Više od stotinu hiljada maraka ukupno je isplaćeno
uposlenicima oko 30 institucija na državnom nivou na ime stimulacija, nagrada,
otpremnina i drugih naknada mimo plaća u periodu od prvog marta do kraja maja,
kada je u BiH trajala vanredna situacija zbog koronavirusa! Od 71 državne
institucije kojima je pitanja o isplatama pored plaće u vrijeme dok institucije
nisu radile krajem maja uputio Saša Magazinović (SDP), državni poslanik, do
sada su stigli odgovori iz njih oko 30. Poražavajuće je da je većina
ministarstava, agencija i ustanova koje su na “državnim jaslama” u vrijeme kada
je u BiH desetine hiljada radnika ostalo bez posla, kada mnogi nisu znali hoće
li narednog dana imati novca za hljeb, lijek ili zaštitnu masku i rukavice,
svoje uposlenike koji su bili pošteđeni egzistencijalnih strahova dodatno
nagrađivala novcem poreskih obveznika. Tek se očekuju odgovori iz još oko
četrdesetak institucija, pa postoji mogućnost da iznosi isplaćeni iz budžeta na
ime različitih nagrada budu znatno veći.
EPIDEMIJA IM DOBRODOŠLA
U obrazloženjima institucija uglavnom je navedeno da su
njihovi uposlenici koji su u vrijeme vanredne situacije dolazili na posao
“radili u otežanim uvjetima, izvršavali zadatke koji nisu u opisu njihovih
poslova i ostajali na radnom mjestu preko minimuma koji je bio propisan u to
vrijeme “. Pri tome nisu dostavljeni nikakvi konkretni dokazi o tome šta su to
posebno uradili državni službenici u vrijeme krize, a što bi zavrijedilo
značajne dodatke na plaće.
U prvim reakcijama za Fokus.ba predstavnici penzionera,
rudara i drugih radnika u realnom sektoru koji su ponijeli najveći teret
nezapamćene ekonomske i zdravstvene krize izrazili su svoje ogorčenje i
nevjericu da su životi i dolazak na posao privilegirane kaste zaposlene u
administrativnom aparatu ove države bili vrednovani i cijenjeni više nego
ostalih radnika i građana ove države.
Za penzionere, od kojih je stotine hiljada njih dva mjeseca
bilo, kako sami kažu, zaključano u svojim domovima, vanredna situacija donijela
je dodatne troškove, a da pri tome nisu dobili ni marke od države. Naprotiv,
kako je za Fokus kazao Redžo Mehić, predsjednik Saveza udruženja penzionera FBiH,
najugroženija kategorija stanovništva u našoj zemlji “u tišini” se odrekla i
svog prava na usklađivanje penzija u vrijeme korone, a sve zarad pomoći
privredi i nezaposlenima.
– Koronazakonom predviđeno je da se nikome ne daju
stimulacije nego da se smanje plaće, u cilju punjenja fonda za pomoć, a sada
je, kako vidim, očito da je to naišlo na otpor. Pa ako su oni išli na otežane
uvjete rada u vrijeme koronavirusa, onda oni mogu da požele da ubuduće bude što
više koronavirusa. Ili neke epidemije. Više bi im se isplatilo. A, najviše
povećanje troškova života imali su upravo stariji od 65 godina. Bili smo
spriječeni da izlazimo i primorani tražiti nekoga da nam kupi hranu i lijekove
po cijenama koje nam se ispostave. Nismo mogli tražiti gdje je jeftinije, nego
smo plaćali onoliko koliko su platili oni koji su nam donijeli. Dok su sve
zemlje u regionu dale jednokratnu pomoć penzionerima zbog otežanog
snabdijevanja i povećane potražnje za lijekovima u FBiH to nije bio slučaj.
