Indeks percepcije korupcije (Corruption Perception Index –
CPI) Transparency International za 2020, Bosnu i Hercegovinu (BiH) svrstava
među zemlje svijeta u kojima se stanje
korupcije najviše pogoršava. Konstatujući pad BiH za 11 mjesta, indeks BiH
rangira na 111. mjesto od 180 država, sa ocjenom 35 (skala od 0 -100), što je
ujedno i najlošija ocjena od 2012., kada je BiH bila rangirana na 72. mjestu sa
ocjenom 42.
BiH je najlošije pozicionirana u regionu Zapadnog Balkana i
dijeli mjesto sa Sjevernom Makedonijom. U regionu je nabolje pozicionirana
Slovenija sa ocjenom 60, zatim Hrvatska 47, Crna Gora 45, Srbija 38 i Kosovo
36. Najbolje pozicionirane zemlje globalno na Indeksu percepcije korupcije
poslovično su Danska, Novi Zeland, Finska i ostale zapadne zemlje s visokim
stepenom demokratije.
Začelje drže zemlje zahvaćene ratom, bezakonjem i diktaturom
a ove godine to su Sirija, Somalija i Južni Sudan. Kontekstualizirajući nalaze
indeksa, pandemija virusa COVID 19 bez sumnje je obilježila proteklu godinu ali
i u potpunosti ogolila najmračnije lice korupcije, čiju cijenu građani nažalost
plaćaju vlastitim životima. Institucije paralizovane korupcijom, prioritet su
stavile na beskrupuloznu pljačku javnih sredstava, na uštrb osiguranja
adekvatne zdravstvene zaštite. Čitav period pandemije bio je obilježen
netransparentim i nerazješnjenim nabavkama medicinske opreme. Ovi kao ni brojni
drugi slučajevi korupcije u kojim kriminalni trag vodi do samog vrha vlasti, a
koji su potresali BH javnost do danas nisu dobili epilog, što je dodatno
urušilo ionako gotovo nepostojeći kredibilitet pravosuđa i povjerenje javnosti.
Pravosuđe je umjesto beskompromisnog doprinosa rješavanju
problema korupcije, postalo i samo gorući i najveći problem BH društva.
Politički instrumentalizovano, bez elementarne nezavisnosti i odgovornosti
zahtijeva hitnu i dubinsku reformu temeljenu na provođenju detaljnih provjera
svih nosilaca pravosudnih funkcija (vetting) kao prvi iskorak u borbi protiv
korupcije.
BiH nema adekvatnu politiku ni strategiju za borbu protiv
korupcije, a zakonski okvir već godinama čeka na potpunu i sveobuhvatnu
rekonstrukciju, što nedvosmisleno naglašava i Evropska komisija među 14
prioriteta za dobijanje kandidatskog statusa. Odsustvo napretka i direktne
blokade unapređenja zakonskog okvira za sprečavanje sukoba interesa,
finansiranja političkih partija, zaštite zviždača, javnih nabavki samo
potvrđuje potpunu zarobljenost države i institucionalnog okvira. Razmjere
zarobljenosti države otvaraju pitanje legitimiteta vlasti u BiH, koji je
dodatno derogiran sistemskim prevarama i odsustvom integriteta izbornog
procesa. TI BiH je samo tokom prošle izborne kampanje dokumentovao preko 2.500
primjera otvorene zloupotrebe javnih resursa u kampanji.
Posebno zabrinjavajuće stanje je u Federaciji BiH, koja nije
ni uspostavila Vladu nakon izbora prije dvije i po godine, Ustavni sud takođe
nije popunjen, ne postoji zakonski okvir za zaštitu zviždača, a Zakon o sukobu
interesa i Zakon o suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala se ne
provode, što sve ukupno stanje u ovom entitetu čini anarhičnim.
„Zemlja već dugo ide u pogrešnom pravcu, ali pandemija COVID
19 i ekonomska kriza koja se javlja kao posljedica pandemije, u kombinaciji sa
sve većim pogoršanjem nivoa korupcije mogu stvoriti vrlo zapaljivu smjesu koja
BiH može uvesti u fazu visokog rizika od potpune paralize funkcionisanja
institucija“, naglasio je Srđan Blagovčanin predsjedavajući Upravnog odbora TI
BiH, na prezentaciji Indeksa.
„U takvom kontekstu, sistematsko kršenje ljudskih prava,
egzistencijalna neizvjesnost građana, kao i sama životna ugroženost zbog
neadekvatne reakcije vlasti na zaštiti zdravlja stanovništva mogu voditi ka
eskalaciji gnjeva među građanima.“
Političke partije su nesumnjivo ključni protagonisti
zarobljavanja države, pod vođstvom neprikosnovenih lidera u čijim rukama je
koncentrisana stvarna moć, u potpunosti su ovladali javnim sektorom, podredivši
ga vlastitim potrebama na uštrb javnog interesa.
Direktnu posljedicu duboko ukorijenjene korupcije, odnosno
namjere da se po svaku cijenu spriječi razotkrivanje korupcije i pozivanje
na odgovornost, predstavljaju učestala kršenja ljudskih prava, na šta ukazuju i
međunarodni akteri, posebno u kontekstu restrikcije slobode okupljanja u
Republici Srpskoj što je više puta pominjano i u izvještajima Evropske
komisije. Erozija demokratskih standarda, gušenje slobode govora, stvaranje
atmosfere netrpeljivosti za glasove kritike višegodišnji je trend u BiH.
