Postoje tri parametra na temelju kojih se mogu prepoznati
autentični ljudi, za koje je veća vjerojatnost da će uživati u svojoj samoći te
da iz nje mogu izvući koristi za sebe za razliku od lažljivaca.
Vjerojatno lako možete prepoznati ljude koji su
izvještačeni: Smiju se preglasno šalama koje zapravo nisu smiješne, govore
stvari za koje znate da u njih ne vjeruju nego ih izgovaraju zato što misle da
će se svidjeti drugima, ili da će se svidjeti onima koje nastoje
impresionirati. U tome se često previše trude. Naravno, svima nam
je stalo do toga što drugi ljudi misle, čak i ako inzistiramo da nije
tako. No, ljudi koji su autentični vole biti u svojoj koži, pa i sami sa sobom
i ne brinu da će biti usamljeni.
Oni cijene svoje vrijeme i imaju od njega koristi. S druge
strane, oni koji u životu igraju lažnu ulogu zapravo ne vole biti sami sa
sobom, pokazalo je istraživanje.
Kako prepoznati autentičnog čovjeka?
“Učila sam o psihologiji istinskog uživanja u samoći
od Thuyvy Nguyen, socijalne psihologinje sa sveučilišta Durham u
Velikoj Britaniji”, kaže psihologinja dr. Bella DePaulo za Psychology
Today. Dodaje kako Nguyen mjeri autentičnost Indeksom
autonomnog funkcioniranja, koji uključuje tri skupa izjava:
Evo tih grupa i primjera tvrdnji koje za te ljude
vrijede:
Podudarnost: Vaši su postupci u skladu s onim što jeste
Moje odluke predstavljaju moje najvažnije vrijednosti.
Moji su postupci u skladu s osobom koja zapravo jesam.
Moje cijelo ja stoji iza važnih odluka koje donosim.
Otpor: Manje ste otporni na pritisak i kontrolu drugih
Vjerujem u određene stvari, tako da ću se i drugima
svidjeti.
Radim stvari kako se ne bih osjećao loše.
Pokušavam manipulirati sobom da radim određene stvari.
Znatiželja: Zanimaju vas vlastiti osjećaji i reakcije, čak i
oni komplicirani
Zanima me zašto postupam onako kako radim.
Duboko sam znatiželjan kad reagiram sa strahom ili tjeskobom na događaje u mom
životu.
Volim istražiti svoje osjećaje.
Nguyenovo uvjerenje je da će ljudi koji odgovaraju ovim
trima opisima biti ljudi koji istinski uživaju provoditi vrijeme
sami sa sobom. Njihova samoća nešto je u čemu i sami uživaju.
Kako znamo da autentični ljudi doista vole biti sami, a ne
da bježe od drugih?
Nguyen i njezini kolege ispitali su ljude koji su neposredno
prije toga proveli neko vrijeme sami, ispitavši ih zašto su si uzeli to
vrijeme. Oni koji su istinski cijenili i uživali u samoći složili su se s
izjavama poput ovih:
– Bilo mi je ugodno biti sam/a
– Bio/la sam sam/a jer je vrijeme za sebe važan dio mog dana
– Bio/la sam sam/a jer je samoća jedna od stvari koje cijenim u svom životu.
Takvi stavovi predstavljaju ono što Nguyen naziva
“autonomijom samoće”. To vrijeme vaš je izbor i želite provoditi vrijeme sami
iz pozitivnih razloga, ne zato što vas netko na to prisiljava.
U četiri studije, Nguyen i njezini kolege Netta
Weinstein i Richard Ryan prvo su tražili od sudionika da ispune
ankete o nekoliko ljestvica osobnosti. Indeks autonomnog funkcioniranja
(mjerenje autentičnosti) uvijek je bio jedna od njih. Introverzija je
uvijek bila druga. Ponekad su bile uključene i druge mjere. Zatim su sudionici
odgovarali na ankete, svaki dan između 5 i 14 dana. Uvijek se ispitivala
“autonomija samoće”.