Mi smo uputili zahtjev za tim dodatkom, ali smo naišli na
zid šutnje. Ali mi ćemo pogotovo sada insistirati na tom dodatku i tražimo da
nam se uz augustovsku penziju obračuna redovno usklađivanje penzija, i to
retroaktivno od Nove godine. Mi smo se toga bili dobrovoljno odrekli u tišini kako
bi se pomoglo privredi i nezaposlenima, a sada čujemo da su neki isplaćivali
stimulacije. Jasno je da nisu svi podnijeli podjednako teret krize. Ne
zaboravite da je u FBiH samo mjesečna isplata penzija ukupno 180 miliona KM i
ako se sve to potroši za komunalne usluge i za opskrbu za život, za lijekove i
za hranu, od toga se plaća PDV i od tog PDV-a su plaćene sve te stimulacije i
nagrađivanja. To je naš novac, jedino se nama ne vraća taj PDV, zato su odluke
o stimulacijama u najmanju ruku neodgovorne i neozbiljne – kaže Mehić.
I dok su penzioneri, kako kažu, tiho pristali da im u
vrijeme krize ne dođe do povećanja penzija, u još većoj tišini i daleko od
očiju javnosti najprivilegiraniji sloj društva za nepoznati broj dolazaka na
posao u vrijeme vanredne situacije i još nepoznatiji učinak rada bio je
nagrađivan mjesečno u rasponu od 100 pa čak i do više od 1.000 KM.
SVE PO ZAKONU
Tako visokih stimulacija čak od po 1.000 KM bilo je,
primjerice, u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva BiH koja nije navela
čime su neki od njihovih uposlenika zaslužili stimulans u visini nečije dvije
plaće iz realnog sektora. Naravno, ni u toj agenciji, kao i u drugim
institucijama nisu propustili navesti da su sve isplate vršene “po zakonu i u
skladu s propisima, odlukama i pravilnicima”.
No, sramotno je da u izuzetno teškim vremenima za većinu
stanovnika ove zemlje, uz rijetke svijetle izuzetke koje ćemo, također,
spomenuti, većina institucija nije pokazala kolektivnu empatiju i solidarisala
se s ostalim građanima, naročito s onima koji su prva skoro tri mjeseca
pandemije proživjela u izuzetno teškim uvjetima.
Posebno su apsurdne isplate stimulacija u vrijeme pandemije
koronavirusa primjerice u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Naime, neki uposlenici ovog ministarstva dobijali su mjesečno i po nekoliko
stotina maraka stimulacije, a da nije poznato da su pomogli da neka od
ugroženih kategorija stanovništva ili pojedinac u zemlji u to vrijeme ostvari
neko od svojih prava koja su mu bila uskraćena.
I u Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH u periodu od
1. marta do 26. maja isplaćivane su stimulacije za pojedine radnike u mjesečnim
iznosima od 100 do 150 maraka.
Ne zna čovjek da li bi plakao ili se smijao i na podatak da
je i u Agenciji za rad i zapošljavanje BiH koja u vrijeme kad su ljudi masovno
otpuštani, a nije bilo posredovanja u zapošljavanju, nego naprotiv direktnih i
nemilosrdnih otkaza, stimulacija isplaćivana onima koji su dolazili na posao u
martu i aprilu.
Iz te agencije su se čak požalili kako su u to vrijeme imali
dosta uposlenih na bolovanju koje je kod nekih već tada trajalo i po 100 ili 70
dana, pa su njihove poslove morale obavljati njihove kolege, te su stoga
stimulirani dodatnim novčanim sredstvima.
No, Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata
u BiH, za Fokus kaže da su ovi primjeri samo još jedan dokaz da su se političke
elite i oni koje oni postavljaju u državne institucije poodavno odrodile od
“običnih” ljudi, radnika i građana. Isplatu stimulacija administrativnoj
“aždahi” u najvećoj krizi on ocjenjuje sramnom i neodgovornom
– Jer, većina radnika koji su i sačuvali posao ne da nisu
imali nikakvu stimulaciju za prekovremeni rad u otežanim uvjetima i po 12, 14
ili čak u nekim slučajevima i po 16 sati, nego su i te njihove mizerne plaće bile
umanjivane zato što su poslodavci koristili priliku da prikažu manji promet ili
prihod da bi mogli koristiti povlastice takozvanog koronazakona. Prema našim
informacijama, čak nisu svi ni zaposlenima u trgovinama i tržnim centrima
isplatili obećane stimulacije, a znamo koliko su ti radnici bili i još su
izloženi riziku i teškom radu. S druge strane, imamo ove primjere stimulacija u
državnim institucijama i samo možemo konstatirati da toliku administraciju i
njihove prohtjeve ne mogu namiriti ni puno razvijenije države od BiH.
