Kontinuirani mjerači šećera u krvi,
odnosno senzori, koje koriste oboljeli od dijabetesa tipa 1 još nisu
registrovani u BiH, pa se oboljeli snalaze na razne načine uglavnom kupujući
sami.
U Kantonu Sarajevo još je ponajbolja
situacija, ako se, kako navode u Udruženju djece i omladine oboljele od
dijabetesa KS, uzme u obzir kakvo je stanje po ovom pitanju u ostalim kantonima
na području Federacije BiH.
Naime, prema odluci Zavoda
zdravstvenog osiguranja KS, od 19. juna prošle godine roditelji oboljele djece
mogu novac utrošen za kupovinu senzora refundirati od Zavoda.
Traže original račun
Podsjetimo, da samo jedan senzor, koji
traje 14 dana, košta 60 eura. Uz senzor osoba mora imati i čitač koji također
košta 60 eura i traje dvije do tri godine.
Iako je ovakva odluka od pomoći
nekima, mnogi roditelji, kako sami kažu, ne mogu povratiti svoj novac jer je za
to potreban originalni račun koji glasi na ime pacijenta.
Jedna od njih je i Mirela Šišić, majka
desetogodišnje djevojčice Dije, koja je prije više od devet godina oboljela od
dijabetesa.
Lijepo zvuči ta odluka Zavoda
zdravstvenog osiguranja KS kada bi svaki roditelj imao nekog od familije,
prijatelja, poznanika u inostranstvu, koji bi mogao kupiti senzore i poslati ih
u BiH sa originalnim računom koji mora glasiti na ime pacijenta – priča Mirela.
Kaže kako je njeno dijete prvi
korisnik senzora u Sarajevu, ali ona do sada nije uspjela refundirati troškove
jer nemaju originalni račun.
– Znači dijete koristi senzore od
2016. godine kontinuirano, ali pravo na refundaciju troškova do sada nismo ostvarili.
Jednostavno sam odustala pokušavajući to – govori Šišić koja je, kako kaže, do
sada na kupovinu senzora dala hiljade KM.
Oni koji povrat novca mogu ostvariti
zabrinuti su da li će Zavod zdravstvenog osiguranja KS produžiti mogućnost
refundiranja troškova i nakon 19. juna do kada važi prošle godine postignut
dogovor.
Nađa Kumrić, predsjednica Udruženja
dijabetičara djece i omladine Kantona Sarajevo, kaže kako je Udruženje prošle
godine dobilo obećanje da će dogovor, po isteku, ponovo biti produžen.
– Zavod je u međuvremenu trebao
pokrenuti tender za registraciju senzora koji su trebali doći u BiH, što bi
olakšalo život, prije svega onim roditeljima koji nemaju nikoga u inostranstvu
jer bi ih mogli napokon kupiti u BiH. Nemamo informaciju dokle se došlo sa tim
tenderom, vjerovatno je i pandemija dodatno usložnila rješavanje i tog pitanja
– navodi Kumrić.
Preko Zavoda je ove godine za svaku
osobu bila omogućena refundacija 26 senzora i jedan čitač, naravno naglašavam
ukoliko su roditelji posjedovali originalne račune. Oni koji ga nisu imali,
nisu ni mogli ostvariti to pravo. Takvim porodicama Udruženje pokušava pomoći
na način da redovno nabavlja trakice za mjerenje šećera u krvi koje se potom
dijele onima koji nemaju senzore – objašnjava.
Nedostatak inzulinskih pumpi
Kumrić je pomenula i dugogodišnji
problem nedostatka inzulinskih pumpi, koje, kako je rekla, samo jedan dio djece
u Kantonu Sarajevo ima.
– Inzulinsku pumpu treba imati svako
dijete, jer je regulacija dijabetesa puno bolja, ali su i rjeđe komplikacije sa
dijabetesom u budućnosti. Stalno apeliramo i prema federalnom i kantonalnom
zavodu da svoj djeci sa dijabetesom omoguće inzulinske pumpe. Staromodna metoda
regulacije šećera u krvi, putem davanja pena, odavno nije dobra ni pouzdana. Sa
inzulinskim pumpama puno bolje se očuvaju svi organi. Sve zemlje u regiji
svojoj djeci osigurale se kvalitetne inzulinske pumpe. Mi smo zadovoljni i ovim
što imamo, ne biramo, samo ih treba imati svako oboljelo dijete. Dijete koje
nema inzulinsku pumpu ni kontinuirani mjerač šećera u krvi, “dnevno se
bode oko 20 puta”. Imamo takvih mališana, a još ih je više u drugim
gradovima jer je u Kantonu Sarajevo ovo pitanje još ponajbolje riješeno –
nagla[ava Kumrić.
Istaklaje i problem povećanog broja
oboljele djece od dijabatesa tipa 1 u posljednjih nekoliko mjeseci.
– Udruženje trenutno broji 180
članova, ali ta se brojka stalno mijenja, odnosno povećava. Tokom pandemije
bilježimo dva do tri puta veći broj oboljele djece i omladine nego u periodu
prije. Mi smo u Kantonu Sarajevo u januaru imali čak desetero novooboljele
djece, a svaki mjesec bilježimo između pet i 10 novih slučajeva. Obolijevaju
sva djeca, od dvije, pa do 17 godina. Djeci jednostavno prestane da radi
gušterača koja isporučuje inzulin. Nakon toga oni su do kraja života primorani
da sami sebi vještački daju inzulin – kaže Kumrić.
Pitali smo i Sakiba Katanu, direktora
Zavoda zdravstvenog osiguranja KS, hoće li roditelji djece sa dijabetesom i
nakon 19. juna moći i dalje refundirati troškove za kupljene mjerače šećera u
krvi, ali i šta je sa tenderom za registraciju senzora u BiH?
– Mi smo od prošle godine omogućili
refundaciju troškova za kupljene kontinuirane mjerače šećera u krvi i to dosta
dobro funkcionira. Za to smo se odlučili jer u državi nije bilo nijednog
registrovanog senzora. U međuvremenu dobili smo obavijest da je jedna firma
registrovala jedan aparat za kontinuirano mjerenje šećera u krvi. Zavod
poduzima sve napore na izmjeni uredbe o ortopedskim pomagalima koja će
omogućiti da se tenderi ne provode, nego da se jednostavno ode i kupi senzor
kod ovlaštenog dobavljača, a da Zavod utvrdi učešće u tom pomagalu. Mislim da
će se vrlo brzo raditi na toj izmjeni uredbe kako bismo spremni dočekali šesti
mjesec kada istječe donesena odluka. Mi ćemo se zaista potruditi da svi
korisnici dobiju ono što im je potrebno – kazao je Katana.
zosradio.ba/faktor
