Most predstavlja jedno od najmonumentalnijih djela
arhitekture koja je nastala u razdoblju od XV do XIX stoljeća u Bosni i
Hercegovini.
Izgrađen je u periodu od 1571. do 1577. godine, na mjestu gdje je
put povezivao Bosnu sa Istanbulom, iznad rijeke Drine.
Izgradnja mosta je povjerena
najvećem osmanskom graditelju, Kodža Mimar Sinanu, dvorskom arhitekti i
vrhovnom graditelju Osmanskog carstva. Predstavlja zadužbinu velikog vezira
Mehmed paše Sokolovića.
Dio mosta preko rijeke čini jedanaest lučnih otvora, od
kojih najmanji ima raspon 5,7 a ostali su raspona od 10,7 do 14,8 metara.
Most leži na devet velikih stubova širine 3,5 – 4 i dužine 11,5 m. Širina puta
iznosi 6 m. Ogradni zidovi su debljine 60 cm, a dužina im je 179,44 m.
Pristupna rampa je široka 6,6 m i dužine je oko 120 m. U rampi su četiri lučna
otvora iznad potoka koji se ulijeva u Drinu.
Kamen za zidanje mosta sječen je u
mjestu Banja. Na sredini mosta stajala je drvena kula koja je porušena 1886.
godine. Kula je predstavljala stražarnicu ispod koje je bio prolaz, a koji se
zatvarao jakim hrastovim vratima sa obje strane. Na kuli se nalazilo nekoliko
malih topova zvanih Šibe.
Na mostu su se nalazila dva tariha u stihovima sa
uklesanim godinama, na prvom 971/1571, a na drugom 985/1577. godina.
Most je
izdržao nekoliko velikih poplava, od kojih je najveća ona iz 1896. godine, kada
je nivo rijeke Drine bio 1,6 m iznad mosta.
Stubovi, svod i čeoni zidovi rađeni
su od sedre. Pojedini kameni blokovi vezani su željeznim klamfama zalivenim
olovom. Nad čeonim zidovima, u ravni nivelete ceste, je profilisani vijenac (od
sedre visine 30 cm) na kojem leži masivna kamena ograda. Šesti stub je sa
plastičnom obradom. Na uzvodnoj strani, sa trokutaste osnove prelazi stepenasto
u pravougaono proširenje, koje nosi slijepi portal sa tarihom – natpisom. Na
nizvodnoj strani su poligonalne osnove koje stepenasto prelaze u pravougaono
proširenje na kojem je sofa za sjedenje.
Most je više puta popravljan (1664,
1875, 1911, 1939, 1940.).
Pri povlačenju austrougarske vojske iz Višegrada
1914. godine, razoreno je jedno okno, a slijedeće godine srpska vojska prilikom
napuštanja Višegrada je razorila još jedno. Takvo stanje se zadržalo do 1939.
godine kada je doveden u ispravno stanje.
Most je upisan na 100 najugroženijih
spomenika svjetske baštine.
zosradio.ba/bosnae.info
