Isprika može pomoći kako bi se stvari izgladile među djecom,
ali prisiljavati djecu da se ispričavaju je pogrešno, ističe dječja
psihologinja Laura Markham.
Nekoliko je razloga zašto ne bi djecu prisiljavati da se
ispričaju, ali roditelji mogu učiniti neke druge stvari umjesto toga.
Takva isprika zapravo nema nikakvog učinka.
“Desetljeća istraživanja ljubavnih odnosa pokazala su
da kada se jedna osoba osjeća prisiljenom ispričati prije nego što je za to
spremna, to zapravo ne popravlja vezu. Vjerujemo da isto vrijedi i za djecu u
odnosima s bližnjima i prijateljima”, navodi Markham i
dodaje kako takva prisiljena isprika zapravo izaziva sram kod djece.
“Kada su posramljena, djeca se osjećaju loše što znači
da ne mogu činiti stvari na bolji način”, ističe Markham i dodaje da stoga
pojedina djeca ponavljaju stvari za koje su se morali ispričati.
Markham dodaje da ponekad roditelji prisile djecu da se
ispričaju kako bi se sami roditelji osjećali manje posramljenima.
“Ako pitate djecu što misle o ovome, reći će vam da se
mrze ispričavati kada su ljuti i da su zbog toga još više ljuti”, navodi
Markham.
Što roditelji mogu napraviti umjesto toga?
Umjesto da prisiljavaju djecu na isprike, roditelji bi
trebali pomoći djecu da nauče bolje komunicirati.
“Želite osnažiti svoje dijete i pomoći mu da samo sebe
vidi kao velikodušnu osobu koja može ispraviti stvari kada pogriješi”, navodi
Markham.
Roditelji starijoj djeci trebaju dopustiti da sami pokušaju
shvatiti kako mogu popraviti neki odnos. Markham navodi kako djeci treba dati
neke prijedloge i ideje, ali im treba dopustiti da sami odluče i naprave ono
što misle da će ispraviti stvar.
“Djeca uče od nas. Kada se odnos između vas i djeteta
naruši, ispričajte se i nađite način da se ponovno povežete”, ističe
Markham.
Ukratko rečeno, isprika je važan alat u svakom odnosu, ali
ako prisiljavamo dijete da se ispričava kada to i ne misli, isprika gubi smisao
i snagu. Umjesto toga, pustite djecu da uče na vlastitim greškama, piše Your Tango.
