Piše: Mustafa Mehić
Kada sam prije nepunih šest godina upisivao Pravni fakultet
na Univerzitetu u Sarajevu, doktorica u studentskoj klinici me pitala: “A kako
ćeš ti studirati?”. Iznenađen, samo sam nešto neljubazno prokomentarisao, ali
danas mi to pitanje ima mnogo dublje značenje.
U šesnaestoj godini svog života sam preko noći potpuno
izgubio vid, a do tada sam bio slabovidan i koristio sam tehnologiju, kao i
svaka druga osoba.
Međutim, nakon gubitka čula vida sam morao promijeniti sve
životne navike, uključujući i korištenje tehnologije. Poput većine djece iz
moje generacije i ja sam koristio mobilni telefon, računar, ali mi je to
služilo isključivo za zabavu, muziku, video igre i sl. U srednjoj školi koju
sam pohađao saznao sam za govorne programe koje osobe s oštećenjem vida koriste
na mobilnom telefonu i računaru, ali nikada nisam obraćao pažnju na to, ni ti
sam znao na koji način se govorni program ustvari koristi.
Vrijeme mi svakako prolazi, htio se ja prilagoditi novoj
situaciji ili
ne
Kao na svim životnim poljima tako i na polju korištenja
tehnologije, bio sam prinuđen napraviti drastične promjene. Nakon što mjesecima
nisam htio učiti koristiti govorni program, zbog depresije u kojoj sam tada
bio, jednog dana sam morao prelomiti i po tom pitanju. Kupio sam odgovarajući
telefon i laptop koji podržavaju govornu jedinicu, ali tada nisam znao da su
Appleovi uređaji maksimalno prilagođeni osobama oštećenog vida. Govorni program
koji se zove JAWS i koji je predviđen za računare i laptope odlično je radio na
pomenutim uređajima, naravno, nakon što sam sedmicama učio koristiti isti.
Međutim, govorni program za telefone mi je donosio mnogo
problema pri korištenju, ali na sreću iPhone je počeo dobijati na značaju među
osobama koje su slijepe, a da je iPhone najpraktičniji telefon za osobe s
oštećenjem vida saznao sam od svog jednog školskog druga koji se bavi
programiranjem.
Voiceover, govorna jedinica koja je integrisana u postavkama
Appleovih uređaja, po meni je nešto najznačajnije za osobe s oštećenjem vida.
Kroz ovaj tekst ću pokušati objasniti zašto svoju tvrdnju smatram tačnom.
Kompanija Apple i historijski pomak u tehnologiji za osobe s
oštenjem vida
Pojavom Appleovih uređaja, konkretno iPhone telefona 2007.
godine nepojmivo je bilo da isti taj telefon koriste osobe koje su slijepe, bez
bilo kakvih poteškoća. Međutim, pošto je Apple htio da njihovi uređaji budu
pristupačni za sve, tako je uz iPhone 3G došla i značajka Voiceover. Naravno,
tada ta značajka nije bila ni približno usavršena kao danas, ali je pružila
mogućnost osobama koje su slijepe da spoznaju šta znači koristiti telefon koji
je osjetljiv na dodir. Steve Jobs je postavio temelje na kojima se godinama
kasnije gradila revolucija u tehnološkom svijetu, ali i kada je riječ o
pristupačnosti za osobe s invaliditetom.
Apple computers je zasigurno revolucija u tehnološkom
svijetu, ali takođe je ovaj gigant iz Silikonske doline pružio mogućnost da
život postane lakši za preko 300.000.000 osoba na svijetu koje imaju oštećenje
vida, djelimično ili potpuno.
Prije 15 i više godina nepojmljivo je bilo da slijepe osobe
samostalno koriste tehnologiju, međutim, s napredovanjem tehnologije i to se promijenilo,
pa tako danas samostalno slijepe osobe mogu recimo čitati knjige, koristiti
društvene mreže i obavljati sve ostale radnje na tehnološkim uređajima kao i
osobe koje nemaju oštećenje vida.
