Na zapadnom Balkanu, kao i u najvećem dijelu Evrope,
epidemija Covid-19 kao da pomalo jenjava, što je označilo i povratak drugih
tema u javni život pa teme iz zdravstva mijenjaju one političke.
Za Oslobođenje piše Muharem Bazdulj
Prije dvadeset godina činilo se da središnje države
južnoslovenskog balkanskog prostora polako izlaze iz atmosfere kojom je potpuno
dominiralo sjećanje na ratove koji su pratili raspad Jugoslavije. U SR
Jugoslaviji, tadašnjoj zajedničkoj državi Srbije i Crne Gore, Slobodan
Milošević je srušen s vlasti, a najmoćnija politička ličnost postao je Zoran
Đinđić. U Hrvatskoj je poslije smrti Franje Tuđmana, Hrvatska demokratska
zajednica izgubila vlast, a na čelu zemlje su se našle stranke koje su
predvodili Ivica Račan, Dražen Budiša i Vlado Gotovac, dok se kao predsjednik
Republike ukazao Stjepan Mesić. Napokon, u Bosni i Hercegovini prvi put je s
vlasti sišao trijumvirat nacionalnih stranaka koji je pobijedio i na
prijeratnim izborima u novembru 1990. godine i na prvim poslijeratnim u
septembru 1996. Umjesto SDA, SDS-a i HDZ-a, kao najmoćnije stranke u Vijeću
ministara na državnom nivou ukazali su se SDP, PDP i NHI, a kao lideri Zlatko Lagumdžija,
Krešimir Zubak i Dragan Mikerević.
Simbolični pokušaji
Bilo je tih godina različitih simboličkih pokušaja da se
okrene novi list, ali historija se ovdje pokazuje kao vrlo žilav igrač. Gledamo
ovih dana snažan dnevnopolitički uticaj događaja iz vremena Drugog svjetskog
rata, pa kako onda i očekivati da uticaj izgubi sjećanje na devedesete. Bilo
kako bilo, današnje vlasti u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini više
podsjećaju, i personalno i simbolički, na one iz devedesetih godina prošlog vijeka,
nego na one s početka dvadeset i prvog. I ne bi se reklo da će razni za ovu
godinu zakazani izbori nešto specijalno promijeniti.
Nakon odluke o raspuštanju Sabora, Republika Hrvatska je pred vanrednim
parlamentarnim izborima. Plenkovićeva Vlada može da se pohvali dobrom reakcijom
na pandemiju, no prema većini globalnih procjena, Hrvatska će biti među većim
ekonomskim žrtvama ove pandemije jer joj se ekonomija u velikoj mjeri oslanja
na turizam, a već je jasno da će ovogodišnja turistička sezona, u najboljem
slučaju, biti najgora u posljednjih (bar) dvadesetak godina. U tom smislu,
logika Andreja Plekovića da na izbore ide što prije itekako ima smisla. S druge
strane, prije samo nekoliko mjeseci na predsjedničkim izborima, kandidat
ljevice Zoran Milanović pobijedio je kandidatkinju HDZ-a Kolindu
Grabar-Kitarović, što bi na prvi pogled trebao biti vjetar u leđa SDP-u,
naročito u kontekstu činjenice da u prvim nedjeljama i mjesecima svog mandata
Milanović odbija da bude fikus i pravi nekoliko izvanrednih poteza. Ključni
problem hrvatskog SDP-a je, međutim, njegov blijedi i neharizmatični lider
Davor Bernardić, tako da će izborna trka u zapadnom bosanskohercegovačkom
susjedstvu biti neizvjesna, uz, usprkos svemu, status HDZ-a kao favorita.
Na bosanskohercegovačkom istoku, junski izbori nisu redovni, nego su vanredni,
a na izvjestan način su čak i zakasnjeli. Naime, trebali su da se održe krajem
aprila, ali je to poremetila epidemija. Epidemija je takođe i okrnjila namjeru
najvećeg dijela opozicije da izbore bojkotuje.
Naime, prije epidemije, najsnažnije opozicione opcije bile
su složne u akciji bojkota, što se, međutim, za vrijeme trajanja epidemije
promijenilo. Jedina karika čvrsto opredijeljena za bojkot ostao je Savez za
Srbiju Dragana Đilasa, dok će, primjerice, Pokret slobodnih građana koji
predvodi Sergej Trifunović izići na izbore. Iako Srpska napredna stranka
Aleksandra Vučića po svim anketama ima ogromnu podršku, činjenica smanjenog
cenzusa i šarolik izborni listić uticaće na to da Narodna skupština Republike
Srbije poslije ovih izbora ne bude ipak potpuno jednoobrazna. Takođe, ostaje
otvoreno pitanje kako će se Srpska napredna stranka, nakon očekivanog trijumfa,
postaviti po pitanju postizbornih koalicija: da li će ponovo u vlast pustiti i
Socijalističku partiju Srbije Ivice Dačića ili će tu doći do nekih promjena,
još nije sasvim izvjesno. Bilo kako bilo, osnovna politička orijentacija buduće
Vlade Srbije teško da će se mijenjati, bez obzira na to ko personalno bude
premijer, odnosno premijerka.
Lažna zabrinutost
Bosna i Hercegovina ove godina na programu ima lokalne
izbore. Iako su oni planirani za jesen, ne, dakle, za kraj proljeća, odnosno
početak ljeta, kao parlamentarni izbori u Hrvatskoj i Srbiji, bilo je već nekih
glasova skepse da će se izbori uopšte održati. Jedan sumnjičavi glas
artikuliran je kroz saopštenje Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine:
“CIKBiH i SDA, u strahu od gubitka prije svega vlasti u Sarajevu, ali i brojnim
drugim sredinama, na sve načine pokušavaju uskratiti građanima pravo da biraju
i budu birani. Prvi korak je bio lažna zabrinutost za nemogućnost održavanja
izbora u vrijeme pandemije. (…) Centralna izborna komisija BiH treba odmah
početi provoditi procedure. (…) ukoliko CIKBiH ne započne provoditi sve
procedure koje su propisane zakonom, SDPBiH će pozvati na proteste ispred
Centralne izborne komisije građane i sve druge političke stranke koje se ne
boje održavanja izbora”. Imajući u vidu koliko se međunarodna zajednica u Bosni
i Hercegovini još uvijek pita za sve, teško da je realno da se izbori u oktobru
ne održe, izuzev u slučaju eventualnog drugog talasa epidemije i vanrednog
stanja. U svakom slučaju, na strankama je da se spremaju, tema (lokalnih) ima
napretek.
