Pandemija je u mnogome narušila mentalno zdravlje ljudi, ne
što već mjesecima upozoravaju psihoterapeuti širom svijeta, a jedan od glavnih
izazova su narušeni međuljuski odnosi i desocijalizacija stanovništva zbog sve
manje “živih susreta”.
Istraživanja koja su rađena do sada u različitim zemljama,
pa i u Bosni i Hercegovini, potvrđuju da kriza poput pandemije dovodi do
dugoročnog izlaganja stresnim situacijama s velikom dozom neizvjesnosti u svim
sferama društva.
Epidemija stresa i desocijalizacije
U nedavnom istraživanju psihologinja s Univerziteta u Briselu Elke Van Hoof
kazala je da su oko 2,6 milijardi ljudi širom svijeta u nekakvom obliku
karantina, a koji znači sve manje ili gotovo nikakav kontakt s drugim ljudima.
Poslovni, ali i privatni sastanci su zamijenjeni online razgovorima i
prepiskama, a druženja s prijateljima svedena su na minimum.
“Svjedoci smo najvećeg psihološkog eksperimenta koji će rezultirati
sekundarnom epidemijom stresa i ‘izgaranja’ s kojom se tek trebamo
suočiti”, upozorila je Hoof.
Profesor Nicolae Sfetcu s Univerziteta u Bukureštu početkom novembra je objavio
rad “Desozijalizacija za vrijeme i poslije pandemije” u kojem je
detaljno pojasnio psihološke posljedice pandemije na ljude.
Kako navodi Sfetcu, socijalna izolacija (desocializacija) podrazumijeva potpuni
ili gotovo potpuni nedostatak kontakta između pojedinaca i društva.
“To može predstavljati problem ljudima bilo koje dobi, iako se simptomi
mogu razlikovati ovisno o dobnoj skupini. Socijalna izolacija može obuhvatati
dugotrajni boravak kod kuće i nedostatak komunikacije s porodicom, poznanicima,
prijateljima ili kolegama. Socijalna izolacija može dovesti do osjećaja
usamljenosti, straha od drugih ili negativnog samopoštovanja”, navodi
Sfetcu.
Kako nam pojašnjavaju bosanskohercegovački stručnjaci iz oblasti mentalnog
zdravlja, dugoročno izlaganje krizi kontinuirano crpi snage pojedinaca,
porodica, poslovnih kolega…
Netolerancija prema ranjivim skupinama
Iz Udruženja za sistemsku praksu i terapiju BiH (USPIT) govore nam da kod
klijenata s kojima rade u ovom teškom periodu, pored velike brige za zdravlje i
socio-ekonomsku budućnost, primjećuju i zabrinutost zbog međuljudskih odnosa.
“Mjera socijalnog distanciranja je utjecala na mnoge odnose. Ono što je
posebno važno istaći jeste da je ova mjera, prema prikupljenim podacima,
utjecala na osjećaj empatije prema drugim ljudima. Mogli smo vidjeti širom
svijeta povećanu netoleranciju prema marginaliziranim i ranjivim grupama
stanovništva, što govori u prilog ovoj tezi. I u našem društvu to vidimo kroz
odnos i nedostatak podrške prema najranjivijim kategorijama”, kazala nam
je psihoterapeutica i psihologinja Armina Čerkić iz USPIT-a.
U ovom trenutku teško je reći da ne postoji dio života ljudi
na koji pandemija nije imala i još uvijek ima jak utjecaj, upozoravaju
psiholozi. Iako se proteklih mjeseci često govori da je pandemija “vratila
ljude njihovim korijenima”, odnosno potaknula na razmišljanja o pravim
ljudskim vrijednostima, o potrebi brige jednih o drugima i očuvanju prirode,
ipak je mnogo faktora koji su u 2020. utjecali i na narušavanje odnosa među
ljudima.
“Neke porodice ili pojedinci se nose uspješnije od drugih s ovim neobičnim
okolnostima. Međutim, svakodnevno svjedočimo povećanom stresu zbog online
nastave, rada od kuće, poslovanja u drugačijim okolnostima, izazovima u
porodicama, povećanim sukobima između partnera, kao i povećanom siromaštvu
usljed velikog broja osoba koje su ostale bez ili sa smanjenim
primanjima”, ističe Čerkić.
Psihoterapeutica naglašava da je trenutno teško govoriti o dugoročnim
posljedicama pandemije na živote ljude i dinamiku zajednica, dodajući da ljudi
u svakom slučaje ne smiju i ne trebaju biti sami bez podrške. Pojedina svjetska
istraživanja sugerišu da će posljedice pandemije na mentalno zdravlje biti u
rangu PTSP-a.
“Ono što pomaže u socijalnoj izolaciji su online grupe podrške i online
savjetovališta koja mogu doprinijeti smanjenju negativnih efekata
pandemije”, podsjetila je Čerkić.
Prestižni magazin Lancet još početkom 2020. je objavio analizu dosadašnjih
istraživanja o psihološkom utjecaju izolacije u vrijeme ranijih epidemija. Ova
analiza pokazala je da osobe u karantini razvijaju mnoge simptome psihološkog
stresa i poremećaja, dok se zdravstveni radnici suočavaju s PTSP-om godinama
nakon završetka epidemije. Ustanovljeno je i da su simptomi PTSP-a četiri puta
veći kod djece koja su bila u karantinu, nego kod one koja nisu. Kada je riječ
o BiH, vrijedi podsjetiti da su u Federaciji poduzete aktivnosti na izradi
zakona o psihološkoj djelatnosti kroz koji se namjerava osigurati
institucionalna psihosocijalna podrška građanima. Federalno ministarstvo rada i
socijalne politike u saradnji s Društvom psihologa BiH pristupilo je izradi
teksta prednacrta ovog zakona.
zosradio.ba/Klix
