Jedna ili dvije godine zatvora, novčane i uslovne kazne
teško zaustavljaju zlostavljače žena, ali čini se da ove sankcije mogu biti
jedina satisfakcija žrtvama nasilja u BiH, što jasno ukazuje da se naša zemlja
još ne može pohvaliti adekvatnom primjenom zakona usmjerenih na sprečavanje i
kažnjavanje nasilja nad ženama.
Detalji sudskih presuda, teško dostupnih javnosti, kriju
priče o najgrubljim napadima na žene u porodicama, na radnim mjestima, ulicama,
institucijama… Svuda oko nas. I dok one za života nose svoje ožiljke kao
dugovječni podsjetnik na zlostavljanje, njihovi zlostavljači gotovo u većini
slučajeva plate svoju slobodu. Mnogi se nakon “sudskog ukora” vraćaju
nasilju, a žrtve oklijevaju podnijeti nove prijave i gube vjeru u sudske
postupke. Tako počinje i završava priča o besmislu bh. pavosudnog sistema koji
bi trebao biti korektivni faktor društva. Nit je pravda zadovoljena, nit žrtva
zaštićena.
Zakoni ne poznaju rodno zasnovano nasilje
Institucije u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko distriktu su u protekle
dvije decenije poduzele određene korake na putu sprečavanja i suzbijanja rodno
zasnovanog nasilja. Međutim, izazovi s kojima se suočavaju žene žrtve nasilja
svjedoče da pravosudne institucije u BiH i dalje nemaju adekvatan odgovor na
ovaj oblik nasilja.
Kada govorimo o rodno zasnovanom nasilju u BiH, na početku
je važno naglasiti pravne okvire koji uređuju ovu oblast. Iz Institucije
ombudsmena za ljudska prava u BiH pojašnjavaju nam da se nasilje u porodici,
posebno nasilje nad ženama, ogleda kao jedan od osnovnih vidova kršenja
ljudskih prava, ali istovremeno predstavlja i krivično djelo.
Pravni okvir koji uređuje pitanje nasilja u porodici u BiH su prije
svega zakoni o zaštiti od nasilja u porodici te krivični zakoni u FBiH,
RS-u i Brčko distriktu. S druge strane, nasilja na osnovu spola propisana
su Zakonom o ravnopravnosti spolova BiH.
“Kao preduvjet za prevenciju nasilja nad ženama na nivou entiteta su
usvojeni brojni akti kojima se implementiraju načela sadržana u Zakonu o
zabrani diskriminacije u BiH i Zakonu o ravnopravnosti spolova BiH. Ova dva
zakona inače predstavljaju okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti
svim osobama u BiH i uređuju sistem zaštite od diskriminacije, između ostalog,
na osnovu spola”, pojašnjavaju iz Institucije ombudsmena za ljudska prava
u BiH.
Bosna i Hercegovina je u novembru 2013. godine ratificirala Konvenciju Vijeća
Europe o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici,
odnosno Istanbulsku konvenciju, čime je preuzela obavezu da zakonski uspostavi
što efikasniji sistem prevencije i borbe protiv nasilja nad ženama. Međutim, u
proteklih sedam godina došlo je samo do djelimičnog usklađivanja domaćeg
zakonodavstva s Istanbulskom konvencijom.
U Republici Srpskoj je 17. septembra 2019. godine usvojen Zakon o izmjenama i
dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i on je stupio na snagu 1.
januara 2020. godine, dok u Federaciji BiH postoji inicijativa za izmjene i dopune
Zakona o zabrani nasilja u porodici koja je još uvijek u fazi javne rasprave.
S tim u vezi, već na početku istraživanja o procesuiranja slučajeva rodno
zasnovanog nasilja u BiH nailazimo na prepreku jer zakoni u BiH ovaj oblik
nasilja ne prepoznaju kao samostalno krivično djelo, iako može biti element
drugih krivičnih djela.
Manje optužnica u 2020. godini
Tužilaštva u BiH su u toku 2020. godine podigla stotine optužnica za nasilje u
porodici, koje se mogu povezati s nasiljem nad ženama, ali primjetno je da je
situacija uzrokovana pandemijom koronavirusa utjecala na smanjenje prijava
nasilja i podizanja optužnica.
Tužilaštvo Kantona Sarajevo je u ovoj godini podiglo 38 optužnica zbog
nasilja u porodici, dok je za isto krivično djelo u 2019. godini podignuto 46
optužnica.
