Piše: Anesa Balić
Obrazovanje je temelj na kojem počiva svako društvo. Takvo
je i neformalno obrazovanje koje ima veliki značaj da ponekad može
nadjačati formalno obrazovanje. Formalno obrazovanje je ponekad nedovoljno u
smislu prakse i određenih vještina i iskustava, te na taj način neformalno
obrazovanje služi kao nadogradnja ličnog razvoja. Ovaj oblik obrazovanja danas
je sve rasprostranjeniji širom svijeta.
Značajno je znati šta je govor mržnje i koliko
je štetan. Granica između slobode govora i govora mržnje je tanka i s tim u
vezi treba znati gdje su te granice između dozvoljenog i zabranjenog, a da nema
štetne efekte na slobodu izražavanja. Govor mržnje za cilj ima napad, poriv za
ocrniti, obezvrijediti, dehumanizirati, demonizirati, obespraviti, zastrašiti
ili nahuškati na neku osobu ili skupinu ljudi, a najčešće se radi o
pripadnicama i pripadnicima manjinskih skupina koje žive u nekom društvu ili
drugim skupinama koje su zbog svog položaja izvrgnute diskriminaciji ili
marginalizaciji.
Govor mržnje može potaknuti na nasilje, a u najtežim
slučajevima može dovesti i do zločina iz mržnje. Razoran je učinak govora
mržnje na društvenu povezanost, na prihvatanje različitosti i tolerancije u
društvu. Takav način izražavanja šteti pojedincu, ali i društvu u cjelini, te
je zato izrazito opasan.
Ključno je u javnom prostoru osigurati kvalitetno
obrazovanje i educiranje i adekvatno razgovarati o samom pojmu govora mržnje,
približiti pojam različitim dobnim skupinama djece i mladih, a i omogućiti
prostor za interakciju o problematici govora mržnje, to se može postići kroz
neformalno obrazovanje. Društvo treba znati da nešto da bi bilo okarakterisano
kao govor mržnje, ono mora biti javno. Javno objavljen znači da je prisutan u
novinama, na radiju i televiziji, na web portalima i društvenim mrežama.
Svakako da može biti vidljiv i na druge načine kao što su plakati, slike ili
neki javni skupovi.
Neformalno obrazovanje podrazumijeva usvajanje svih znanja i
vještina koje nisu obavezne, koji ne obuhvataju formalne oblike obrazovanja, a
samo usvajanje zavisi isključivo od pojedinca. Neformalno obrazovanje
podrazumijeva učešće na različitim aktivnostima poput seminara, treninga,
radionica, razmjena i kampova, te direktan rad na projektima, poput
volontiranja u realizaciji konferencija i drugih međunarodnih aktivnosti. U
principu neformalno obrazovanje je bazirano na unapređenju i sticanju određenih
vještina i znanja, koje u formalnom obrazovanju nemamo priliku steći.
Potrebno je skrenuti pažnju na važnost neformalog
obrazovanja, i motivirati mlade osobe da sami shvate da im je neformalno
obrazovanje nadohvat ruke. Ovakav način obrazovanja ima za cilj da omogući
razmjenu mišljenja i stavova kod mladih ljudi, da svoje stavove iznose slobodno
i na taj način osnaže svoje liderske osobine, koje kao pojedinac mogu koristiti
u svakodnevnom životu. Takva vrsta obrazovanja nas uvodi u demokratske procese
i zakone, a rad je baziran na poboljšanju položaja mladih u društvu i
povećanju mogućnosti za mlade. Kroz neformalno obrazovanje se promoviše aktivizam,
zdravi životni stilovi kao i sticanje znanja i iskustava koje će sudionik da
koristi u svom daljnjem radu i životu.
Poznato je da su u Bosni i Hercegovini najčešće teme sa
nacionalnim i vjerskim sadržajem koje raspiruju govor mržnje na društvenim mrežama,
a problem dodatno usložnjava podatak da su komentatori u velikoj mjeri mladi
ljudi, pa čak i oni rođeni nakon rata u BiH. Iz svega toga nisu isključene ni
rasne i etničke manjine i LGBTIQ osobe. Govor mržnje je danas u našem društvu
velik problem, iz razloga što svaki pojedinac ili grupa može biti meta takvog
govora.
