Zvanični podaci o broju djece koju roditelji ne upisuju u
osnovne škole u Bosni i Hercegovini, ali i o učenicima koji napuštaju
školovanje, nažalost nisu dostupni. Ipak, procjene pokazuju da brojni mališani
izostaju iz školskih klupa u našoj zemlji, najviše zbog siromaštva.
Institucije u BiH uglavnom imaju propisane zakonske kazne za
roditelje koji ne upišu svoje dijete u školu, ali rijetko ko zaista bude
sankcionisan zbog nemara i povrede prava djeteta. S druge strane, nije
isključeno da ćete na bh. ulicama naići na dječaka ili djevojčicu koji umjesto
da nosi ruksak na leđima, drži ispruženu ruku tražeći “marku za
hljeb”. Ko će poslati ovu djecu tamo gdje pripadaju, među svoje školske
vršnjake?
Bez zvaničnih podataka o broju djece koja ne pohađaju nastavu teško je govoriti
o bilo kakvoj institucionalnoj pomoći. Da bi se jasno uporedile brojke o djeci
koja se moraju upisati u škole i onima koja nisu upisana s trenutnim
demografskim stanjem u zemlji, mora biti jasan broj rođene djece. Međutim, tu
nailazimo na prvu prepreku, jer mnoga djeca nisu upisana u matične knjige
rođenih.
Ranjive skupine djece
Resorna ministarstva obrazovanja u BiH vode evidencije o upisima u škole te
navode da je posljednjih godina evidentan trend smanjenja broja učenika
upisanih u prve razrede osnovnih škola. Iako tome najviše doprinosi pad
nataliteta u zemlji, i nadležni su svjesni da djeca ranjivih skupina
stanovništva često ostaju uskraćena za školovanje, i to najčešće pripadnici
romske populacije.
Iz Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke govore nam da su u Informaciji o
upisu učenika u osnovne i srednje škole u školskoj 2020/21. godini u FBiH
naglasili potrebu uspostavljanja efikasnog sistema evidentiranja djece koja ne
upisuju osnovnu i srednju školu, te one koja napuštaju školovanje.
“Posebnu pažnju treba posvetiti djeci marginaliziranih grupa koja su
usljed krize izazvane pandemijom u većoj opasnosti da prekinu obrazovanje prije
njegovog završetka. Neophodno je osigurati pravo upisa u osnovnu školu djeci
koja nisu evidentirana u matičnim knjigama rođenih i olakšati procedure upisa
za djecu romske nacionalnosti, djecu stranih državljana i drugu djecu koja mogu
imati birokratske prepreke prilikom upisa, kao i razvijati i podržavati
programe naknadnog stjecanja osnovnog i srednjeg obrazovanja za odrasle bez
kvalifikacije te osigurati određena sredstva za ovu namjenu iz federalnog,
kantonalnih i općinskih budžeta”, kazala nam je Nadija Bandić, pomoćnica
ministrice za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje u FBiH.
Prema UNICEF-ovoj Situacionoj analizi o položaju djece u Bosni i Hercegovini
(2020) ukupan pristup osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH je 97,6 posto
djece u osnovnom i 84,6 posto djece u srednjem obrazovanju. Stopa završenog
osnovnog obrazovanja je 92 posto, dok 97 posto učenika prelazi u srednje škole.
Stope pohađanja obrazovanja su znatno niže među ranjivim grupama. Kod romske
djece 69 posto njih pohađa osnovno, a 23 posto srednje obrazovanje, pri čemu je
viša stopa upisa za dječake.
“Ne postoje ažurirani zvanični podaci na nivou BiH o broju ili procentu
djece koja ne pohađaju obrazovanje. Potrebno je uložiti značajne napore da se
unaprijede zvanični mehanizmi prikupljanja ovih podataka, pogotovo kada je
riječ o ranjivim grupama djece”, kazala nam je Lamija Landžo iz sektora za
obrazovanje UNICEF-a BiH.
Dodatni rizik u 2020. godini
Ona dodaje da je pandemija koronavirusa dodatni rizik za povećanje broja djece
koja ne pohađaju ili napuštaju škole. Prema brzoj procjeni stanja i potreba u obrazovanju koju su
proveli UNICEF i UNESCO u 2020. godini, osnovni pristup online nastavi imalo je
99 posto djece i mladih u osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju. Međutim, za
pristup online nastavi su ostala uskraćena djeca i mladi bez adekvatnog
pristupa informaciono-komunikacionim tehnologijama (IKT) i internetu. Ovim
problemom su u nesrazmjerno većoj mjeri bila pogođena romska djeca. Stoga,
ističe Landžo, postoji rizik da se djeca koja su napustila školovanje zbog
pandemije neće vratiti u škole nakon pandemije.
