Grupa naučnika nedavno je “pretvorila” strukturu
paukove mreže u zvuk. “Sonifikacija paukove mreže”, kako je nazivaju,
proizlazi iz kombiniranih vibracija svake niti. Zvuči kao pomalo uznemirujuća
simfonija atonalnih zvukova.
Naučnik Markus Buehler je predvodio ovaj eksperiment, a
radio je zajedno s kolegama s Instituta za tehnologiju u Massachusettsu. Svoje
otkriće su predstavili na proljetnom sastanku Američkog hemijskog društva.
“Pauk živi u okruženju vibrirajućih niti i sve osjeća
kroz vibracije koje imaju različite frekvencije”, objasnio je Buehler.
Ovo je navelo naučnike na pretpostavku da bi paukove mreže
mogle biti novi izvor muzičke inspiracije, koja se uveliko razlikuje od
uobičajenih zvukova koje ljudi stvaraju.
Kako su naučnici “uhvatili” zvukove? Laserski su
skenirali paukovu mrežu kako bi mapirali njene 2D presjeke, a zatim su
koristili kompjuterske algoritme za rekonstrukciju 3D mreže. Različite zvučne
frekvencije su dodijeljene svakoj niti mreže, a zatim su dekonstruisanu mrežu
“odsvirali” poput harfe, kako bi čuli vrstu zvukova koje bi ona
“ispuštala”.
Naučnici su kreirali i vizuelni prikaz koji gledateljima
omogućava da “detaljnije upoznaju” strukturu paukove mreže.
“Virtuelna realnost je zaista intrigantna jer će vaše
uši prepoznati strukturne karakteristike koje ćete možda vidjeti, ali ih nećete
odmah prepoznati. Slušajući zvukove i gledajući ih istovremeno zaista možete
početi razumijevati okruženje u kojem živi pauk”, rekao je Buehler.
Gdje će nas ovo dovesti? Buehler se nada da će nam učenje
tonova koje emituju paukove mreže omogućiti neku vrstu komunikacije s njima.
“Pokušavamo generisati sintetičke signale kako bismo
govorili ‘osnovni’ jezik pauka. Ako ih izložimo određenim obrascima ritmova ili
vibracija, možemo li utjecati na ono što rade i započeti komunikaciju s njima?
Ovo su uzbudljive ideje”, zaključio je Buehler.
