Autor: Safet Mušić
Stanje
migracija u Bosni i Hercegovini je i dalje vrlo složeno te predstavlja izazov u
humanitarnom, zdravstvenom, ali i u sigurnosnom smislu. Posebno je i dalje
pogođen prostor Unsko-sanskog kantona, gdje policija svakodnevno reaguje u
cilju održavanja javnog reda i mira. Izdvaja se nekoliko faktora koji utiču na
migrantsku situaciju koja na prostoru USK ima sve više elemenata krize, a to su
prije svega plansko i centralizovano upravljanje migracijama sa nivoa države. Zatim,
ponašanje pojedinih migranata u nekim slučajevima otežava postupanje
policijskih i drugih organa koji su zaduženi za kontrolu i podršku migracijskim
tokovima. Takođe, i kriminalizacija migracija je dodatno uticala na usložnjavanje
cjelokupne situacije, jer je sve više zabilježenih slučajeva krijumčarenja
migranata, zatim su registrovani slučajevi nabavke i konzumiranja narkotika od
strane migranata, kao i drugih krivičnih djela za koja su odgovorni migranti.
Još uvijek
država Bosna i Hercegovina nije uspjela iskoristiti finansijsku podršku
Evropske unije, kako bi izgradila savremene, višenamjenske prihvatne centre za
migrante, tako da neadekvatni uslovi smještaja migranata dodatno utiču na
njihovo psihološko stanje i ponašanje. Što je vidljivo u posljednjim
incidentima u Bihaću i na Ilidži, gdje su migranti sami izazivali požare i
fizički se međusobno sukobljavali, te su pojedini konzumirali droge.
Evropska
unija, kao i naša država su uglavnom zaokupljeni reagovanjem zbog trajanja
pandemije COVID-19, te su težišno usmjereni na ublažavanje posljedica
pandemije, koje se računaju u hiljadama milijardi eura, tako da je pitanje
migracija u drugom planu. Očekivati je da dosadašnja pomoć EU koja je
pristizala za Bosnu i Hercegovinu, bude umanjena, a poteškoće i mnogi nedostaci
u rješavanju problematike migracija u BiH ostaju. Posljednja dešavanja vezano
za usvajanje budžeta institucija Bosne i Hercegovine su pokazala da političari
u našoj državi još uvijek ne doživljavaju ozbiljno situaciju sa migracijama. Zastupnici
Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH odlučili su da se budžet
institucija Bosne i Hercegovine od 996 miliona konvertibilnih maraka neće
usvajati po hitnom postupku. Jedna od stavki budžeta je grant podrška za
finansiranje postupaka koje provode pravosudni organi u USK prema migrantima
koji na ovom području ilegalno borave. Neusvajanjem budžeta naročito su
razočarani u Unsko-sanskom kantonu, koji skoro tri godine nose najveći teret
migracija u BiH.
Ovako
nesređeno stanje, bez konkretnih poteza u smjeru stvaranja adekvatnih smještajnih
uslova, odnosno kontrolisanih migracija dodatno utiče na psihozu koja je sve
više prisutna među migrantima, ali i među lokalnim stanovništvom, kako zbog
samih migranata na ulicama, tako i zbog pandemije.
Porast
nervoze među migrantima
Razgovarajući
sa migrantima na više lokacija u Bosni i Hercegovini, došli smo do saznanja da
dio njih već drugu godinu boravi u Bosni i Hercegovini, neki su ilegalno na
prostoru BiH, dok drugi imaju određenu dokumentaciju koja se odnosi na to da su
prijavljeni kod nadležnih državnih institucija ili posjeduju dokumente da
borave u prihvatnim centrima. Određeni broj migranata nema nikakve
identifikacione dokumente, što predstavlja problem pri dokazivanju identiteta,
ali i ostaje sigurnosna nepoznanica i prepreka u smislu zakonitosti migracija.
Istražujući slučajeve migranata koji duži vremenski period, mimo svog
očekivanja, borave u BiH, vidljivo je da zatečeni migranti ne žele govoriti o
svome pravnom statusu niti o nekim drugim detaljima, dio njih ne želi reći ime
niti se fotografisati.
