Empati su ljudi koje izrazito suosjećaju s drugima, što ih
ponekad može psihički umoriti. Ako ste ultraempatični i pogađa vas društvena
nepravda, postoje metode koje mogu ukloniti osjećaj iscrpljenosti.
Osjećate li se ponekad iscrpljeno od sve te negativnosti oko
vas? Kad je riječ o pitanjima socijalne pravde, iskustvo i osjećaji empata
razlikuju se od ne-empata. Naime, empatija je osobno iskustvo tuđe patnje,
radosti i svih ostalih emocija, dakle, empati su ljudi koji izrazito suosjećaju
s drugima.
Mnogi od nas nenamjerno preuzimaju tuđa
iskustva, osjećajući se baš kao da su to njihova vlastita. Svatko – ali
osobito empati – ponekad personalizira osjećaje izvan sebe. To se događa
svima nama, vjerojatno još od prije rođenja.
“Osjećam se depresivno blizu ove osobe”, izjava je koja
odaje empata. Mi zapravo kroz cijeli život preuzimamo emocije koje nisu naše.
To uključuje svjedočenje društvenoj nepravdi i nejednakosti. Ako ste ultra
empatični i jako vas pogađa socijalna nepravda, postoje metode koje mogu
eliminirati osjećaj iscrpljenosti.
U nastavku slijede tri načina na koji se
empati mogu izboriti ako im društvene nepravde crpe energiju.
1. Upravljajte svojom “bankom” emocionalnih kapaciteta
Uzmite u obzir da svakodnevno imate “emocionalnu banku”. Ako ispraznite svoju
banku rano tijekom dana, bit ćete u deficitu, preplavljeni i iscrpljeni.
Nemojte potrošiti svoj cjelodnevni kapacitet odjednom. Umjesto toga, ostavite
si rezervu za kraj dana. Ona će se iskoristiti za vrijeme sna.
Maknite se od društvenih mreža, one su dizajnirane da
aktiviraju vaše emocije. Osjećaji koje pobuđuju društvene mreže rijetko su
istiniti. Te platforme nisu dizajnirane kako bi obogatile vaš život. Osim
uklanjanja društvenih mreža, korisno je i smanjenje emocionalnih toksina iz
vaše okoline, iznutra i izvana. Razvijte svoje utočište za spavanje, mjesto na
kojem se osjećate sigurno, tako da se vaše tijelo i um mogu duboko opustiti
tijekom sna.
2. Prepoznajte svoje osjećaje
Empati ne shvaćaju da ono što osjećaju, misle, vjeruju ili doživljavaju
vjerojatno ne potiče iznutra. Zapitajte se: “Pripadaju li ti osjećaji meni ili
ne?”. Jednom kada to identificirate, tada možete nešto poduzeti. Ako zaboravite
napraviti ovaj korak, život će postati zbunjujući i iscrpljujući. Nemojte
čekati da se iscrpite.
Ako sve što iskusite ne pripada vama, vaše mogućnosti se
razlikuju. Što se tiče socijalne nepravde i nejednakosti, napravite ono što
trebate učiniti. Pogledajte svoju banku emocionalnih kapaciteta. Ako to
iskustvo pripada vama, uvijek postoji vrijeme. Slobodno ga ostavite za kasnije,
posebno ako imate kapacitet i vjerujete da zaslužujete to “probaviti”. Od dana
kada smo rođeni, upijamo misli, uvjerenja, osjećaje i emocije iz našeg
okruženja.
Donesite odluku na temelju toga pripada li vam to ili ne.
Potražite načine za poboljšanje i prelazak s toksičnih na zdrava iskustva i
emocije. Ako suosjećate s nekim, to sve mora doći odnekud. Ono zbog čega patimo
je međusobno povezano i pripada zajednici. Razumijevanje toga je zdravo i lijek
je za socijalnu nepravdu i nejednakost. “Ako sam iscrpljen, i moja zajednica je
iscrpljena”. Osvješćivanjem ovoga gradi se mišić suosjećanja.
3. Poduzmite korake i “izliječite se”
Kao empat, imate pojačanu sposobnost za osjećanje svoje okoline. No,
možete sami vidjeti i identificirati izvor toga. Identifikacija je mišić i
praksa, a za ono što je vaše uvijek ima mjesta za rad i razvoj. Počnite od
sebe. Radite s ljubaznošću, kritičkim razmišljanjem, pristankom i dopuštenjem.
Pitajte za dopuštenje što je češće moguće. Jednom kada počnete razvijati
pristanak i dopuštenje na sebi, možete ga okrenuti i primijeniti ga na
druge.
Prekomjerna iscrpljenost će se s vremenom smanjiti. Možete
koristiti svoje empatične moći za liječenje sebe i svoje okoline. Što se manje
identificirate, to je manje zaštite potrebno. Zaštita sebe je uvijek potrebna,
a dopuštenje i pristanak su super moći, kako piše Your Tango.
