Završeno je istraživanje o je istraživanje o tekstilnoj,
kožarskoj i obućarskoj industriji Bosne i Hercegovine, a koje govori o teškom
položaju radnika, minimalnim mjesečnim zaradama, a često moraju i prekovremenu
raditi da bi na vrijeme završili narudžbu, a tako i povećavaju svoju minimalnu
plaću.
Sa kojim problemima se suočava tekstilna, kožarska i
obućarska industrija (TOKO), pojasnio je za Faktor, jedan od istraživača Ante
Jurić Marijanović, koje je finansirala Evropska unija. Radnici u ovoj
industrijskoj oblasti često moraju raditi prekovremeno da bi završili posao na
vrijeme, a evo šta kažu kako su plaćeni.
Radnička utjeha u prekovremenom radu
– Prekovremeni sati su veoma interesantna tema u ovoj
oblasti, prvenstveno zbog velikog obima posla kojeg obavljaju radnici. Više od
dvije trećine direktno ispitanih radnica i radnika (njih 145 od 200) smatra da
su im adekvatno plaćeni prekovremeni sati. Sezonski karakter posla utječe na
količinu i obim posla u određenim periodima i čak 80 posto direktno ispitanih
je izjavilo da im se periodično (na svakih par sedmica) desi da ne rade
prekovremeno. Ujedno, prekovremeni rad služi kao utjeha koju radnici pronalaze
u dodatnom radu (dvije, tri subote često, a ponekad i sve subote u mjesecu) i
mogućnosti da zarade dodatnih 100-200 KM, te time dođu do mjesečnih prihoda od
600-700 KM, jer inače plaća varira na veoma niskim iznosima, oko 450 do 600
maraka – kaže Ante Jurić Marijanović.
Novim Zakonom o radu u Federaciji BiH trajanje ugovora na
određeno vrijeme sa 24 mjeseca povećano je do tri godine.
– U praksi, kako pokazuje naše istraživanje, iskorištene su
obje vrste ugovora, kako ugovor o radu na neodređeno, tako i ugovor o radu na
određeno vrijeme, što pogoduje poslodavcima iz niza razloga, posebno kod
otvorenog bolovanja, trudnoće ili korištenja nekog drugog prava. Čak 30 posto
ispitanika (60 od 200) je izjavilo da je imalo devet i više ugovora, dok su
neki izjavili da su više od 30 puta potpisali ugovor, budući da već tri godine
svaki mjesec, najduže dva, dobijaju novi ugovor na određeno. Nažalost, Zakon o
radu ne prepoznaje minimum dana za trajanje Ugovora o radu na određeno što su
određeni poslodavci obilato koristili u vrijeme pandemije COVID-19 i čak nudili
zaposlenima ugovore u trajanju od 15 dana – ističe naš sagovornik.
Minimalne plaće
Kako je pokazalo istraživanje, najbitnija stavka u
kolekvinom ugovoru za radnike u TOKO industriji u Federaciji BiH vezana je za
povećanja minimalne satnice sa 2,31 na 2,48 maraka.
– Definisana su prava i obaveze o prekovremenom, noćnom
radu, radu u dane državnih praznika i radu u dane sedmičnog odmora. Za svaku
privrednu granu od iznimne su važnosti kolektivni ugovori, jer propisuju sva
dodatna prava koja ostvaruju radnici i u tom kontekstu ne postojanje opšteg kolektivnog
ugovora u Federaciji BiH i Republici Srpskoj svakako nije za pohvalu za
poslodavce i sindikaliste. U RS nije sklopljen ni ugovor za TOKO industriju –
tvrdi Ante Jurić Marijanović.
Plaće u industriji tekstila, odjeće, kože i obuće u Bosni i
Hercegovini, potvrđuju pravilo koje je prisutno u svim zemljama u razvoju u
Evropi, kao i u drugim dijelovima svijeta gdje su žarišta proizvodnje, a to je
da veliki broj radnika prima minimalac.
– Prema našem istraživanju, ako uzmemo u razmatranje neto
plaće, bez prekovremenih i drugih dodataka na mjesečnu zaradu, raspon najčešćih
plaća iznosi od 420 do 520 KM, a čak 150 od ukupno 200 ispitanih u intervjuima
se nalazi u tom platnom razredu. Činjenica koja još više razočarava je da, ako
proširimo gornju granicu do 650 KM, onda iznad toga razreda ostaje manje od 15
ispitanih od čega su veći dio šefovi, nadzornici i kontrolori – ističe Jurić
Marijanović.
S jedne strane, kada gledamo industrijsku statistiku, koja
je dostupna za BiH za posljednjih pet godina, vrlo jasno se vidi kod stavki
proizvodnja tekstila, proizovodnja odjeće, proizvodnja kože i srodnih proizvoda
da ostvaruju kontinuiran rast. Dakle, TOKO industrija u BiH prosperira, navodi
se u istraživanju.
– Ovu pozitivnu statistiku, u vezi sa industrijskim rastom i
potencijalom za zapošljavanje, svakako kvari činjenica da je značajan broj
radnika u ovoj branši plaćen minimalno ili možda 20 posto više od toga. Veoma
je porazna činjenica da radnici sa 20 godina radnog staža ostvaruju primanja od
600 KM, što smo saznali iz terenskog istraživanja. Terensko istraživanje kaže
da u 99 posto slučajeva poslodavci zapošljavaju radnike sa srednjom stručnom
spremom, bez posebnih kvalifikacija, te da je plaća od 700 maraka skoro pa san
za 94 posto ispitanih. Kao što smo već spomenuli prethodno, utjehu radnici
pronalaze u prekovremenom radu (dvije,tri subote često, a ponekad i sve subote
u mjesecu) i mogućnosti da zarade dodatnih 100–200 KM – zaključuje Jurić
Marijanović.
U toalet uz najavu
Tekstilci i obućari na radnom mjestu moraju biti veoma
disciplinovani, kako je pokazalo istraživanje, pauze su veoma striktne.
Zabranjene su pauze za cigaretu, da se u toalet ide uz najavu i da postoje
zabrane za unošenje hrane, vode i telefona u pogon, što se pokazalo
razgovarajući sa radnicima kroz direktne intervjue. Riječima je teško iskazati
kakav utjecaj ovakva situacija mora da ima na zdravlje i dobrobit radnika, kao
i njihovu mogućnost da dugoročno planiraju svoj privatni i profesionalni život.
Kada je riječ o porodiljskom bolovanju, velika većina
radnica u individualnim i grupnim intervjuima je odgovorila da nemaju problema
da odu na porodiljsko bolovanje. Ovo svakako ide u prilog poslodavcima u BiH, s
obzirom na to da poštuju neke od krucijalnih aspekata rodne ravnopravnosti i
zakone koji se toga tiču, a više od 80 posto zaposlenih u TOKO industriji čine
žene Procjene Vanjskotrgovisnke komore BiH je da TOKO zapošljava 35.000–40 000
ljudi, navodi se u istraživanju.
zosradio.ba/faktor.ba
