Piše: Amina Kolašinac
Internet prostor koji nam je danas
svima na dohvat ruke, potpuno je neregulisan te je govor mržnje prisutan na svakom koraku. U 21. stoljeću
uživamo u gotovo neograničenoj slobodi govora. Iako su neki mediji poput novina,
časopisa i televizije podložni kontroli sadržaja od strane urednika, internet
nam daje mogućnost izražavanja svih ideja i misli.
Demokratska društva su tolerantna i
otvorena za sve vrste dijaloga, ali ipak postoji jedan oblik komunikacije koji
je problematičan, a to je govor mržnje. Svjedoci smo širenja govora mržnje
usmjerenog prema ženama i to je posljednjih godina poprimilo široke razmjere.
Seksizam na internetu je izuzetno raširen širom Evrope, a žene su nesrazmjerno
pogođene, naročito mlade žene i djevojčice, novinarke, političarke, javne osobe
i braniteljice ženskih ljudskih prava. Jedan vid govora mržnje prema ženama na
internetu su negativni komentari na izražene stavove ili mišljenja.
Žene su najčešće žrtve seksitičkog i
seksualnog zlostavljanja i vrijeđanja
Iako su napadi na muškarce češće
zasnovani na njihovim profesionalnim mišljenjima ili stručnosti, žene su češće
žrtve seksističkog i seksualiziranog zlostavljanja i vrijeđanja, čija se
ekstremnost može povećati zahvaljujući anonimnosti koju omogućava internet. Ti
napadi ne utiču samo na dostojanstvo žena već mogu i spriječiti žene, i na
radnom mjestu, da izraze mišljenje, što rezultira time da su isključene iz
internetskih prostora. Time se potkopava pravo na slobodu govora i mišljenja u
demokratskom društvu, ograničavaju profesionalne mogućnosti i jača rodno određen demokratski manjak. Drugi
vid jeste da je digitalno doba produbilo nadzor nad ženskim tijelima, govorom i
aktivizmom. Osim toga, seksistička zloupotreba društvenih mreža kao što je
objavljivanje intimnog vizuelnog sadržaja bez pristanka onih koji su prikazani,
oblik je nasilja koji se mora suzbiti.
Seksizam se temelji na ideji da su
neke osobe, najčešće žene, inferiorne zbog svog spola. Internet pruža novu
dimenziju izražavanja i prenošenja seksizma, posebno seksističkog govora
mržnje, širokoj publici, iako korijeni seksizma ne leže u tehnologiji, već u
trajnim spolnim neravnopravnostima. Seksizam i seksističko ponašanje se
javljaju u svakodnevnom životu jedne žene ili grupa žena. Nijedna žena nije
izuzeta takvih govora bez obzira koju vrstu posla obavlja i kolika primanja
ima. Jedan od gorućih problema jesu komentari na društvenim mrežama. Korijen
seksizma ne leži u tehnologiji i društvenim mrežama, već je samo sa ’offline’
prenešen na ’online’. Seksističko ponašanje, poput, na primjer, seksističkog
govora mržnje, može da eskalira ili da podstrekne otvoreno uvredljiva i
prijeteća djela, uključujući seksualnu zloupotrebu ili nasilje, silovanje ili
potencijalno smrtonosne radnje. Rješavanje seksizma je dio pozitivne obaveze
država da garantuju ljudska prava, rodnu ravnopravnost i da spriječe nasilje
nad ženama i djevojčicama u skladu sa međunarodnim propisima u oblasti ljudskih
prava i, za države potpisnice, sa Instanbulskom konvencijom. Svaki direktan
govor mržnje, kao i svaki oblik nasilja treba prijaviti nadležnim
institucijama, kako bi onaj ko to radi dobio jasnu poruku da tako nešto nije
dozvoljeno, da je kažnjivo i da zbog toga može odgovarati.
Izloženost seksizmu putem interneta
može imati ozbiljne i dugoročne posljedice na ženu, može dovesti do osjećaja
nesigurnosti, manje vrijednosti, stida da se kreće, straha da će je neko
prepoznati i da će na taj način dodatno biti izložena vrijeđanjima i osudama,
sve navedeno može u velikoj mjeri utjecati na njeno samopouzdanje i
funkcioniranje uopće.