Prije nego sam usavršio korištenje tehnologije uz pomoć govornih
programa, jedini način za čitanje i pisanje mi je bilo Brajevo pismo (pismo
kojim se služe slijepe I slabovidne osobe), ali da bih mogao koristiti to
pismo, morao sam ga prvo naučiti pisati i čitati. Pisanje Brajevog pisma sam
usavršio relativno brzo, ali čitati maltene nikako nisam mogao. Koliko god da
sam se trudio, pročitati jednu običnu rečenicu na Brajevom pismu za mene je bio
kompleksan zadatak, tako da sam brzo izgubio volju za čitanjem. Bilo koja
knjiga, pa i ona manja od nekih stotinjak stranica napisana na Brajevom pismu
izgleda kao trećina kolekcije Harry Pottera, pa sama pomisao na to da knjigu
treba čitati dodirom i koliko vremena to oduzima, uništava i ono malo volje
koju sam možda i imao za čitanjem.
Svega nekoliko godina nakon što (ni)sam u potpunosti
usavršio koristiti se Brajevim pismom, na svom telefonu imam nekoliko hiljada
knjiga, a značajka kao što je Voiceover omogućava mi da za svega par sati
pročitam knjigu u PDF formatu, koja ima i nekoliko stotina stranica.
Društvene mreže za osobe s oštećenjem vida
Ovaj segment ću pokušati objasniti iz perspektive osobe koja
nije slijepa ili slabovidna. Zamislite da ste neko ko je fan recimo hip hop
muzike i vidite na društvenim mrežama da je neki nepoznati mladić snimio pjesmu
sa nekim od velikih imena bosanskohercegovačke hip hop scene. Iznenađeni
kvalitetom pjesme nepoznatog momka javite mu se putem društvenih mreža i u
konverzaciji saznate da komunicirate sa nekim ko je potpuno slijep.
Naravno, nakon tog saznanja prvo pitanje koje ćete postaviti
je – a kako ti pišeš?
Prije svega nekoliko godina takva jedna situacija je bila
apsolutno nerealna, dok danas bez problema slijepe i slabovidne osobe uz pomoć
tehnologije i značajki za pristupačnost koriste sve društvene mreže i medije,
doslovno svaki vid komunikacije i javnog informisanja. Između ostalog,
samostalno, bez bilo kakvih problema mogu napraviti fotografiju ili video zapis
i objaviti na društvene mreže kao što je Instagram, Facebook i sl. Što se tiče
fotografija drugih korisnika, Voiceover opisuje šta se tačno nalazi na
fotografiji pa tako mogu znati kako izgledaju fotografije mojih prijatelja na
društvenim mrežama. Pojavom društvenih mreža nezamislivo je bilo da iste
koriste osobe koje su slijepe ili slabovidne, dok je danas situacija u potpunosti
drugačija i u tom segmentu smo ravnopravni i pružena nam je mogućnost kao i
korisnicima koji nisu slijepi.
Najvažnija i najvrijednija činjenica za mene je ta što sam
uz pomoć Appleovih uređaja uspio završiti fakultet, ne smijem tvrditi da ga bez
tehnologije ne bih završio, ali zasigurno tvrdim da mi je studiranje sa
tehnologijom olakšano za 300 posto. Od kolega i profesora na fakultetu sam
dobijao svu potrebnu literature, koju bih skenirao u najbližoj kopirnici i uz
pomoć MacBooka samostalno, bez bilo čije pomoći, spremao ispite i obavljao sve
druge nastavne aktivnosti. Samo bih izdvojio jednu negativnu stranu, a to je da
čitanje knjige uz pomoć Voiceovera uspava, pa mi se desetine puta desilo da
prespavam dio, a po nekad i cijelu knjigu.
Sve u svemu, zahvaljujući tehnologiji mnogo, mnogo mi je
život olakšan i ne želim ni da zamišljam kako bi danas izgledao moj život da
tehnologija nije postala pristupačna osobama koje su slijepe ili slabovidne.
Zahvaljujući tehnologiji, a prvenstveno kompaniji Apple computers i njenom
osnivaču, pokojnom Steve Jobsu, moj život je puno bolji i lakši – sve ono što
ne bi bilo da tehnologija osobama poput mene nije pristupačna. Uz pomoć
tehnologije živim, funkcionišem, putujem, radim, komuniciram, čitam, obrazujem
se, zarađujem novac i ništa od toga vjerovatno ne bi bilo da je situacija sa
tehnologijom suprotna od one kakva jeste.
Na kraju bih se vratio na pitanje doktorice sa početka ovog
teksta i zašto sam rekao da to njeno pitanje za mene danas ima puno dublji
smisao.
Ako sam već morao biti slijep, tješi me činjenica da sam
slijep u pravo vrijeme i sa sjajnim inovacijama u svijetu u kojem se
tehnologija svaki dan iznova sve više razvija.
