu. Zakoni i europske uredbe pak propisuju da svi
dezinficijensi, biocidni pripravci, moraju biti detaljno označeni.
“Neovisno o ambalaži koja se u prodavaonici koristi i u
koju trgovci zbog praktičnosti primjene koriste, svaki biocidni pripravak mora
biti propisno označen kako bi potrošači dobili informaciju o pripravku
koji primjenjuju”, rekli su nam u Državnom inspektoratu. Međutim, to
najčešće nije slučaj jer trgovine kupuju dezinficijense u velikim pakiranjima pa
ih prelijevaju u manje boce bez ikakvih oznaka.
Kazna do 100 tisuća kuna
Kazna za stavljanje na tržište neispravnog dezinficijensa
iznosi od 10 do 100 tisuća kuna, ali je dvojbeno radi li se o stavljanju na
tržište nečega što se ne prodaje nego se samo postavlja na korištenje. Državni
inspektorat nije u dosadašnjih 25 nadzora utvrdio da se nudi opasni
dezinficijens, tri postupka su još u tijeku, ali je naplatio jednu kaznu od
5000 kuna trgovini koja nije imala nikakav dezinficijens te je izdao sedam upozorenja.
Povećana potražnja za dezinficijensima, svi se sjećamo prvih
dana pandemije kada se baš nigdje nisu mogli kupiti, dovela je i do povećane
ponude posljednjih tjedana. U posao se pokušava ubaciti svatko tko se može
dočepati bilo alkohola bilo nekog drugog dezinfekcijskog sredstva. Cijene su
otišle u nebo i može se sasvim lijepo zaraditi. Svi koji žele prodati svoj
proizvod moraju dobiti posebno odobrenje Ministarstva zdravstva.
Registrirano 60 proizvoda više nego 2019.
“Tijekom 2020. godine registrirana su 74 biocidna
proizvoda za dezinfekciju kože dok je tijekom cijele 2019. godine registrirano
14 biocidnih proizvoda iste vrste. Ove godine odbijeno je 11 zahtjeva za
registraciju proizvoda”, rečeno nam je u Ministarstvu zdravstva. Dakle, ne
samo da se iznimno povećao broj dezinficijensa na tržištu, nego je bilo i
onih koji su željeli prodati pripravke koji ne odgovaraju normama i
potencijalno su opasni ili beskorisni.
Prodaju sredstvo za pranje stakala kao dezinficijens za
ruke?
“Među proizvođačima i trgovcima dezinficijensima
proširio se glas da se čak i sredstvo za pranje stakala pakira kao
dezinficijens za ruke”, rekao nam je jedan veletrgovac dezinfekcijskim
sredstvima koji je želio ostati anoniman kako ga se ne bi optužilo da pokušava
naštetiti konkurenciji. On prodaje dermatološki ispitane dezinficijense za
ruke, koji su naravno skuplji jer u sebi sadrže i sredstvo za njegu i zaštitu
kože, a ni ispitivanja nisu najjeftinija na svijetu.
“Mi se cijenom ne možemo nositi s onima koji prodaju
stakloper. Vlasnike trgovina naravno nije briga što vi stavljate na
svoje ruke. Njima je bitno da ne plate previše i da zadovolje tehnički
minimum.
Smrde i peku
“Svašta se stavlja na tržište, a još više toga u boce.
Jedna je stvar na polici, a sasvim druga na ulazu. I ja sam se susreo s time da
navodni dezinficijensi smrde po kompostu ili šljivovici. Te stvari sigurno nisu
prošle dermatološka testiranja i njihova dugotrajna upotreba sigurno će
ostaviti ozbiljne tragove na rukama onih koji ih koriste. Moja supruga je prije
par dana došla iz dućana s pravim opekotinama na rukama i smradom koji se dugo
nije mogao isprati s kože. Kome se ona ili bilo tko drugi može požaliti? Dok
inspektori dođu, u boci na ulazu će biti neko peto sredstvo”, zaključio je
naš sugovornik.
Na koncu ostaje samo preporuka doktora Becka, nemojte
previše gledati na cijenu i kupite vlastiti provjereni i sigurni proizvod jer
sigurno nećete potrošiti golemu količinu da biste gledali na par kuna te
koristite rukavice. U njima je možda vruće, ali sigurno vam neće ostaviti
opekotine na koži, prenosi Index
