„Mi smo sami sebe doveli u situaciju da smo omogućili tom
čovjeku da se pokaže kao dobročinitelj. Ako je on izrazio želju da donira
vakcine, bilo bi sa naše strane nemoralno da kažemo da ih nećemo, ili da
tražimo opravdanje u tome da su indijske. Naš problem nije u Aleksandru Vučiću,
već u onima koji su bili dužni nabaviti vakcine. Da su to učinili, ne bi bilo
potrebe da nam iko donira bilo šta“.
Ovo je u intervjuu za Al Jazeeru rekao ugledni
bosanskohercegovački infektolog Bakir Nakaš, nekadašnji direktor Opće bolnice u
Sarajevu, koji krivicu za nezavidno stanje s epidemijom korona virusa u kojem
se našla Bosna i Hercegovina nije pripisao rijetkima koji joj, iz ovog ili onog
razloga, žele pomoći, već onima koji su imali obavezu zaštititi stanovništvo,
ali to nisu uradili.
BiH je do sada, kako tvrdi, morala nabaviti vakcine protiv
COVID-19, no, dok je entitet Republika Srpska to učinio, neko u „Federaciji BiH
je oprao ruke“ i izbjegao da se upusti u akciju.
Na početku intervjua, u kojem se naširoko osvrnuo na
trenutnu epidemiološku situaciju u BiH i vođenju krize od strane odgovornih
osoba, Nakaš je rekao da je, prema njegovom mišljenju, treći val epidemije u
BiH već počeo.
– U posljednjih nekoliko sedmica se uvećava broj
novozaraženih, a sve je to vezano za pojavu novoj soja virusa koji je sve
prisutniji u BiH. Imamo još i to da su nam granice otvorene, pa nam ulazi ko
hoće, kao i činjenicu da smo u jednom periodu imali osjećaj da nam pandemija
prestaje, pa smo se opustili. Vjerovatno je sve to jedan konglomerat dešavanja
koji je omogućio da broj zaraženih i umrlih ponovo počne rasti, tvrdi ugledni
stručnjak.
U posljednje vrijeme se mnogo govori o tim mutacijama
virusa, kojih je prema izvještajima u medijima sve više. Koliko se dugo mogu
razvijati te mutacije i može li se desiti da virus nadjača trenutno dostupna
cjepiva?
– Poznato je da virusi imaju sposobnost brze mutacije. Imamo
primjer sezonske gripe, koja je takva da još uvijek nemamo jedinstvenu vakcinu
za nju, već se svake godine vrši procjena kojem će soju pripadati, pa se onda
pravi vakcina od potencijalnih sojeva koji bi se se mogli pojaviti. Na to smo
navikli, da unapijed znamo da nam vakcina protiv gripe koja se koristila prošle
godine, ove možda neće biti dobra, već ćemo morati praviti novu vakcinu. Korona
virus je još uvijek prilično nepoznat i ne znamo tačno koliko može imati
mutacija. I naučnicima sada preostaje da prilagode vakcinu sojevima koji su
aktuelni. Ništa se ne može znati, jer će vrijeme dati najbolje odgovore. Veoma
je moguće da će se vakcine protiv COVID-19 ubuduće praviti kao mješavine
različitih vakcina.
Kako ocjenjujete mjere koje su trenutno na snazi u BiH? Jesu
li odgovarajuće i daju li rezultate, jer su mnogi mišljenja da su se nadležni
prilično pogubili u rukovanju ovom krizom?
– Dio mjera koje se koriste pripada onim klasičnim, koje
maltene datiraju još od španske gripe iz 1918., kada su pokazale da su
djelotvorne. One se koriste i danas, samo su unaprijeđene zahvaljujući razvoju
tehnologije. Distanca, higijena, maske…, sve su to osnovne mjere koje mogu
garantovati smanjenje broja novozaraženih. A druga mjera je – vakcina.
Jednostavno, što se više ljudi vakciniše, bit će manja mogućnost za širenje
virusa, uz provođenje ranijih mjera. A sve ostalo – otvaranja, zatvaranja,
ograničavanja kretanja od 10, 11 ili 12 sati… – sve su to igre koje nemaju puno
veze s naukom, nego su u službi prizora da se nešto radi i da stanovništvo ima
osjećaj da se vodi briga o tome.
Kako komentirate situaciju oko (ne)nabavke vakcina na nivou
BiH?
„Činjenica je da se propustilo vrijeme da se raniji
strateški plan pripreme za borbu protiv pandemije koji je urađen 2009, aktivira
na način kako je bilo predviđeno, a to je formiranje različitih stručnih timova
i štabova koji bi vodili pandemiju. U tom dijelu, postojala je sekcija koja se
bavila nabavkom zaštitne opreme, vakcina, lijekova. Da su Vijeće ministara i
Ministarstvo civilnih poslova BiH na vrijeme realizirali taj plan, mi bismo
imali dovoljno vremena za akciju. Naručili bismo vakcine na vrijeme, a ugovor
sa COVAX-om ne bi bio jedini način za njihovu nabavku. Neophodan je i
alternativni, jer se ne možemo uzdati u samo jedan izvor snabdijevanja. Ovako
smo došli u situaciju da se govori o Zakonu o javnim nabavkama, da se vakcine
ne mogu naručiti…, ali je evidentno da je RS to uspio učiniti. Neko je, znači,
u Federaciji BiH oprao ruke i nije se htio uhvatiti ukoštac s tim da se ne bi
slučajno našao u nekoj novoj situaciji ‘respiratori’“, kaže Nakaš.
