Kupus je vrlo djelotvoran, a pristupačan lijek za mnoge
tegobe. Kupus sadrži čak 42 mg vitamina C, vitamin A, folna kiselina te
minerali magnezij, željezo, fosfor, kalcij, kalij i natrij. Postoje puno vrsta
kupusa, a najpoznatije su bijeli i crveni kupus kojeg kod nas pogrešno nazivaju
keljom. Najdjelotvorniji je crveni, koji je i do sedam puta ljekovitiji od
bijelog, a njegova boja ukazuje na prisutnost ljekovitih spojeva antocijanina.
Kupus je najbolje jesti sirov ili kratko kuhan. Sirovi kupus
pomaže kod slabokrvnosti, nesanice, depresije i anksioznosti. Kupus djeluje
preventivno protiv raka, pomaže mršanju, poboljšava probavu, ima antiupalna
svojstva, liječi čir na želucu i dvanaestercu, jača imunitet, čisti organizam,
ublažava depresiju i tjeskobu, poboljšava koncentraciju i pomaže kod bolesti
dišnih puteva.
Pretpostavlja se da kiseli kupus vodi porijeklo iz Kine, još
od prije 2.000 godina. S obzirom na to da tada nisu postojali moderni vidovi
čuvanja hrane, kao što su frižideri i zamrzivači, jedini način da se hrana ne
pokvari brzo jeste bio proces fermentacije. Fermentacija kupusa se smatra
najstarijim vidom prezervacije kupusa i samim tim se smatra jednim od
najvažnijih izvora hrane još od 4. vijeka prije nove ere.
Danas se kiseli kupus najčešće služi uz jela i veoma je
popularan u centralnoj Evropi, tačnije u Njemačkoj. On ima brojne zdravstvene
koristi, s obzirom na to da ima dovoljnu količinu vitamina C i K, dovoljno
vlakana, a i pospješuje energiju i imuni sistem željezom. Iako ima i brojne
prednosti, treba biti umjeren, jer se kupus fermentiše solju, te je pun
natrijuma.
Pola šolje kiselog kupusa sadrži 20 posto preporučene dnevno
potrebne količine natrijuma. Osim toga, sadrži i 13 kalorija, od čega 0 grama
masti, 4 grama vlakana, 7 grama ugljenih hidrata, 2 grama šećera i 1 gram
proteina. Od bitnih mikronutrijenata sadrži natrijum, vitamin C, vitamin K,
željezo, mangan, vitamin B6 i folnu kiselinu.
