Miloš Popović, istraživač Instituta za bezbjednost i
globalna pitanja (ISGA) Univerziteta u Lajdenu koji već godinama na
društvenim mrežama Tviter
i Fejsbuk objavljuje zanimljive mape vezane ne samo za region,
već i Evropu i svijet. Sada je mapirao mjesta u Bosni i Hercegovini u kojima
više ne žive maloljetnici, mladi ispod 17 godina.
Mapa pokazuje poražavajuću brojku- čak 8% svih katastarskih
naselja nemaju ni jednog maloljetnika. Riječ je o 804 naselja koja ulaze u
sastav 92 opštine ili grada u Bosni i Hercegovini, a prema podacima koje je BUKA
dobila od Popovića najlošija situacija je u opštini Višegrad gdje čak 62 mjesta
nemaju ni jednog maloljetnika, potom slijedi Trebinje (53), Rogatica (41),
Goražde (38), Konjic (35), Rudo (33), Sokolac (32), Foča (31) …
Crvenom bojom su označena naselja bez maloletnih stanovnika
u BIH.
ŠTA SE DESILO SA NAŠIM SELIMA?
Da sela nestaju potvrdili su i podaci s popisa 2013. po
kojima u 1.486 sela u BIH živi manje od deset stanovnika!
Za ovakvu situaciju možemo “kriviti” veći broj faktora. Tu je naravno rat,
migracije selo-grad, a posljednjih par godina i pravi egzodus radno sposobnog
stanovništva iz sela u zemlje EU. Zašto? Većina će vam reći da se na selu
jednostavno nije isplatilo raditi – nema nikakve agrarne strategije ili
podsticajne politike, premija pa mala poljoprivredna gazdinstva nisu sposobna
biti konkurenta i ostvariti profit. Reći će vam i da su sela zanemarena, da se
u njih odavno ništa ne ulaže, nerijetko su i bez struje i dobre putne
komunikacije sa drugim mjestima, a zimi, kada snijeg zatrpa, dosta ih bude
danima odsječeno od ostatka svijeta.
Oni koji su ove probleme nekako prevazišli ili na njih
zatvorili oči i nadali se boljoj sutrašnjici, sada su došli su do bezizlazne
situacije, svoje proizvode više nemaju kome prodati.
Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja poljoprivrednih
proizvođača – mljekara RS, kaže da situaciju u selima najbolje ilustruje
podataka da je sektor mljekarstva u Republici Srpskoj 1996. godine imao 17.696
mljekarskih proizvođača, a danas svega 4.300.
Glavni krivac je, kaže, pogrešna politika: “Nemamo
Strategije, nemamo podsticaje, nemamo zaštićenu domaću proizvodnju, nemamo
pristup evropskim fondovima, nemamo poljoprivrednih kredita ili agrarne banke,
nemamo popis poljoprivrednih gazdinstava, nemamo popis stoke, mehanizacije i ko
će onda u takvoj situaciji ostati na selu i baviti se poljoprivredom. Krajnje
je vrijeme da se u sela i poljoprivredu počne ulagati, jer bez sela neće biti
ni gradova”.
O mjestima koja bukvalno nestaju, strategijama koje nadležne vlasti nikako ne
donose, razgovarali smo i sa Mirhunisom Zukuć, predsjednicom Unije za
održivi povratak.
Prema njenim riječima situacija je najalarmantnija u
Posavini, u selima ali i u samim gradovima -Derventa, Bosanski Brod, Modriča,
Orašje, Odžak. U jednom selu u Modriči, kaže, osjetila se jako tužno jer je
svaka druga kuća bila zaključana. Prazni se i Hercegovina, ljudi odlaze,
prodaju imovinu. Isto je i kod Travnika, Zenice, u istočnoj Bosni.
Nažalost kaže, ni njihovi apeli i inicijative prema institucijama vlasti da se
izradi strategija za zaustavljanje odlaska građana sa ovih prostora, nikada
nisu naišli na razumjevanje i reakciju.
“Ljudi nam pričaju da su umorni od svih mogućih obećanja,
nepravde, korupcije. Umorni su od višegodišnje portage za poslom ili ako imaju posao,
što od plate ne mogu priuštiti ni osnovne stvari. Ljudima koji su još
uvijek ovdje, ili koji su na granici odlaska, zaista je potrebno da ova vlast
nešto poduzme, da im ponudi nešto što bih ih zadržalo ovdje. Ono što narod
traži, jeste, dajte nam šansu. A to se može obezbijediti kroz normalizovanje
životnih uslova, davanja prilike ljudima da žive od svoga rada, mijenjanjem
sveukupne klime i ambijenta u BiH”, naglašava naša sagovornica.
zosradio.ba/Buka