Najstrašnije je što oni igraju na kartu visokog stepena tolerancije kod građana
i radnika i očito da smo im sve to dopustili svojom inertnošću – zaključuje
Šatorović.
DODATAK ZA RAD NA RAČUNARU
U daljnjoj analizi odgovora institucija koje su isplaćivale
stimulacije “bode u oči” i to da su one isplaćivane uposlenima u Komisiji za
koncesije BiH. Ova komisija je jedna od najneučinkovitijih institicija u državi
koja ima sedam članova i koji godinama faktički ništa ne rade, što je više puta
javno konstatirano i u raspravama u Parlamentu BiH.
Nedavno je zatraženo čak i njihovo gašenje u Parlamentu BiH,
ali nije bilo većine u Ustavnopravnoj komisiji Predstavničkog doma da podrži
taj prijedlog. Tada je objelodanjeno i da je ova komisija od 2005. godine do
danas potrošila oko 15 miliona maraka, i to uglavnom na plaće uposlenih, a
godinama nije uradila nikakav konkretan posao. Čak je i gotovo većini članova
tog tijela još prije nekoliko godina istekao mandat, ali to nije smetnja da oni
primaju mjesečne plaće koje po članu premašuju tri hiljade maraka.
Ova komisija ništa ne radi ni u normalnim okolnostima, tako
da nije jasno zbog čega su isplaćivane stimulacije za dvoje njenih uposlenika u
martu i aprilu, a u zvaničnom obrazloženju navedeno je da su ih dobili zbog
“obavljanja poslova upražnjenog radnog mjesta”.
Stimulirani su i uposlenici Agencije za javne nabavke BiH. U
obrazloženjima zbog čega su pojedinci dobijali mjesečne iznose između 200 i 500
KM na plaću mahom je naveden povećan obim poslova.
Izgleda da se “udarnički” radilo u vrijeme vanredne
situacije i u Agenciji za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu
podataka BiH. Osim novčanih nagrada za koje nije naveden iznos u kojem su
isplaćivane, te isplate naknada čak i volonterima, ova agencija isplaćivala je
i takozvani informatički dodatak.
Nije poznato u kojem iznosu i kojem broju uposlenih je
isplaćivana ova vrsta naknade i za koje tačno poslove. Međutim, uvidom u ranije
dokumente o ovom dodatku, evidentno je da je on sporan po više osnova iako je
odluku o mogućnosti takvog dodatka u institucijama još 2009. godine donijelo
Vijeće ministara BiH.
Prema nekim aktima do kojih je došao Fokus, taj dodatak u
IDDEEA-i iznosi čak 25 posto na plaću, a faktički ga mogu ostvariti svi uposlenici
koji rade na računaru!
Ovo je pitanje već problematizirano nedavno na Vijeću
ministara BiH kada su institucije počele masovno tražiti dozvolu povećanja
plaća po ovom osnovu, no uglavnom su odbijene. Poslali smo upit IDDEEA-i da nam
razjasni trenutni osnov ovih isplata, te u kojem tačno novačnom iznosu i za
koji broj radnika ga isplaćuju. Pitali smo i da li oni imaju za takvu vrstu
isplata mišljenje Ministarstva finansija i trezora BiH. Naime, prema
posljednjem izvještaju Ureda za reviziju institucija BiH, Agencija je tom
ministarstvu uputila zahtjev za dostavu mišljenja u vezi s odlukom o dodatku na
plaću za obavljanje “složenih informatičko-aplikacijskih poslova”, ali revizori
su naveli da do kraja obavljanja revizije, a to je prema datumu izvještaja bio
6. mart, takvo mišljenje Agencija nije dobila. Odgovor na naša pitanja iz
Agencije još čekamo.