U sve četiri studije autentični, autonomni ljudi rekli su da
su provodili vrijeme na samo jer su uživali u njemu i jer vole imati vrijeme za
sebe. Neuvjerljivi ljudi, koje možemo nazvati i lažljivcima, obično nisu
bili sami zato što su to htjeli. Bilo je manje vjerojatno da će vrijeme koje su
proveli sami sa sobom za njih biti važno ili korisno.
U dvije studije, Nguyen i njezine kolege pitali su sudionike
o drugim razlozima za to da provode vrijeme sami, te posebno nešto više o
izbjegavanju drugih ljudi. Sudionici su trebali navesti koliko se slažu s
izjavama poput ovih:
Danas sam želio biti sam, a ne s drugima.
Danas sam imao snažnu želju da se odvojim od drugih, da budem sam.
Takve vrste osjećaja ukazuju na “sklonost samoći”. Ti ljudi
žele biti sami, ali ne nužno zato što istinski uživaju i cijene svoju samoću.
U obje studije, autentičnost nije imala nikakve veze s
takvom sklonošću samoći. Autentični ljudi nisu ni manje ni više htjeli pobjeći
od drugih. Pokazalo se da oni vrijeme samoće mogu cijeniti bez obzira na to
jesu li introverti ili ekstroverti.
U svojim je istraživanjima Nguyen izmjerila introverziju,
pitajući sudionike kako vide sebe. Kao introverti su definirani oni koji
sebe ne vide kao pričljive, asertivne ili osobe pune energije. Za njih je
vjerojatnije da će se smatrati rezerviranima, tihima, stidljivima ili
inhibiranima. Pokazalo se da introverti nisu imali veću ili manju
vjerojatnost da će uživati u samoći u odnosu na ekstrovertirane ljude, koji
su otvoreni i pričljivi. Ukratko, možete biti odvažni, otvoreni, puni
energije i zabavni u društvu, a da još uvijek jako želite i cijenite provoditi
vrijeme sami sa sobom.
Čini se da je važno jeste li vi autentična osoba koja ne
doživljava olako pritiske ili očekivanja drugih ljudi ili vas pokušavaju kontrolirati.
Ako ste autentični i autonomni, vjerojatno istinski uživate u svom vremenu.
No, zašto bi znatiželja o sebi imala veze s tim volite
li vrijeme samoće? Karakteristike mjerene indeksom autonomnog funkcioniranja
uključuju više nego samo autentičnost i otpornost na društvene pritiske. Ljudi
koji su dispozicijski autonomni također su znatiželjni o vlastitim emocionalnim
iskustvima.
Autonomni ljudi obično se slažu s tvrdnjom: ‘Duboko sam
znatiželjan kad reagiram sa strahom ili tjeskobom na događaje u mom
životu”. Ali, čak i kad ih život “uznemiri”, oni ne pokušavaju
pobjeći od vlastitih misli ili emocija. Oni sjede s tim neugodnim osjećajima,
sami, i pokušavaju shvatiti što sve to znači.
Neki znanstvenici vjeruju da postoje različite vrste
introverzije, a vrsta druženja samo su dio njih. Jonathan Cheek i Jennifer
Grimes opisali su, na primjer, nekoliko različitih vrsta introverta (o
kojima se ovdje raspravljalo), uključujući “introspektivne introverte”.
Introspektivni ili razmišljajući introverti slažu se s tvrdnjama kao što
su:
Imam bogat, složen unutarnji život.
Općenito obraćam pažnju na svoja unutarnja osjećanja.
To zvuči kao znatiželja autonomnih ljudi. Možda je istinsko
uživanje u samoći samo društvena vrsta introverzije, kako zaključuje Bella De Paulo
te dodaje da se ovim istraživanjima može objasniti i kako razumjeti ljude koji
su samci u srcu.