Okružno javno tužilaštvo Banja Luka ove godine je primilo 150 prijava
nasilja u porodici, ali je podignuto tek 30 optužnica. U 2019. godini od 299
prijava u Banjoj Luci poginute su 72 optužnice za slučajene nasilja u porodici,
a u 2018. godini 82 optužnice od ukupno 240 prijava nasilja.
Kantonalno tužilaštvo Unsko-sanskog kantona je u 2020. godini podiglo 79
optužnica zbog nasilja u porodici, dok je izrečeno 89 osuđujućih presuda. U USK
je također primijetan pad u broju podignuti optužnica u 2020., s obzirom da je
proteklih godina nadležno tužilaštvo bilježilo uvijek više od stotinu
podignutih optužnica za slučajeva porodičnog nasilja.
Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini u protekle dvije godine je podiglo
ukupno 44 optužnice zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj
zajednici, a Tužilaštvo Brčko distrikta 16 optužnica.
Koncept “Osobe od povjerenja”
Iz zeničkog Centra za pravnu pomoć ženama, koji se već godinama bori za zaštitu
žena od svih vidova nasilja pred pravosudnim institucijama, ističu da
relevantni zakoni u FBiH još uvijek ne poznaju koncept “Osobe od
povjerenja” u sudskim postupcima.
“Monitoring pravosuđa u FBiH je pokazao generalno odsustvo pravne i
psihološke podrške tokom svjedočenja žena koje su preživjele nasilje i u
pravilu se oštećene upućuju na parnični postupak radi ostvarivanja
imovinsko-pravnog zahtjeva putem privatne tužbe. Ova praksa ima poseban efekat
za žene žrtve koje često učestvuju u krivičnim postupcima bez adekvatne
zaštite. Sistem odgovara na slučajeve nasilja nad ženama treba dalje
unaprijediti, manjim dijelom u pogledu zakonskog okvira i politika, a većim
dijelom u pogledu implementacije takvog okvira”, smatraju iz Centra za
pravnu pomoć ženama. Ne postoje adekvatni protokoli za procjenu rizika za žene
koje su preživjele nasilje i koje se moraju baviti mnogim postupcima u
različitim institucijama kako bi riješile problem nasilja i povećale ličnu
sigurnost, dodaju iz Centra. S druge strane, počinitelji rodno zasnovanog
nasilja se pretežno procesuiraju za blaži oblik djela.
“Neophodna su unapređenja institucionalne prakse u oblasti zaštite žena od
nasilja. U većini slučajeva rodno zasnovanog nasilja nedostaje pružanje
adekvatne i senzibilizirane zaštite. Ne postoji sistemsko i koordinirano
prikupljanje podataka o svim vrstama nasilja nad ženama u BiH. Raspoloživi
podaci se ne klasificiraju prema svim relevantnim parametrima. Ipak, određeni
podaci postoje. Prvenstveno civilni sektor ulaže u kontinuirane napore za
praćenje krivičnih postupaka u oblasti zaštite od nasilja nad ženama u BiH, a
što ukazuje na nužnost uspostavljanja multidisciplinarnog i koordiniranog
sistema zaštite nasilja nad ženama”, zaključili su iz zeničkog Centra.
Ombudsmeni u BiH također su stava da se kontinuirano treba raditi na educiranju
zaposlenih u policiji, pravosuđu i centrima socijalne zaštite kako da postupaju
u slučajevima nasilja u porodici, posebno nasilja nad ženama.
“Krivično djelo nasilja u porodici sankcionisano je gotovo isključivo
novčanim kaznama i uslovnim osudama, koje ne sadrže mjere usmjerene na
sprečavanje ponavljanja nasilja i saniranje uzroka koji su doveli do izvršenja
krivičnog djela. Nedostatak korištenja mjera zaštite i sigurnosti ukazuje na
kaznenu politiku sudova usmjerenu primarno na represivnu, a ne protektivnu
svrhu kažnjavanja počinilaca nasilja. Praksa učestalog sankcionisanja nasilja u
porodici uslovnim osudama i novčanim kaznama doprinosi ponavljanju djela i
smanjenju broja prijavljenih slučajeva nasilja”, naglasili su iz Institucije
ombudsmena za ljudska prava u BiH.
Na kraju vrijedi podsjetiti da nasilje nad ženama, definisano u skladu s
Konvencijom Vijeća Evrope, predstavlja sva djela rodno zasnovanog nasilja
koja dovode ili mogu dovesti do fizičke, seksualne, psihičke, odnosno finansijske
povrede ili patnje za žene, obuhvatajući i prijetnje takvim djelima, prinudu
ili proizvoljno lišavanje slobode, bilo u javnosti ili privatnom životu.
zosradio.ba/Klix