NAGRADE ZA (NE)DOVOĐENJE STRANIH INVESTICIJA
Čak 19 uposlenika Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih
odnosa za mart je dobilo stimulacije u pojedinačnom iznosu od 200 KM, što je
ukupno 3.800 KM samo za taj mjesec. Nije navedeno zbog čega su isplaćene ove
stimulacije.
Osim plaće i toplog obroka u martu i aprilu stimulacije su
dobivali i uposleni koji su dolazili u prostorije Agencije za unapređenje
stranih investicija (FIPA).
Ne zna se jesmo li zahvaljujući tim uposlenicima i u
normalnim okolnostima ikada doveli u zemlju nekog stranog investitora, a kamoli
u vrijeme najveće opasnosti i restrikcija zbog koronavirusa.
Ali, u obrazloženju je navedeno da su pojedinačne
stimulacije od po 100 i 150 KM pojedini uposlenici FIPA-e dobijali jer “pored
redovnih poslova zaposleni su doprinosili blagovremenom i efikasnom
funkcionisanju Agencije za unapređenje stranih investicija u Bosni i
Hercegovini u uslovima prirodne nesreće uz povećan rizik kontakata sa strankama
i drugim uposlenicima“.
Jasno je da su za ove poslove uposlenici te agencije već
dobro plaćeni i bez stimulacija.
Ogorčenje zbog isplate stimulacija u državnim institucijama
dok se rudari bore i za poštivanje osnovnih prava iz kolektivnog ugovora za
Fokus.ba izražavaju i u Sindikatu rudara FBiH. Sinan Husić, predsjednik ovog
sindikata, kaže da je očigledno za mnoge na državnom budžetu u vrijeme vanredne
situacije bila primjenjiva ona “a što volim ovaj režim, pare idu, a ja ležim”.
BORBA RUDARA BEZ IJEDNE DODATNE MARKE
Rudari su u najtežim uvjetima ispunjavali sve svoje zadatke,
a nisu dobili ni marke stimulacije. Još se svi sjećamo da su čak zeničkim
rudarima koji se i ovih dana bore za svoja prava u vrijeme najveće krize
pokušali oduzeti dio primanja. Stoga je ogorčenje zbog činjenice da su u toplim
i uvjetnim kancelarijama državni službenici osim visokih plaća za svoj rad
dobijali i stimulacije i nagrade.
– Mi za razliku od ovih koji su u tim jako teškim i složenim
vremenima bili u stanju da primaju i stimulativne naknade, a upitno je da li su
izvršavali zadatke u punom kapacitetu, mi se svaki dan borimo za goli život da
imamo realizaciju osnovnih prava koja su definisana kolektivnim ugovorom.
Pokušali smo u jednom teškom stanju da odgovorimo potrebama cijelog društva da
obezbijedimo potrebne količine uglja za stabilno stanje elektroenergetskog
sektora FBiH, a evo ovih dana možemo vidjeti na koji način se to nama vraća. Mi
smo i u vrijeme vanredne situacije ispunili sve planove, a nismo za to ni
tražili ni dobili nagradu. Dok vidimo da u tom glomaznom, nezasitnom
administrativnom aparatu imate zacementirana prava i još ne znamo koliko su
učinkoviti bili. I doživite da vam neko ko ima “hodajućeg Boga” izađe i kaže ko
vam je kriv što ste rudar, metalac, građevinar, novinar. Svi zajedno imamo puno
razloga biti zabrinuti, kako i u kojem pravcu sve ovo ide. Jer u ovom društvu svi
imaju prioritet osim onih koji stvaraju nove vrijednosti. I to je sramotno i
zabrinjavajuće. Zbog ovakvih stvari mi državi postavljamo još jednom pitanje,
čiji smo mi, trebamo li ikome i šta će s nama? – razočarano se pita Husić.