U Mostaru
smo razgovarali sa Muhamedom iz Damaska, glavnog grada Sirije, on je čak
pristao i da se fotografiše, ali je upitao za koga je to i gdje će se
koristiti. Iznenađenje je bilo kada je nastavio razgovor na bosanskom jeziku,
kojeg je kaže naučio tokom boravka u Bosni i Hercegovini. Muhamed je često na
ulicama Mostara gdje uz karakterističan osmijeh i moderno odjeven traži sitnog
novca, kako bi mogao platiti kiriju.
Autorska slika: Muhamed iz Damaska
“Ja
sam već godinu i šest mjeseci u Bosni i Hercegovini, moja supruga i sin su u
Njemačkoj u Kelnu. Ranije sam i ja boravio u Njemačkoj, ukupno šest godina, te
sam naučio i njemački. Moj osnovni cilj je da odem u Njemačku i spojim sa
svojom porodicom”, navodi Muhamed. Na pitanje kako mu je u BiH i da li je
imao problema u Mostaru kaže da je najteže prelazak državnih granica, da nije
imao većih problema u BiH, ali da je privođen od strane mostarske policije.
Nije želio komentarisati postupanje policije prilikom privođenja i obrade u
policijskoj stanici.
Vezano za
smještaj u Mostaru, navodi da je u posljednje vrijeme smješten u privatnoj kući
gdje iznajmljuje sobu koju plaća 15 konvertibilnih maraka po danu. Govoreći o
razlozima napuštanja Sirije, kaže: “Poznajem dosta migranata iz Sirije,
neki bježe iz područja pod kontrolom režima Bašara al-Asada, dok su drugi
bježali od ratnih dejstava iz područja pod kontrolom pobunjeničkih snaga.
Održavam povremene kontakte sa porodicom i prijateljima i niko nije zadovoljan
stanjem u mjestu življenja, te bi većina napustila Siriju ukoliko im se pruži
prilika”. Na kraju je zaključio da
čeka pravu vezu da se prebaci do Njemačke, jer ne namjerava ostati u BiH, mada
je svjestan da je sve teže preći granicu sa Republikom Hrvatskom.
Ulfat,
Sajid i Tarak su afganistanci sa kojima smo razgovarali u Sarajevu, a njihova
priča je slična kao većine migranata iz ove države – otkako su rođeni u toj
državi je neki sukob ili rat, generacije ne znaju za trajni mir. Kao mladi
ljudi koji prate internet i dešavanja u ostatku svijeta svjesni su da se van
Afganistana bolje živi, te su poželjeli otići u Evropu, sakupili su novac za
putovanje i sve je bilo lako do Srbije.
Tu su prvi put uhvaćeni nakon što su ih krijumčari ostavili u blizini granice
sa BiH, bez novca, nakon privođenja od policije vraćeni su u kamp, odakle su
ponovo sa krijumčarima dogovorili prebacivanje u BiH, sa još trojicom afganistanaca.
U BiH su ušli u maju 2019. godine i nakon par neuspjelih pokušaja prelaska
hrvatske granice, vratili su se u Sarajevo.
Sajid koji
jedini govori engleski jezik kaže: “Ja sam uspio da dobijem sredstva od
rođaka iz Njemačke, pa tako mogu da pokušam ponovo ući u Hrvatsku, ali moji
prijatelji su bez novca, pa čekam da dobiju novac od prijatelja. Mi smo većinu
vremena proveli u prihvatnim centrima u BiH, već smo više od godinu u BiH,
teško nam je, ali to shvatamo kao predzadnju stepenicu do ispunjenja snova”.
Oni često izađu iz kampa, jer je neuslovno, ali i kako bi ostvarili kontakte i
podigli ili razmjenili novac, jer su na taj način korak bliže Hrvatskoj.
“Izgubili
smo dvije godine života i potrošili svu ušteđevinu, ali ne žalimo i ne
odustajemo od naših snova, ako treba ostati ćemo u BiH još dvije godine, ali
samo da uspijemo ući u EU”, poručuje Sajid.