Iz Federalnog ministarstva obrazovanja također ističu da je u uslovima
pandemije potrebno osigurati možda i veća izdvajanja za obrazovanje. Dodatna
sredstva, kako kažu, potrebno je usmjeriti u nabavku opreme za učenike i
nastavnike.
“Mi ćemo u saradnji s kantonalnim ministarstvima obrazovanja nastaviti
nabavljati besplatne udžbenike za djecu socijalno ugroženih porodica, dok
općine i kantoni svake godine u svojim budžetima trebaju alocirati dovoljno
sredstava za osiguranje besplatnog prijevoza učenicima osnovnih škola”,
dodali su iz resornog ministarstva u FBiH.
Važno je napomenuti da je pandemija COVID-19 negativno utjecala na realizaciju
obaveznog programa predškolskog odgoja i obrazovanja u godini pred polazak u
osnovnu školu. Naime, ovaj program nije realizovan u pojedinim kantonima na
proljeće 2020. godine zbog zatvaranja škola.
Stigmatizacija i siromaštvo
UNICEF BiH nadalje navodi da je problem nepohađanja ili napuštanja škole
rezultat kompleksne interakcije različitih faktora rizika. Među problemima
navode stigmatizaciju i diskriminaciju ranjivih grupa djece, kao i siromaštvo
te nisku svijest o važnosti obrazovanja.
“Potrebno je značajno unaprijediti mehanizme praćenja i upravljanja
podacima u obrazovanju te unaprijediti saradnju s drugim sektorima, poput
sektora zdravstva i socijalne zaštite. Potrebno je insistirati na dugoročnom
djelovanju i ulaganju institucija u prevenciju nepohađanja i napuštanja
školovanja, kao i na unapređenju intervencije i kompenzacijskih mjera ako je
dijete izvan sistema obrazovanja. Naši obrazovni sistemi moraju unaprijediti
inkluzivne prakse, tako da se umanji rizik od nepohađanja zbog stigme i
diskriminacije. Ne smijemo zaboraviti da mnogi roditelji ne šalju djecu u školu
zbog siromaštva. Potrebno je osigurati podršku porodicama putem osiguravanja
materijalnih uslova za školovanje. Bitno je i jačati svijest roditelja, ali i
šire zajednice o važnosti obrazovanja za svu djecu, bez obzira na invaliditet,
spol, mjesto boravka i porijeklo. Kvalitetno i inkluzivno obrazovanje ne
smije biti privilegija, nego temeljno ljudsko pravo sve djece”, poručila
je na kraju Lamija Landžo iz UNICEF-a BiH.
Novčane kazne za roditelje
Inače, ukoliko roditelj ili staratelj u FBiH i RS-u bez opravdanog razloga
ne upiše dijete u prvi razred osnovne škole, propisuje mu se novčana kazna u
iznosu od 100 do 5.000 maraka, ovisno o tome u kojem dijelu BiH živi. Međutim,
podaci inspekcija često svjedoče o izuzetno malom ili gotovo nikakvom
kažnjavanju roditelja.
Naprimjer, iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo, gdje
su roditeljima propisane kazne od 500 KM, kazali su nam da inspektori u ovoj
godini nisu zaprimali prijave za vršenje nadzora zbog neupisivanja djece u
škole.
“Prethodnih školskih godina zabilježeni su sporadični slučajevi da
roditelji upišu djecu u osnovnu ili srednju školu, ali da učenici ne pohađaju
redovno nastavu. Iz ovih razloga prosvjetni inspektori su izdavali prekršajne
naloge roditeljima”, kazali su nam iz sarajevske inspekcije.
Na kraju podsjećamo da je BiH potpisnica Konvencije o pravima djeteta,
prema kojoj svim mališanima mora osigurati obavezno i besplatno osnovno
obrazovanje te poticati redovan dolazak na nastavu i smanjenje stope
ispisa djece iz škole. BiH je dužna i zaštititi djecu od privrednog
izrabljivanja i obavljanja bilo kojeg posla koji ometa njihovo obrazovanje,
koji je štetan za njihovo zdravlje, tjelesni, duševni, duhovni, moralni ili
društveni razvoj.
