Prvi test inteligencije nastao je 1904. godine i u to vijeme
ona se povezivala isključivo sa školskim uspjehom.
Međutim, profesor sa Harvarda, Hauard Gardner napravio je
veliki preokret.
Teorija inteligencije
Gardner je istupio sa objašnjenjem da testovi inteligencije
ne uzimaju u obzir širok dijapazon sposobnosti koje ljudi posjeduju, kao ni
uticaj kulture. Tako je nastala teorija višestruke inteligencije, prema kojoj
postoji osam vrsta inteligencije, a prije nekoliko godina dodata je i deveta.
Naime, prema profesoru, inteligencija je sposobnost
rješavanja problema koji se cijene u jednom ili više kulturnih okruženja.
Zapravo, niko prije njega nije primjetio da kulturne vrijednosti utiču na to da
li će čovjek uopšte biti u prilici da izvršava zadatke koji će mu pomoći da
razvije neke vještine, a time i određene vrste inteligencije.
Sve vrste inteligencije, o kojima je Gardener govorio,
međusobno su povezane i potrebne za produktivno djelovanje u društvu. Iako ih
čovjek posjeduje, potrebno je da radi na njihovom daljem razvoju kako bi
shvatio u čemu je najbolji. Od velike je važnosti uočiti u čemu smo dobri, a u
čemu nismo.
Danas, učitelji i predavači pokušavaju pomoću školskih
zadataka da podstaknu razvoj svih vrsta inteligencije i da prilagode sadržaj
različitim učenicima. Međutim, to nije slučaj sa svim predmetima.
Takođe, uloga roditelja i vaspitanja je ključna.
Vrste inteligencije
Verbalno-lingvistička inteligencija
Verbalno-lingvistička inteligencija se odnosi na sposobnost
korištenja riječi, sintagmi i rečenica, bilo u pisanom ili govornom obliku. Ona
djeca kod kojih je ova inteligencija istaknuta, vole da razmišljaju u riječima.
Tokom igre sa drugom djecom, kod njih dominira objašnjavanje i opisivanje onoga
što rade. Takođe, oni obožavaju literaturu i pravi su knjigoljupci.
Potrebno im je da što više čitaju, pišu, igraju igre koje
uključuju riječi, slova, da uče strane jezike ili da pohađaju radionice
kreativnog pisanja.
Logičko-matematička inteligencija
Za ovu inteligenciju vezuje se korištenje brojeva, odnosno
dobro uočavanje uzročno-posledične veze, logičko zaključivanje i sposobnost
otkrivanja obrazaca.
Mališani kod kojih je ova ineligencija izražena vole
zagonetke, mozgalice i rebuse. Oni su skloni osmišljavanju sopstvenih šifri i
zanima ih kako je nastao svemir, zašto je nebo plavo, a trava zelena.
Njihovu želju za znanjem ćete zadovoljiti odlascima u muzeje
i opservatorije ili čak kupovinom igračaka poput paketa za izradu vulkana,
hemijskih ogleda prilagođenih njihovom uzrastu i slično.
Prostorna inteligencija
Kod djeteta je razvijena prostorna inteligencija ukoliko je
naglašen osećaj za boje, grafiku, dizajn, prezentaciju, crteže i ukoliko se
snalazi u svakom prostoru.
Takvom djetetu je potreban pribor za crtanje, slikanje, za
izradu maketa, figura, slagalice i posete muzejima.
Tjelesno-kinestetička inteligencija
Pleše li dijete od malih nogu, sanja li o tome da postane
balerina ili break-dancer? Da li sport i bavljenje istim preferira više od bilo
čega? Ukoliko su odgovori potvrdni, kod djeteta je naglašena
tjelesno-kinestetička inteligencija.
Dijete se služi svojim mentalnim sposobnostima za
koordinaciju pokreta, a dodatno možete da je podstaknete igranjem dramskih
uloga, upisivanjem časova plesa ili sporta prema kojem dete pokazuje najveći
afinitet ili talenat.
Muzička inteligencija
Muzičku inteligenciju ćete vrlo lako prepoznati kod djece
koja su nadarena za pjevanje ili sviranje, koja lupaju nogama ili rukama
stvarajući određene ritmove ili pak stalno nešto pjevuše ili mrmljaju.
Stimulišite ih upisom u muzičku školu ili ih vodite na
koncerte koji su primjereni djetetovom uzrastu.
Naturalistička inteligencija
Ukoliko dijete voli da boravi u prirodi i da se igra u
prirodi, ukoliko uživa u društvu kućnog ljubimca i drugih životinja, kod njega
je razvijena naturalistička inteligencija.
Možete je podstaknuti odlaskom na kampovanje, u duge šetnje,
u posjetu zoološkom vrtu ili azilu za životinje, radom u vrtu, pa i
planinarenjem.
Interpersonalnu i intrapersonalnu inteligenciju
Pored navedenih vrsta inteligencije koje pokazuju sklonost
ka određenim praktičnim vještinama i sposobnostima, podjednako su važne i
vještine koje razvijamo u dodiru s drugim ljudima i sa samim sobom. Zato je
važno kod djeteta razvijati interpersonalnu i intrapersonalnu inteligenciju.
Interpersonalna se razvija organizacijom društvenih igara sa
drugom djecom, a kod razvijanja intrapersonalne je važno da djetetu omogućite
da bude samo sa sobom.
Egzistencilistička / duhovna inteligencija
U posljednjih nekoliko godina govori se o
egzistencilističkoj/duhovnoj inteligenciji. Naime, ona se odnosi na meditaciju,
razmišljanje o smislu života i na istraživanje vjere.
Kod djece će ova vrsta inteligencije biti primjetna tek
kasnije, odnosno u tinejdžerskom uzrastu. Kada je primjetite, poželjno je
uputiti dijete na literaturu o filozofiji, ljubavi i o svemu što ih zanima.
Tada sa djetetom možete podijeliti svoje mišljenje i stavove.