Iako se rasistički govor mržnje
prepoznaje kao protivan evropskim i
međunarodnim standardima ljudskih prava, isto ne vrijedi uvijek za seksistički
govor mržnje , a postojeće politike i zakonodavstvo na svim razinama nisu bile
u stanju riješiti taj problem na odgovarajući način. Stoga se države potiču
preuzeti odgovornost za borbu protiv govora mržnje i osigurati da se na govor
mržnje prema ženama primjenjuju ista pravila kao i na ona koja se odnose na
rasistički govor mržnje. Država bi trebala
provoditi zakonodavne mjere kojima se definiraju i kriminaliziraju
slučajevi seksističkog govora mržnje i primjenjuju se na sve medije, kao i
postupke izvješćivanja i odgovarajuće sankcije.
Trebalo bi također poticati proaktivne
postupke otkrivanja i prijavljivanja seksističkog govora mržnje u svim
medijima, uključujući internet i nove medije. Neophodno je širiti
informacije i kampanje za podizanje
svijesti o seksističkoj zloupotrebi društvenih mreža, prijetnjama u
internetskom okruženju i situacijama s kojima se djeca i mladi suočavaju uz
praktičnu pomoć o tome kako spriječiti i reagovati na takve situacije. Javlja
se potreba za uspostavljanjem internetskih resursa koji pružaju stručne savjete
o tome kako se nositi sa seksizmom na internetu, uključujući postupke za brzo
prijavljivanje/uklanjanje štetnih ili neželjenih sadržaja.
Uloga Vijeća za štampu u pogledu borbe
protiv seksizma
Posljedice korištenja rodnih
stereotipa i predrasuda, seksizma i mizoginije u medijima su, pored ostalog,
uređeni Kodeksom o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama
radija Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine i Kodeksom za
štampu i online medije BiH Vijeća za štampu. Kako je i poznato, Vijeće za štampu u Bosni i Hercegovini, u
saradnji sa urednicima i odgovornim predstavnicima medija, relevantnim
institucijama te građanima kontinuirano doprinosi reduciranju s krajnjom
tendencijom suzbijanja govora mržnje u javnom prostoru i diskursu.
Vijeće za štampu bi moglo doprinijeti
podsticanju brze reakcije javnih ličnosti, posebno političara, vjerskih vođa,
lidera u ekonomiji i zajednici i ostalih koji su u poziciji da oblikuju javno
mišljenje, da osude seksizam i seksističko ponašanje i da pozitivno jačaju
vrijednosti rodne ravnopravnosti. Zatim doprinijeti osmišljavanju, sprovođenju
i promociji redovne nacionalne inicijative za podizanje svijesti na svim
nivoima i kroz različite oblike medija (na primjer, izrada priručnika,
smjernica, video klipova dostupnih na internetu i u konvencionalnim medijima,
uvođenje nacionalnog dana borbe protiv seksizma, osnivanje muzeja za slavljenje
rodne ravnopravnosti i prava žena). Ne smijemo zaboraviti ni ulogu Regulatorne agencije za komunikacije koja se
bavi kreiranjem i promovisanjem pravila u sektorima emitovanja i
telekomunikacija, licenciranje operatora u sektorima emitovanja i
telekomunikacija, planiranje, upravljanje i dodjeljivanje frekvencijskog
spektra, primjenjivanje tehničkih i drugih standarda koji se tiču kvaliteta, te
uspostavljanje i održavanje sistema naknada za dozvole.
Širok je spektar primjera govora
mržnje usmjeren ka ženama u našem društvu
Dotaći ćemo se i primjera govora mržnje usmjeren ka ženama, posebno
onim uspješnim i ostvarenim među kojima je i naša bosansko – hercegovačka
književnica Martina Sopta koja je predložena za ambasadoricu Bosne i
Hercegovine u Republici Češkoj. Javnost joj je iznenada počela upućivati
prijetnje i uvrede. Mizogina i prijeteći nastrojena javnost kojoj je ovakva
odluka zasmetala je po ko zna koji put krenula sa govorom mržnje posredstvom
tipkovnice, koristeći onaj prostor koji, nažalost, ne potpada pod pravne
regulative Bosne i Hercegovine. Komentari na članke objavljene u medijima, kao
i oni na društvenim mrežama, su zastrašujući i puni govora mržnje. „Politička
kurvo“ koja se „prodaješ po Sarajevu“, „prodana droljo“, „ljubavnico“ koja
preotima muževe, „bludnico“, „alapačo“… „ Još samo da je prozovemo vješticom i
da je javno spalimo na trgu!“
Većina se usprotivila ovome i najjače osudila ove prijetnje, izraženu
mizoginiju i posljedično ugrožavanje lične sigurnosti kao i napad na lični
integritet Martine Mlinarević Sopta i njene porodice te joj je pružena podršku.
