Ukupno tržište lijekova u Bosni i Hercegovini u prošloj
godini bilo je “teško” 673 miliona KM, od čega je šest domaćih proizvođača u
2020. godini prometovalo 19,5 posto ili 131 milion KM.
To ne bi bilo problem samo po sebi, ali očito je kako nije poštovan
federalni zakon iz 2012. godine, koji daje prednost domaćim proizvođačima.
Više od 100 stranih proizvođača prošle godine imalo je 80,5
posto udjela na tržištu, odnosno uvezlo je 542 miliona KM lijekova u Bosni i
Hercegovini.
Za posljednjih 5 godina na tržištu Bosne i Hercegovine
inostrani proizvođači lijekova su prometovali 2,46 milijardi KM, od čega je oko
80 posto prometa u lijekovima koji se finansiraju na teret obaveznog
zdravstvenog osiguranja BiH kroz sve nivoe zdravstvene zaštite, dok je preostalih
20 posto prometa u bezreceptnim lijekovima koje građani sami kupuju.
Iz ovog se jednostavnom računicom može zaključiti da je samo
iz različitih budžeta s nivoa entiteta i kantona u proteklih 5 godina za uvozne
lijekove izdvojeno oko 2 milijarde maraka.
To bi, možda, bilo posve normalno da nema naličja koje kaže
da su domaći proizvođači u proteklom periodu bili u mogućnosti pokriti više od
53 posto ukupnog tržišta lijekova Bosne i Hercegovine i to s postojećim
portfoliom, govore analize 12 esencijalnih listi lijekova koja postoje u našoj
zemlji. Kada bi se to i desilo, onda bi se osigurao dodatni razvoj i
proizvodnja novih lijekova domaćih proizvođača, te bi taj udio mogao biti čak i
veći.
Posebno je bitno u ovom kontekstu istaknuti kako Član 9.
Zakona o lijekovima FBiH iz 2012. godine propisuje obavezu države da nabavi
domaće lijekove, ali se u praksi ovaj zakon gotovo i ne poštuje.
Pozicioniranje domaće proizvodnje i davanje adekvatnog
mjesta na tržištu domaćim proizvodima donosi niz benefita široj društvenoj
zajednici, pri tome uvijek stavljajući u prvi plan interes pacijenata i nikada
ne dovodeći u pitanje vrhunski kvalitet i djelotvornost generičkih lijekova
koji se proizvode u BiH iz razloga što domaći proizvođači lijekova u BiH imaju
dovoljno resursa, znanja i mogućnosti da pruže zdravstvenu zaštitu u okviru
obaveznog zdravstvenog osiguranja, bez ikakve razlike u odnosu na strane
proizvođače, i u mogućnosti su da to pruže u mnogo većem obimu nego što je to
dosadašnja praksa, a kroz razvoj domaće proizvodnje bi se stekle bolje
mogućnosti za veći izvoz lijekova u druge zemlje.
Budući da je situacija u vezi s pandemijom koronavirusa
pokazala važnost domaćih proizvođača i potrebu za jačanjem domaće industrije te
budući da je farmaceutska industrija generalno prepoznata kao strateška grana,
u većini zemalja je institucionalno zaštićena putem niza dozvoljenih zaštitnih
mjera, pogotovo kada je riječ o segmentu koji se finansira iz državnog budžeta,
što rezultira znatno većim procentom učešća domaće industrije u ukupnom tržištu
lijekova.
Brojni analitičari smatraju kako je neophodno spriječiti da
se sredstva od uplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje naših građana
odlijevaju u druge zemlje koje imaju veoma dobre mehanizme zaštite svoje domaće
proizvodnje, kako kroz zakonsku regulativu, tako i kroz neformalne aktivnosti
institucija koje su dio zdravstvenog sistema.
U vremenu kad se svi kunu u domaću proizvodnju, možda bi
neko konačno mogao početi i primjenjivati zakone, a sve kroz snažniju podršku
domaćoj proizvodnji lijekova u BiH i osiguranje uslova za njeno bolje
pozicioniranje na domaćem tržištu, što je i razumljivo jer se fondovi ZZO i
pune sredstvima domaćih kompanija, za što postoje i zakonom predviđene
mogućnosti. Jedan od mehanizama je dati primat domaćim proizvođačima lijekova
prilikom formiranja lista esencijalnih lijekova, koji se finansiraju na teret
obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Važnost domaćeg proizvodnog farmaceutskog sektora posebno
dolazi do izražaja u ovakvim vremenima pandemije i masovnog ugrožavanja javnog
zdravlja. Jači proizvodni sektor mogao bi biti jači odgovor države na ovakve
izazove u budućnosti.
zosradio.ba/Klix