U periodu mart – maj ove godine i u Upravi za indirektno
oporezivanje BiH potvrdili su da su isplaćivali stimulacije i nagrade određenom
broju uposlenika. Isplate su, kako su naveli, vršene po “osnovima stečenim
obavljanjem poslova u novonastaloj situaciji, a u okviru provođenja propisanih
mjera zaštite objekata i zaposlenih, u cilju sprečavanja širenja epidemije”. Po
tom osnovu isplaćeno je više od 16.000 KM.
Stimulacije su isplaćivane i u Agenciji za statistiku BiH,
ali nije precizirano kome niti u kolikom iznosu.
I Tužilaštvo BiH isplaćivalo je tokom marta i aprila
stimulacije za više od 20 uposlenih, a nisu propustili nagraditi ni angažirane
u raznim komisijama.
Po tim osnovama isplaćeno je ukupno oko 7.000 KM, a kriza
nije spriječila ni da se isplate dvije otpremnine zbog odlaska u penziju dva
uposlenika u ukupnom iznosu većem od 10.000 KM.
Ni Sud Bosne i Hercegovine nije odolio da u vrijeme najveće
krize isplati dvije jubilarne nagrade u iznosu od po 879 KM dvojici referenata
specijalista za rad na sistemu videonadzora, te jednom referentu specijalisti
za upravljanje predmetima u iznosu od 439,50 KM.
I policijske agencije na državnom nivou bile su izdašne u
isplati stimulacija svojim uposlenicima.
Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH isplatila
je ukupno 34.871,15 KM stimulacija, novčane naknade na osnovu jubilarnih
nagrada u ukupnom iznosu od 46.587,00 KM, a naknade za otpremninu prilikom
odlaska u penziju isplaćene su u ukupnom iznosu od 14.612,41 KM.
U peirodu od prvog marta do 20. maja Granična policija
isplatila je ukupno 54.142,08 po osnovu stimulacija, te angažmana u raznim
komisijama za ukupno svojih 197 uposlenika i službenika.
Možda bi se ove isplate stimulacija mogle nekako i opravdati
i razumjeti s obzirom na prirodu policijskog posla, ali je svakako nepravedno
da recimo policija u Unsko-sanskom kantonu koja je osim dodatnih obaveza u vezi
s vanrednom situacijom zbog pandemije koronavirusa imala i ima stalni pojačan
angažman i zbog migranata, kako je potvrđeno Fokusu, nije dobila ni marke za
stimulaciju.
I ovaj primjer još jedan je od dokaza da će u ovoj zemlji
pravilo “da onaj ko je bliže vatri, bolje se i ugrije” još uvijek dugo važiti.
I troje zaposlenih u Sekretarijatu Centralne izborne
komisije BiH koji su dolazili na posao u vrijeme vanredne situacije nagrađeni
su stimulacijom u pojedinačnom iznosu od po 200 KM, a nagrađeni su i oni
uposlenici koji su bili u Komisiji za izbor zaposlenika po javnom oglasu.
U do sada pristiglim odgovorima o isplatama mimo plaća u
institucijama ima i nekoliko svijetlih primjera gdje su institucije navele da
su upravo zbog koronavirusa i teške situacije u zemlji obustavili sve isplate
uposlenicima izuzev plaća.
Među njima su Centralna banka BiH koja je navela i da su
neki od njihovih zaposlenih dio plaće davali dobrovoljno i u humanitarne svrhe.
Zatim, Ustavni sud BiH koji, također, nije isplaćivao nikakve naknade izuzev
plaća i troškova smještaja za sudije koje su dolazile na posao u Sarajevo, a
socijalnu osjetljivost pokazali su i DERK i Agencija za nadzor nad tržištem BiH,
Ministarstvo pravde, Arhiv BiH, te Regulatorna agencija za komunikacije koji,
također, nisu isplaćivali stimulacije u vrijeme vanredne situacije.
Šta će pokazati odgovori iz još četrdesetak institucija BiH
o isplati stimulacija tek ćemo saznati.
zosradio.ba/fokus.ba