Poznato nam je da su danas društvene mreže i web portali
jedan od glavnih načina za komunikaciju i postale su vodeće mjesto za širenje
govora mržnje. Poznato je da je u većini slučajeva lakše napisati nego
izgovoriti nešto neprihvatljivo, na taj način im je umnogome olakšano
širenje govora mržnje. Kao olakšicu možemo gledati i to da na društvenim
mrežama i portalima lica mogu pisati pod lažnim imenom. Poražavajuće je to što
su danas mladi ti koji u velikoj mjeri koriste internet kao platformu za govor
mržnje, s tim da se internet ne smije posmatrati isključivo kao jedini način za
širenje govora mržnje.
Krivični zakoni u Bosni i Hercegovini ni na koji način ili
jako slabo regulišu sve učestaliji, veoma raširen i dostupan širokom krugu
korisnika govor mržnje putem Interneta, iako je Dodatni protokol uz Konvenciju
o cyber kriminalu BiH ratifikovala još 2006 godine. Sprječavanje
govora mržnje trebala bi biti obaveza nadležnih institucija, ali u praksi nije
tako, obzirom na jako mali broj sankcionisanih slučajeva. Na osnovu
pomenutog može se zaključiti koliku ulogu u svemu ovome može imati neformalno
obrazovanje, i kakav značaj ima u podizanju svijesti o važnim i značajnim
temama za društvo.
Međutim, ono što je ključno za stvarnu promjenu stanja u
nekom društvu, a naročito za promjenu vrlo zabrinjavajuće atmosfere
netolerancije, radikalizacije, ksenofobije, rasizma i drugih manifestacija
raznoraznih predrasuda, svakako je promjena svijesti u društvu, koja se postiže
stalnim edukovanjem. U konačnici to znači da je najefikasniji oblik borbe
protiv govora mržnje i zločina iz mržnje uključivanje zajedničkih napora i
djelovanje cijelog društva, kroz preventivne mehanizme poput edukacija,
informisanja i podizanja svijesti u javnosti, a ne samo ili isključivo, kroz
represivne mjere poput pravnih sankcija.
Potrebno je pružiti priliku za neformalno obrazovanje svima,
a posebno mladima i marginalizovanim grupama, kako bi se na taj način bavili
problematikom govora mržnje, podizati svijest, razvijali vještine kako bi
prepoznali govor mržnje. Kroz neformalno obrazovanje moguće je ohrabriti i
osnažiti grupe ili pojedince koji su meta govora mržnje ili jednostavno
prevazilaziti predrasude i stereotipe prema uobičajenim metama govora mržnje.
Ono što javnost može naučiti kroz neformalno obrazovanje jeste i kako
prepoznati, kako reagovati i kome se obratiti ukoliko uoči neprihvatljiv govor
ili govor mržnje.
Ono što postoji, jeste svijest, zrelost i odgovornost svake
pojedinke i pojedinca za izrečenu, napisanu i u javnost poslanu riječ.
Društvenom osudom govora mržnje i svjesnom odlukom da se ne učestvuje u
kreiranju, širenju i toleriranju govora mržnje doprinosi boljem stanju u
društvu.
Svakako da govor mržnje nije posljedica, nego uzrok, i važno
je u tom pravcu istaknuti neformalno obrazovanje kao bitan faktor za
sprječavanje istog. Za smanjenje govora mržnje uopće ključno je da se kroz
neformalno obrazovaje osigura medijsko opismenjavanje građana. Takođe, nije
samo uloga neformalnog obrazovanja da se uhvati u koštac sa borbom protiv
govora mržnje, već i formalnog obrazovanja. Potrebno je da se prilikom
obrazovanja djece i mladih bavimo samom problematikom govora mržnje,
akcentirajući važnost prevencije, jer samo na taj način moguće je podizati
svijest i znanje o štetnosti i posljedicama koje govor mržnje može imati po
određenu grupu ili pojedinca.
