Piše: Slađana Ivanović
Jedna od neiscrpnih tema koja zaslužuje pažnju široke
javnosti jeste govor o osobama s invaliditetom. Govoriti o ovoj temi je jako
osjetljivo područje, jer otvara mnoga problematična pitanja koja se tiču osoba
s invaliditetom i ostvarivanja njihovih prava. Ipak tiče se svih nas kao
društva koje bi trebalo osobama s invaliditetom omogućiti ostvarivanje njihovih
prava.
Kao društvo trpimo teške posljedice slabog ekonomskog stanja
naše zemlje, gdje mladi odlaze iz zemlje trbuhom za kruhom, a obitelji rade za
male plaće, te je sve više starijih osoba koje žive same.
Kada se mi kao društvo suočavamo s mnogim potrebama i
nedostacima što tek možemo reći za osobe s invaliditetom? Kako netko sa sto
postotnim invaliditetom može ostvariti neko svoje pravo?
Kao bosansko-hercegovačko društvo, poznati smo po humanosti
koja se vrlo često pokaže na djelu kada se preko medija plasira neka
informacija da je nekomu potrebna pomoć. Osvjedočili smo se mnoga puta koliko
su nas neke krize kao društvo ujedinile. Prisjetimo se samo velikih poplava
2013. godine kada smo svi bili ujedinjeni. Cilj pisanja ovoga članka jeste da
na neki način u sebi probudimo duh empatije koje kao društvo sigurno
posjedujemo. Na isti način iskoristimo lokalne medije kako bi pomogli osobama s
invaliditetom. Kao pojedinci teško možemo učiniti značajne korake, ali kao
zajednica zasigurno možemo puno više.
Kada govorimo o položaju osoba s invaliditetom i
ostvarivanju njihovih prava zasigurno je u svim kantonima na području
Federacije Bosne i Hrcegovine slična problematika. Kroz ovaj članak na poseban
način pisat ću o situaciji osoba s invaliditetom na području Srednjobosanskog
kantona, iako nije velika razlika i u drugim kantonima. Nažalost zbog situacije
sa koronom mnoge udruge su zatvorene do daljnjeg tako da smo ostali uskraćeni za
neke dragocjene podatke.
Udruge za osobe s invaliditetom u Središnjoj Bosni
U kantonu Središnje Bosne, općina Novi Travnik prednjači po
pitanju ustanova i udruga za osobe s invaliditetom. Na području Novi Travnik
možemo izdvojiti nekoliko udruga za osobe s invaliditetom, a neke od njih su:
Edukacijsko-rehabilitacijski centar “Duga”, Udruga roditelja djece s
poteškoćama u razvoju, Udruženje roditelja, građana i prijatelja za pomoć
osobama s posebnim potrebama “Osmijeh”, Udruga slijepih osoba i Udruga
oboljelih od celijakije. Općina Bugojno ima Udrugu roditelja, građana i
prijatelja za pomoć djeci i omladini sa posebnim potrebama “Leptir”, te
Udruženje gluhih i nagluhih osoba. Općina Tuzla ima Udruženje preživjelih osoba
od mina BiH. Općina Jajce takođe ima Udruženje paraplegičara i oboljelih od
dječije paralize. U općini Vitez poznato je Udruženje roditelja i prijatelja
djece s poteškoćama u razvoju Betanija.
Neke općine s područja Srednjobosanskog kantona uopće nemaju
nikakvo Udruženje za osobe s invaliditetom, što je očit pokazatelj da su
članovi lokalne zajednice slabo zainteresirani za davanje bilo kakvog značaja
rješavanju problematike ove kategorije stanovništva. Jedan od primjera gdje u
općini nedostaje angažmana od strane lokalne zajednice jeste upravo općina
Busovača, odakle dolazim, a gdje nema nikakvog Udruženja za osobe s
invaliditetom.
Na području ove općine, osobe s invaliditetom mogu ostvariti
neka svoja minimalna prava preko Centra za socijalni rad.
Trenutno u Centru za socijalni rad u Busovači je 417
registriranih osoba s invaliditetom od čega 213 osoba sa 100% invaliditetom, a
204 osobe sa 90% invalidtetom. Od registriranih korisnika usluga, 347 osoba s
invaliditetom ovisi o tuđoj njezi, dok 201 osoba ima ortopetski dodatak.
Općina Busovača broji oko 13 000 stanovnika a na cijelom
području općine ove godine jedino smo uspjeli dobiti jednog logopeda. Od strane
društva, osobe s invaliditetom nisu toliko etiketirane, ali nažalost
angažiranost društva za je vrlo niska kada je u pitanju općina Busovača.
