– korupcija i nepotizam 77,4 posto;
– nekvalitetne javne usluge 73,9 posto;
– bolja budućnost za porodicu i djecu 73,3 posto;
– bolji kvalitet života u inostranstvu 65,8 posto;
– želja za ostvarenjem uspjeha i napretka 63,9 posto;
– politička neizvjesnost 62,9 posto;
– odsustvo perspektive 61,4 posto;
– strah od neizvjesnosti 57 posto.
Očekivano, najveći broj je onih koji žele iseliti u Njemačku – 42,7 posto. Među državama u koje bi građani Bosne i Hercegovine željeli emigrirati su i:
– Austrija 10,8 posto;
– bilo gdje 8,6 posto;
– Švicarska 6,5 posto;
– Švedska 5,5 posto;
– Sjedinjene Američke Države 4,1 posto;
– Slovenija 3,8 posto;
– Kanada 3 posto;
– Norveška 2 posto;
– Australija 1,7 posto;
– Danska 1,4 posto;
– Italija 1,3 posto;
– Irska 1,2 posto;
– Velika Britanija 1 posto;
– Nizozemska 0,8 posto;
– Hrvatska 0,8 posto.
Prema podacima spomenute studije, 97,5 posto ispitanika bi u inostranstvo vodilo djecu, 91,2 ne bi željelo da se njihova djeca vrate u Bosnu i Hercegovinu i 99 posto smatra da je kvalitet života djece bolji u inostranstvu nego u Bosni i Hercegovini.
Najviše je onih koji bi po iseljavanju novac slali roditeljima – 89,9 posto, 41,8 posto je onih koji bi ga davali u humanitarne svrhe, 34,5 posto bi davali užoj porodici, 25 posto za troškove domaćinstva, 17 posto za kupovinu nekretnina i 15 posto bi novac davalo prijateljima.
Navedeni su i razlozi za posjetu Bosni i Hercegovini, pa je 83,4 posto ispitanika istaklo porodične razloge, a zatim slijede:
– godišnji odmor 51,5 posto;
– prisustvo događajima 22,1 posto;
– obavljanje formalnosti 20,6 posto;
– savjetovanje i edukacija 9,8 posto;
– poslovni razlozi 4,2 posto;
– volontiranje 1,1 posto.
Bilo je i onih koji su poručili da ne bi dolazili u Bosnu i Hercegovinu – 7,3 posto.
Autori publikacije su profesori Anto Domazet, Vjeskolav Domljan i Almir Peštek te magistar Faruk Hadžić. Uzorak ili broj ispitanika je 2.028 osoba iz cijele Bosne i Hercegovine.