Nasilje i pozivanje na nasilje nad ženama veliki su problemi u
bosansko-hercegovačkom društvu i neophodno je poduzeti mjere da se zabrani
poticanje na isto, te da država BiH i njeni entiteti jasno stanu u zaštitu
svojih građanki od neravnopravnosti, diskriminacije i nasilja.
Medijskom linču nije izbjegla ni
poznatava TV ličnost Dalija Hasanbegović Konaković, novinarka i prezenterka na
televiziji Al Jazeera Balkans, koja se našla na meti verbalnog nasilja na
društvenim mrežama, i to zbog političkog djelovanja njenog supruga Elmedina
Konakovića, predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo. Naime, na Facebook
stranicama tipa “Bošnjaci” i “Pamti, Bošnjače!”, Dalija je
prozivana zbog škole koju je pohađala (“svi oni krstovi i sveci pod kojim
je stasala, sad se nameću Sarajevu kojim ona upravlja”) te je bila
optuživana da je sljedbenica terorističke organizacije. Dalija nije reagovala
na ovaj nemilosrdni vid nasilja sve dok u trećem mjesecu trudnoće nije imala
spontani pobačaj. “Moja prevelika hormonalna osjetljivost u tom periodu i
opsesivno nerviranje jer sam predmet najbrutalnijeg seksističkog iživljavanja
su definitivno bili značajan faktor”,
napisala je na Facebooku 14. juna, kad je odlučila da više neće šutjeti.
Važno je naglasiti da svaka osoba bez
obzira na svoje političko opredjeljenje ne treba biti izložena govoru mržnje.
Ne možemo vršiti selekciju nad osobama i za jedne osuđivati ukoliko su izloženi
govoru mržnje, a za druge ni ne osvrnuti se samo zbog određene političke
povezanosti te osoba. S tim u vezi posebno i u slučaju Sebije Izetbegović, koja
je najoštrije osude javnosti doživjela onda kada je postala direktoricom
Kliničkog centra u Sarajevu, nije smjela izostati osuda govora mržnje. Kao žena
svakodnevno je bivala izložena negativnim, seksističkim komentarima, kako na televiziji
tako i na internetu, portalima i društvenim mrežama. Ovo su samo neki od
primjera seksističkih osuda i govora mržnje prema ženama, jer spisak je zaista
dugačak, a posebno izražen kada su žene javne ličnosti.
Sa ovakvim malicioznim postupcima koji
utiču na čast i dostojanstvo žena treba se uhvatiti u koštac s obzirom na to da
mogu imati ozbiljne i dugoročne posljedice na ženu i dovesti do stanja
nesigurosti, manje vrijednosti, stida i straha, a naročito može uticati
negativno na njeno samopouzdanje i funkcionisanje uopće. Garancija ljudskih
prava, rodne ravnopravnosti i sprječavanje nasilja nad ženama su obaveze države
u skladu sa međunarodnim propisima u oblasti ljudskih prava, a svaki direktan govor mržnje, kao i svaki
oblik nasilja treba prijaviti nadležnim institucijama.
Živimo u 21. stoljeću gdje su jednaka
prva za sve i gdje nema mjesta podjelama, osudama i govoru mržnje, naročito
prema ženskoj populaciji.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta
“Suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih” (“Suppressing Hate Speech
Through Empowerment of Youth”) je finansiran od strane Ministarstva vanjskih
poslova Kraljevine Holandije u BiH kao dio MATRA (Društvena transformacija)
programa. Projekat sprovode partnerske organizacije Inicijativa mladih za ljudska
prava u BiH i Global Analitika.
zosradio.ba/Global Analitika