Aktivnosti Udruženja Betanija iz Viteza
Osobno sam stupila u kontakt s Udruženjem “Betanija”
iz Viteza i čula njihovo dragocjeno iskustvo rada s roditeljima i djecom s
poteškoćama u razvoju, gdje su članovi lokalne zajednice duboko raspoloženi za
bilo kakav vid pomoći osobama s invaliditetom. Udruženje “Betanija” usmjerilo
je sve svoje snage kako bi osobama s invaliditetom omogućili što adekvatnije
uvjete života. Zbog velike podrške lokalne zajednice, Udruženje je razvilo
široku lepezu aktivnosti djeci s poteškoćama u razvoju. Neke od aktivnosti
Udružanja jeste da su uspjeli djecu s poteškoćama u razvoju socijalizirati s
njihovim vršnjacima iz osnovnih i srednjih škola. Ovi susreti najčešće urode
velikim plodovima jer se razbijaju negativne predrasude o osobama s
invaliditetom.
Takođe, ovo Udruženje ima cijeli tim stručnjaka, od
psihologa, terapeuta, logopeda te drugih članova koji konstantno rade s djecom.
Djeca s poteškoćama u razvoju odlaze u sportske dvorane, na mnoga društvena
događanja, na plivanje, jahanje i mnoge druge aktivnosti. Jednom riječju djeci
s poteškoćama u razvoju nastoji se omogućiti da budu punopravni članovi društva
kao i njihovi vršnjaci. Zasigurno da svako Udruženje pokušava djelovati na jednak
način kako bi što više doprinjeli ostvarivanju prava osoba s invaliditetom.
Kada sam u Udruženju upitala gdje vide najveću problematiku
u radu sa osobama s invaliditetom, naveli su već poznatu problematiku koja se
tiče financijskih sredstava. Roditelji najčešće nemaju dovoljno sredstava da
plate sve što je potrebno osobama s invaliditetom za normalno funkcioniranje.
Najčešće cijene proteza i ortopedskih pomagala nisu uvijek po dostupnim
cijenama. Roditelji ili osobe s invaliditetom najčešće nisu u mogućnosti da
pokrivaju troškove tretmana logopeda, psihologa ili drugih potreba. Takođe,
jedan od gorućih problema je nedovoljna informiranost društva o osobama s
invaliditetom, te na taj način negativne predrasude o njima ostaju prisutne u
društvu. Pored toga, tu je i nedovoljna informiranost roditelja i osoba s
invaliditetom o njihovim pravima. Udruge su navele da im je problem nedovoljna
suradnja s centrom za socijalni rad.
Potreba i važnost djelovanja lokalnih medija
Upravo se ovdje otkriva velika potreba i važnost
djelovanja lokalnih medija. Mediji itekako mogu biti velika pokretačka
snaga u razbijanju negativnih predrasuda o osobama s invaliditetom u društvu.
Preko lokalnih medija osobe s invaliditetom mogu sami sebe zagovarati. Na ovaj
način može se najbolje vršiti proces integracije osoba s invaliditetom u
društvu.
Osnaživanjem lokalnih medija budi se u društvu empatija rada
prema osobama s invaliditetom, te se kroz empatiju otvara prostor da se na
osobe s invaliditetom ne gleda sa sažaljenjem nego se na njih gleda kao na
članove društva koji imaju možda veće potrebe nego drugi članovi.
Jedna od mogućnosti da na neki način spriječimo
diskriminaciju osoba s invaliditetom jeste omogućiti im njihov prostor u
medijima i društvu. Omogućavajući im prostor u medijma i društvu postižemo da
se osobe s invaliditetom osjećaju korisno, prihvaćeno i dijelom društva.
Kroz iskustva rada Udruga možemo vidjeti kolika je važnost
lokalne zajednice. Kao pojedinci ne možemo učiniti gotovo ništa, ali kao
lokalna zajednica možemo puno. Probudimo u nama onu uspavanu empatiju, jer je
mnogo primjera u nekim općinama i društvima da je to moguće. Oni potrebniji
računaju na nas, te budimo produžena ruka u društvu za one koji su
marginaliziraniji. Stvarajmo u društvu ugodan ambijent življenja za sve članove
društva a u tomu nam uveliko mogu pomoći mediji. Promjene ne dolaze same, mi
smo ti koji stvaramo promjene u društvu. Zato iskoristimo medije i donosimo
pozitivne promjene za osobe s invaliditetom nastojeći im omogućiti njihov
prostor u društvu.