Reklama
Mislite da se sve ovo sa nenabavkom vakcina i dešava zbog
afere s respiratorima, ili da ona samo služi kao izgovor za neadekvatnu
reakciju vlasti?
– Mislim da je to odraz političke situacije i direktnog
uticaja lidera nacionalnih i nacionalističkih stranaka kojima je stalo da se
sve ovo dešava. Imate dvije stranke koje jednostavno imaju svoje potporne
mehanizme u susjednim zemljama i treću koja to nema. Sada smo u situaciji da se
jednima doniraju vakcine, da druge zovu na vakcinaciju, a da treći sjede skršenih
ruku.
Vi ste nedavno spomenuli da bi trebalo tužiti državu jer
nije uradila ništa po pitanju vakcina i čini se da niste jedini koji tako
misli. Može li to zaista biti osnov za tužbu?
– Pa, ja mislim da bi pravnici morali imati moralnu obavezu
da to urade. Mi laici možemo govoriti o tužbama, i to je ono osnovno pravo.
Nezadovoljni smo i imamo pravo da tužimo. Pravnici, advokati, tužilaštvo i
svako ko je kompetentan, treba iskoristiti priliku i uraditi ono na šta ga
zakon obavezuje. Činjenica je da su životi građana ugroženi i da oni imaju
pravo tražiti odgovornost od onih koji su trebali raditi svoj posao i osigurati
im vakcine.
Mislite li da bi neko mogao odgovarati za to u državi u
kojoj je rijetko kad neko na funkciji kriv za nešto?
– Kod nas je malo onih koji odgovaraju, ako izuzmemo one
koji ukradu dva metra drva. No, neko može, i treba pokrenuti to pitanje tužbe.
Kako komentirate potez Aleksandra Vučića da nam donira
vakcine i da li biste Vi, da se pitate, zatražili još, što je on lično i
ponudio?
– Činjenica je da je, od cijelog svijeta i svih prijatelja
kojima se volimo busati, SAD-a, Turske i drugih zemalja, jedino taj čovjek iz
Srbije našao način da ponudi pomoć i iskoristi tu priliku da se pokaže kao
dobročinitelj. To nije njegova, već naša krivica. Naš problem nije u
Aleksandru Vučiću, već u onima koji su bili dužni nabaviti vakcine. Mogla je to
možda učiniti i Hrvatska, ali nije, a oni znaju zašto nisu. Mogla je i Turska,
možda i SAD ili EU. Svako se mogao pokazati, ali nikome to nije palo na pamet.
Vučiću jeste. Da li je to upotrijebio za vlastitu promociju – sigurno da jeste,
ali ne možemo smetnuti s uma da će te vakcine biti od koristi. Spasit će nečije
živote.
Kakve mogu biti posljedice po BiH ako ostane evropski
bastion nezaustavljene zaraze?
– Imamo taj primjer od prije sto godina. Dubrovnik je
napravio prvi karantin. To su bili prostori u kojima su uspostavljena takva
pravila da svi koji ulaze moraju biti zadržani određeni vremenski period da bi
se moglo isključiti da su zaraženi. Iz tog primjera lako je izvući zaključak –
ako se u BiH ne bude vakcinisalo, taj prostor bit će BiH, kao i sve druge
zemlje koje ne provedu vakcinaciju. Bit će okruženi i imat će obavezu pratiti
protokol, a on će biti takav da ne možete slobodno ulaziti i izlaziti, već ćete
se morati povinovati svim pravilima karantinske politike.
Je li naše zdravstvo zaslužilo kritike zbog ove krize?
– Imamo jako komplikovan sistem sa 13 institucija javnog
zdravstva, ali ono što je naročito uočljivo je i potpuno odsustvo organizacionih
sposobnosti potrebnih u ovakvim situacijama krize. Postoje i prostori i oprema
i ljudi, ali oni koji su trebali organizovati i voditi proces, nisu bili na
nivou zadatka. Imamo dvostruku problematiku – ispresijecanost sistema,
uzrokovanu političkom organizacijom, te odsustvo ljudi koji upravljaju kriznim
situacijama. Većina njih koji su odgovorni, nemaju to iskustvo. Imali su godinu
da nauče, a mnogi to još nisu uspjeli.
Kako se može vidjeti, građani BiH su prilično skeptični po
pitanju vakcinacije. Očekujete li da bude izraženo odbijanje vakcine u BiH,
kada to dođe na red?
– U bivšoj Jugoslaviji, imali smo stepen imunizacije od
skoro 98 posto, što je rijetko koja zemlja imala. Nije bilo prisile, mada je
zakonom vakcinacija bila obavezna. U javnom zdravstvu, vaspitani smo tako da
nam je imunizacija jedan od alata zaštite stanovništva od teških bolesti.
Antivakcinaški pokret, s razlogom ili ne, doveo je do toga da se kod laika
stvorilo mišljenje da vakcine izazivaju bolesti, a sada je došlo do toga da se
na imunizaciju gleda kao na čipovanje, genetsko modeliranje novih sadržaja,
proteina, ljudi… No, mislim da će u BiH, jednom kada počne vakcinacija, biti
dovoljno svjesnih ljudi koji znaju da se trebaju vakcinisati i da će sigurno
proces ići u tom smjeru da ćemo vakcinisati veći broj ljudi.
A, šta s onima koji se ne budu pristali vakcinisati?
– Oni koji ne budu pristali na to, imat će priliku da se
razbole i u praksi dokažu ispravnost svog postupka. Ili će ozdraviti ili će
umrijeti.
